Poštari nam svakog dana donose pisma i pošiljke, ali ono čega mnogi najvjerojatnije nisu svjesni je da i oni slave svoj dan. Naime, svake se godine, 09. listopada, obilježava Svjetski dan pošte.
Hrvatska pošta danas zapošljava oko 8700 radnika, od čega je 3112 poštara. A upravo na poštare građani posljednjih godina imaju najviše zamjerki. Tako se često može čuti kako je netko pronašao tuđe pismo u vlastitom sadndučiću ili pak ceduljicu za podizanje paketa, umjesto dostavljenog paketa. Također se građani žale na rijetke i neredovite dolaske,a sve to je posljedica manjka radne snage, pa tako i manjka poštara, o čemu smo pisali i ranije.
Tako su se Zagrepčani u našoj Facebook anketi raspisali o vlastitim iskustvima s kvartovskim poštarima i tome jesu li zadovoljni kako potonji obavljaju svoj posao. I dok su neki doista privrženi ljudima koji im svakodnevno donose pisma ili pošiljke, drugi su pak gotovo pa ogorčeni jer smatraju da njihovi poštari traljavo i neodgvorno obavljaju svoj posao.
‘Susjed dobije svu poštu pa ju sam podijeli’
“Čestitamo im njihov dan, iako ja svog nisam vidjela par mjeseci, problem u Velikoj Gorici”, piše jedna gospođa pa opisuje svoje neobično iskustvo. “Ljetos od 6. mjeseca putovalo (zagubilo se službeno pismo) do 8. mjeseca. Nigdje ni traga, ni poštaru ni pismu u pošti”, piše ona.
“Ne jer uopće ne dostavljaju poštu na pravu adresu nego ostavljaju u tuđim sandučičima, a na mom sandučiću pišu naša imena”, “Jednom mjesečno, svaki mjesec svu poštu dobije drugi susjed pa sam podijeli cijelom susjedstvu”, “Imali smo najboljeg poštara! Sada nemam pojma tko ide (kažu nemaju dosta zaposlenika). I ti novi sada ni ne kucaju, zvone niti telefonitaju ! Ravno ostave na pošti da sama preuzmem”, glase neki od komentara.
Jedna je Zagrepčanka pak opisala kako se našla u doista neugodnoj i teškoj situaciji, a poštar koji se u blizini zatekao nije ni ‘prstom mrdnuo’ da joj pripomogne. “Ja trudna zapela u liftu, poštar bio u to vrijeme poštu u kasliće stavljao, stiskala alarm i vikala upomoć k’o luda. lik ‘ladno izašao van, da bi itkom išta rekao. Samo otišao. Sreća pa su muž i brat bili vani i čuli alarm kad je ovaj vrata otvorio dok je odlazio i onda su došli oni”, piše jedna gospođa.
Provjerili smo kako je to biti poštar u Hrvatskoj: ‘Nekad zna biti teško, ali guramo jedni druge’
‘Nekad je poštar bio sve u kvartu’
Mnogi pak nemaju niti pojma tko im je poštar niti kako izgleda. “Ne znam koji je poštar jer ih mijenjaju kao čarape, uvijek netko drugi… Nekada se znalo, poštar je bio sve u kvartu, svi su ga znali i on je sve znao, moga si mu ostaviti ključeve od stana bez problema. Danas ajooj… Imamo 3 ulaza, svu poštu ostavi na prvom ulazu i to je to, ili ostavi poruku da nisi bio doma, a vidiš ga kako odlazi”, piše jedan gospodin.
Drugi pak svoje poštare jako cijene i poštuju. “Naš poštar vrijedi zlata… Primijetimo čim ga nema. Brine o nama svima kao o obitelji… Zagrebačka cesta-Zagreb”, “Odličan. Sve dolazi na vrijeme. Dostava paketa uredna”, “Najbolji poštar je naš Zagorec u Malešnici. Čovjek otišao na bolovanje i nastalo rasulo”, “Super su svi, s obzirom na to da rade za manje od 1000 eura, baš mi je naš kvartovski supercool, piči na motorčicu i svira kao da je svadba, lokalni peseki ludi”, “Naš poštar je predivan mladi čovjek, uvijek ljubazan, pozdravi na ulici, kulturan”, glase neki od komentara.
“Naš poštar u Novom Jelkovcu, naš Duje. Najbolji poštar. 14 godina je kod nas.
Poznaje više-manje sve u kvartu. Uvijek raspoložen. Živio nam naš Duje”, piše jedna gospođa.
