Što obilježava jedan grad? Građevine, parkovi, trgovi, kuće, zgrade, crkve, ali i ljudi, jer bez ljudi ni grad ne može rasti i razvijati se. Tako svaka epoha u jednom gradu nosi sa sobom promjene i izazove, oblikujući njegovu arhitekturu, kulturu i društveni život.
Kroz sve epohe, stoljeća ili desetljeća Zagreb je gradio svoj identitet, stvorio bogatu kulturnu baštinu i postao dinamičan grad koji povezuje tradiciju i modernost.
Tako svaka epoha ima svoje specifičnosti, ali ono što je zajedničko svim tim razdobljima jest osjećaj povezanosti s gradom. Bez obzira na to koje je doba ostalo u najljepšem sjećanju, ljubav prema Zagrebu i sjećanja na jednostavnija vremena oblikuju identitet i život svakog Zagrepčanina.
Nedostaju kavane i stari Cvjetni
Povodom Dana grada Zagreba, koji je obilježen u ovom tjednu, pričali smo sa Zagrepčanima o njihovom voljenom gradu.
Svaki od naših sugovornika smatra da je neko drugo razdoblje zagrebačkog života najbolje, jer ih za to vrijeme vežu lijepe uspomene. Tako gospođa Ljerka smatra da danas Zagrebu nedostaju prave kavane.
„Kavane su bile prekrasne, mogli smo nekada navečer i plesati… Gradska kavana, Dubrovnik kavana, Medulić kavana, Korzo kavana gdje smo poslije 23 sata znali otići u noćni život, pa kino Central… nekako je život u Zagrebu tada bio smireniji. Bio je muving, ali nedjeljom na našoj špici gdje smo se šetali ili na našim čagama. Danas imam 77 godina i sjećam se naših plesnjaka, kako smo bili obučeni“, prisjeća se gospođa Ljerka.
Fotograf Saša Novković, legenda umjetničke, modne i novinske fotografije odrastao je u Preradovićevoj ulici, gdje i dan danas živi i gdje se nalazi njegov atelje, kaže kako je nekad Zagreb bio mali, a danas je postao jako velik.
„Volim centar Zagreba, Zrinjevac, Botanički vrt, zapravo sve stare zelene zone. Volim i Lisinski jako. Ja sam dijete centra i on zapravo uvijek izgleda isto s malim promjenama. Danas je centar djelomično zapušten, a djelomično popravljen, sagrađene su nove zgrade koje su ekstravagantne. Smeta me što nema na Cvjetnom otoka i kako su nekada izlagali cvijeće“, kaže Novković.
Ovaj tramvaj i danas vozi: Pogledajte na kojoj trasi prevozi putnike
Zagrebački bonton
Jedan od najpoznatijih zagrebačkih taksista, čiji vas glas ujutro preko radio stanica vodi kroz gužve Zoran Krivačić Kriva poznaje grad bolje od dijela Zagrepčana.
„Mi koji smo rođeni u Zagrebu svjedoci smo promjena… Promijenio se Zagreb, promijenili smo se mi. Grad se proširio i promet se promijenio. Vidim tu velike probleme, sve se širi, ali nam prometnice ostaju iste“, kaže Kriva.
Zagrebački bonton je nešto što je bilo nadaleko poznato, prisjeća se gospođa Ljerka. „Mi mladi smo poštovali starije, u tramvaju smo starijima odmah ponudili da sjednu, nije bilo pitanje hoćete li sjesti nego izvolite sjesti“, kaže naša sugovornica.
Šetnje u Maksimir, odlasci na Sljeme bili su dio svakodnevnog života i nekada je više Zagrepčana bilo na ta dva mjesta nego u samom gradu. „U moje vrijeme dečki su bili kavaliri, otvorili su ti vrata, pustili te da uđeš prva, primaknuli ti stolac, skinuli kaput, natočili vino, upalili cigaretu… Danas te on ni vidi, zapravo mladi ne komuniciraju, prvo što napravi je izvadi mobitel“, kaže gospođa Ljerka.
Osamdesete su ostale svima u sjećanju
„Najbolje razdoblje mi je bilo od negdje 1985. pa do početka 90-ih. Imali smo drugačije djetinjstvo, bilo je bezbrižno, nekako ljepše… Imali smo Šalatu, klizali smo, plivali, Sljeme, Cmrok je bio drugačiji, često smo bili na biciklima. Mislim da je mojoj generaciji bilo ljepše djetinjstvo i odrastanje nego današnjim generacijama“, prisjeća se Kriva.
Osamdesete godine u Zagrebu bile su razdoblje velikih društvenih i kulturnih promjena. Klupski život tih godina bio je bogat i raznolik, odražavajući širu transformaciju i modernizaciju grada. Tada je i nastao novi val, a Kulušić, Jabuka, Zvečka, Blato, Saloon bili su neizostavne točke sastajanja.
„Imali smo više klubova, mogao si „brijati“ od jednog do drugog, trećeg kluba. Nije bilo problema koji na žalost danas postoje“, kaže Kriva.
Mnogi ne znaju što se slavi na Dan grada Zagreba: Neki se ne slažu s ovim datumom i spominju drugi
Zagreb je danas ljepši
Gospođa Ljerka kaže kako su se nakon Domovinskog rata na Zrinjevcu događale promenade subotom od 11 do 13 sati. Tada su Zagrepčanke dolazile u krinolinama, svirala je glazba u paviljonu, a svi se vraćali na par sati u daljnju prošlost grada.
„Prije dvadeset godina operirala sam prvi karcinom dojke, srijedom sam primala kemoterapiju, a u subotu sam bila obučena u čarlston plesačicu, ili Lili Marlen ili u krinolinu. Znali smo se presvlačiti u kostime ispod paviljona, gdje se nalazi stan. Jednom sam se u krinolini vozila u kočiji do Sesveta, tamo otišla u prvi dućan i presvukla se. Vozila sam se i u krinolini u tramvaju… Nedostaje nam tog agramerskog štiha danas“, prisjeća se gospođa Ljerka.
Ivan, najmlađi sugovornik, ima 30 godina i kaže da je Zagreb sada bolji nego što je bio prije deset godina. „Sve je nekako čišće, ljepše. Život je drugačiji, meni se sviđa baš ovako. Imam gdje izaći, volim bajkom na Sljeme, na samo par desetaka minuta od centra si u najljepšoj šumi s najljepšim pogledom na grad“, kaže Ivan.
Priznaje da mu jedino jako smeta promet, zakrčenost i neorganiziranost signalizacije. „Kada zatopli odmah sam na bajku, ali u hladne dane vozim se tramvajima i znamo tako stajati u prometu po 20 minuta i naravno da kasnim na posao. Želio bih da se to što prije riješi“, poručuje Ivan.
Omiljeno mjesto u Zagrebu
Svatko od nas ima svoje omiljeno mjesto u Zagrebu, nešto što nas veže uz prošlost, negdje gdje nam je najljepše, nekome je to primjerice Trg svetog Marka, s prepoznatljivom crkvom svetog Marka i šarenim krovom, koji je jedno od najfotografiranijih mjesta u gradu.
Što bi Saša Novković fotografirao kao obilježje Zagreba? „Volim pejsaže i zelenilo. Po meni najljepši dio Zagreba je Zrinjevac, Botanički vrt“, kaže Novković.
Bez obzira na to koje je razdoblje najljepše, svaki trenutak proveden u Zagrebu nosi sa sobom jedinstvene uspomene koje oblikuju naš život i identitet.
