Mnogi mlađi Zagrepčani ne znaju koliko je zapravo stadion na Maksimiru star. Svečano je otvoren na današnji dan, 5. svibnja 1912. Zagreb je u to doba, dok je nogomet u zemlji bio još uvijek u povojima, imao dva glavna nogometna kluba.
Prvi od njih bio je HAŠK, koji je bio naslonjen na akademsku zajednicu, a drugi Concordia, koji je bio klub srednjoškolske omladine. Postojao je i treći, PNIŠK, koji je ugašen do 1910.
Simbolika lava
Tad je u Zagrebu postojalo nekoliko nogometnih terena, na kojima su oni igrali. Ideja o izgradnji pravog stadiona, koji je za današnje pojmove ipak bio skroman, zaživjela je 1911. Važnu ulogu u ovome, uz HAŠK, imao je tadašnji nadbiskup zagrebački, Antun Bauer. Naime, prostor na području Maksimira bio je u vlasništvu Crkve, pa je Bauer kao ljubitelj sporta to dao u zakup.
Za lokaciju podizanja stadiona Maksimir nije odabran slučajno. “To je zamišljeno kao spoj sporta i prirode, jer je na pragu parka Maksimir”, kazao je dodajući da je simbol kluba lav. Ta životinja odabrana je jer je Zoološki vrt u Zagrebu bio jedan od prvih u jugoistočnoj Europi koji je imao lava.
Na prostoru ispod zapada 1917. je podignut je samostan, gdje je danas parkiralište. Ujedno je bio i utočište za djecu s poteškoćama u razvoju. Tamo se nalazio do 1962., kad su štićenici prebačeni u bolji prostor, u Novu Ves. Ostaje spomen ploča, postavljena na 100. godišnjicu osnutka.
Imao 6000 mjesta
Dinamov kroničar Miro Tomašević istaknuo je kako je prvi stadion na Maksimiru imao 6000 mjesta. Na otvorenju 1912. igrala se i utakmica. “U goste je došao mađarski klub iz Budimpešte, BAK, te zaigrao s HAŠK-om”, pojasnio je Tomašević.
Iako je stadion službeno bio HAŠK-ov, u gradu su postojali i nicali mnogi novi klubovi, koji su u nedostatku vlastitog terena, igrali na Maksimiru.
“Nakon Drugog svjetskog rata drvena je tribina preseljena u Kranjčevićevu, kasnije je ona izgorjela”, dodaje Tomašević. Ovakav teren, bez tribine, bilo je potrebno urediti. Tako je za gledatelje niknula nova, manja tribina, ali i baraka sa svlačionicama za igrače, kasnije betonska.
“Dinamo je od 1952. do 1992. bio u vlasništvu stadiona”, govori Miroslav, dodajući kako je klub, kad je preuzeo vlasništvo nad stadionom, odlučio urediti i modernizirati sve. “Da se napravi stadion koji bi pratio rast samog sporta koji je postao komercijalniji i sve popularniji”, pojasnio je Dinamov kroničar tadašnje planove vodstva kluba.
“Ideja je bila da se napravi velik, ozbiljan stadion, što je na sebe preuzeo arhitekt Vladimir Turina, koji je napravio zapadnu tribinu koja je u to vrijeme bila unikatni primjer pristupa sportskoj arhitekturi. Izgledalo je kao da lebdi u zraku”, objasnio je, dodavši kako se taj efekt izgubio nadogradnjom tribine.
Reflektori teren osvjetljavaju 50 godina
Tribina je dovršena 1954., a 1955. u nastavku je krenula gradnja tadašnje sjeverne tribine. “Etapno je građen stadion, istočna tribina je završena 1962., južna 1969.”, prisjetio se Tomašević. Nakon što su 1961. postavljeni prvi reflektori, odigrana je i prva noćna utakmica.
Reflektori koji su postavljeni 1974. i danas osvjetljavaju teren igračima na Maksimiru. Dotadašnja raasvjeta, kao i u slučaju tribine, prebačena je u Kranjčevićevu.
Idući najvažniji zahvat na stadionu dogodio se uoči Univerzijade 1987., kad je iznad zapadne tribine podignut krov, a promijenjen je i semafor.
Posljednji zahvat zbio se krajem proteklog stoljeća. “Pokušaj potpune rekonstrukcije stadiona koji nije uspio 1998. Nila je ideja da se spusti teren, da se nadogradi donja etaža za svaku tribinu, međutim ti radovi su stali, nikad to nije dovršeno. Zato i stadion velikim dijelom izgleda ovako, nije dovršen prostor između sjevera i zapada. Unutra su prostori koji nikad nisu pušteni u funkciju”, otkrio je on.
No, tad je srušena stara i sagrađena nova sjeverna tribina. Kako je tad stadion pripao natrag u ruke Zagreba, to su bila ulaganja u gradsku imovinu. Dinamo je kao klub počeo imati više ciljeve, poput igranja u europskim natjecanjima, što mu goddinama i uspijeva. “To znači da ti dolaze ozbiljni klubovi. Moraš na neki način zadovoljiti minimum estetskih standarda, jer stalno plešeš na rubu i oko UEFA-inih dozvola.”
Rekord stadiona
Dinamo je napravio ono što je u njegovoj ingerenciji, a to je uređivanje interijera. “Klub je napravio hotel ispod južne tribine koji se zove ’67’ u čast generaciji koja je osvojila Kup velesajamskih gradova, a uređene su i svlačionice, tunel koji vodi do terena, lože su obnovljene. Napravljeno je i grijanje za glavni teren te sustav za navodnjavanje”, nabrajao je kroničar.
“Dinamo je igrao na terenu u Koturaškoj, koji je napravljen u travnju 1923. gdje je Građanski pobijedio Barcelonu u gostima. Ta je pobjeda odjeknula Europom. To je bio impuls tadašnjem gradonačelniku Heinzelu da se napravi stadion Građanskog. To je taj na prostoru Kupske i Koturaške. Srušen je 1952., tamo je danas zgrada HEP-a”, pojasnio je Tomašević, dodavši da se Dinamo tek 1948. preselio na Maksimir, kao domaćin.
Broj gledatelja koji su dolazili bodriti “Plave” teško je odrediti. “U ono vrijeme nije bilo klasičnih sjedećih mjesta kao danas, da imaš svoju sjedalicu. Na tribini su redovi bili betonski, pa koliko ih stane u njega.” Stoga postoje i razne teorije koji je rekord stadiona, rekao je.
“Zaživjela je priča da je rekord stadiona bio 73. godine na utakmici za ulazak u Prvu ligu, playoff između Zagreba i Osijeka. Bilo je više od 64 tisuće gledatelja”, dodao je on naglasivši da je riječ o broju prodanih karata. Ipak, mnogi su se voljeli “prošvercati” na stadion.
“Broj prodanih ulaznica nije uvijek odgovarao stvarnom broju ljudi na stadionu. Recimo, Mirko Bazić koji je bio trener Dinama 70-ih tvrdi da su barem dvije utakmice Dinama bile iznad te koja nosi rekord. Drugi tvrde da je to gostovanje Santosa 69., kad je bilo više ljudi nego na utakmici koji drži rekord”.
Najviši kapacitet stadiona bio je 65 tisuća ljudi, prije postavljanja plastičnih stolica. On se tad gotovo prepolovio. Posljednja brojka je 35 123 osobe, uključujući i istok koji je trenutno van funkcije.
Peleove škarice
Uz Pelea, koji je na Maksimiru zaigrao dvaput, od velikih nogometnih imena Eusebio i Ronaldo. “Ono što je za Pelea zanimljivo je što je 69. sa Santosom ovdje stigao na prijateljsku utakmicu, a 75. kao ambasador u reklamnoj kampanji. Došao je trenirati s Dinamovim pionirima, kadetima.
PROŠLO JE 37 GODINA! Znate li po kome su Bad Blue Boysi dobili ime?
“Pričaju da bi primio loptu na prsa, pa škaricama zabio u rašlje, pa bi to ponovio da dokaže da nije slučajno”, ispričao je Tomašević uz naglasak da je priča možda samo urbana legenda.
Prva moderna utakmica u povijesti hrvatske reprezentacije također je odigrana na Maksimiru. Vatreni su 1990. imali susret sa SAD-om. Maksimir je poslužio i kao mjesto održavanja mnogih koncerata. Tamo su pjevali Robbie Williams, Bon Jovi, David Bowie, U2 koji je imao dva uzastopna koncerta, ali i Bijelo dugme.
Prvi tv prijenos utakmice s Maksimira bio je u svibnju 1957. Jugoslavija je igrala protiv Italije, te pobijedila 6:1.
