Šišmiši. Mnogima su noćna mora, a nije rijetkost da na njih naletimo i u metropoli. Puno ljudi tada se izbezumi i počne paničariti, ali ima li za to razloga? Odgovor smo dobili iz Dumovca, čije je stručnjake potrebno pozvati ako naiđemo na ovog sitnog sisavca. Saznali smo i zašto ih treba nazvati, gdje se u Zagrebu “skrivaju” ove životinje, ali i jesu li u metropoli zabilježeni slučajevi najezde šišmiša.
Kako reagirati kada vidimo šišmiša? Mnogi se ljudi uspaniče, trebamo li ih se bojati? Što nam mogu napraviti?
Damir Skok, ravnatelj Ustanove Zoološki vrt grada Zagreba u čijem je sastavu Sklonište u Dumovcu:
Šišmiši su izuzetno vrijedne životinje za ekološki sustav. Jedan šišmiš dnevno pojede više od tisuću komaraca, a ima onih koji dnevno pojedu i na tisuće njih.
Neke su životinjske vrste stigmatizirane kroz priče i legende, no suvremena je znanost puna spoznaja o njihovoj vrijednosti i otkriva nam razloge zašto ih štititi. Među takvim su vrstama šišmiši. U Zoološkom se vrtu grada Zagreba krajem kolovoza organizira i Noć šišmiša koja demistificira život tih letećih sisavaca i poučava građane kako ih očuvati.
Razloga za strah od šišmiša nema. Naša je opća preporuka da ljudi ne uznemiruju divlje vrste životinja, a ako misle da je nekoj životinji potrebna pomoć, molimo ih da nazovu Info centar Skloništa za nezbrinute životinje Grada Zagreba u Dumovcu.
Kolika je vjerojatnost da ih nađemo u Zagrebu i gdje najčešće?
Damir Skok, ravnatelj Ustanove Zoološki vrt grada Zagreba u čijem je sastavu Sklonište u Dumovcu:
Šišmiša ima gotovo u svim dijelovima Zagreba – od Medvednice na sjeveru do juga grada. Šišmiši za boravak vole iskorištavati duplje drveća, tavane, napuštene zgrade… Postoje i neke mikrolokacije u gradu gdje ih terenska ekipa Skloništa za nezbrinute životinje Grada Zagreba zna prihvatiti dosta često, npr. u neboderu Super Andrija, Ministarstvu unutarnjih poslova na križanju Savske ceste i Ulice grada Vukovara te podsljemenskoj zoni. Naime, šišmiši žive u okolnom drveću, pa znaju zalutati u unutarnje prostore – stanove i urede.
Kreću li se po parkovima, podrumima, tavanima ili na nekom trećem mjestu?
Damir Skok, ravnatelj Ustanove Zoološki vrt grada Zagreba u čijem je sastavu Sklonište u Dumovcu:
Šišmiši razne prostore koriste za boravak, tj. odmor. Kada idu po hranu, izlijeću na otvoreno.
Koliko ste slučajeva pronalaska šišmiša imali ove godine?
Tatjana Zajec, voditeljica Skloništa za nezbrinute životinje Grada Zagreba:
Ove smo godine imali 14 intervencija na kojima su preuzeli 20 šišmiša.
Poručujete da vam se ljudi jave kada ga nađu. Koja je daljnja procedura, što se radi s njima?
Tatjana Zajec, voditeljica Skloništa za nezbrinute životinje Grada Zagreba:
Šišmiše odvozimo na pregled u oporavilište za divlje životinje Zoološkog vrta grada Zagreba. Ako je sa životinjom sve u redu, odmah je vraćamo u prirodu. Stavljamo je na stablo koje ima bršljan ili nešto slično kako bi se životinjica osjećala sigurnije dok ne odluči odletjeti dalje. Ako je šišmiš ozlijeđen ili onemoćao, ostaje na liječenju u oporavilištu.
Kad je zadnji put zabilježena najezda šišmiša?
Tatjana Zajec, voditeljica Skloništa za nezbrinute životinje Grada Zagreba:
Šišmiši u skupini znaju loviti hranu, tj. kukce. Katkad u lovu na roj kukaca znaju zalutati u unutarnje prostore. Takve situacije su rijetke. Prethodnih godina takve smo slučajeve imali u Klinici za traumatologiju u Draškovićevoj ulici. Kukci idu prema svjetlosti, a šišmiši za njima. Kada se to ponavlja na nekoj lokaciji, preporučujemo postavljanje zaštitnih mrežica na prozore. Kada krajem ljeta dolazi do zahlađenja, šišmiši traže mjesto gdje će provesti zimu, pa se uvlače u duplje drveća, spilje i napuštene prostore te na mjesta poput potkrovlja i šupljina na pročeljima. Zato se diljem Europe rade posebne nastambe za šišmiše. Građane molimo da čuvaju šišmiše te da nas nazovu ako pronađu šišmiša kojem je potrebna pomoć čovjeka.
