Kad se divlje životinje poput divljih svinja ili lisica spuste u urbani dio grada, najčešće je to u potrazi za hranom. Privlači ih i smeće oko naselja, što im pruža dodatan izvor hrane, a tu mogu pronaći i zaklon. Prije nekoliko dana lisice su viđene više puta na području Bukovca, a snimke na kojima se vidi lisica uz ogradu dječjeg igrališta otvorile su pitanje sigurnosti djece koja svakodnevno borave u područnom zagrebačkom dječjem vrtiću Bukovac.
I tu se postavlja pitanje hoće li Grad Zagreb pobrinuti se za ovaj problem.
Profesor na Veterinarskom fakultetu Dean Konjević kaže kako je Grad Zagreb sukladno zakonskim obvezama dao izraditi Program zaštite divljači (PZD) na temelju kojega se gospodari s divljači na područjima Grada, a koja nisu unutar lovišta, kao niti u zaštitnom pojasu oko naselja.
„Svjedoci smo da se zbog raznih razloga unutar Grada sve češće viđaju različite vrste divljih životinja, a zbog čega Grad Zagreb snosi odgovornost za brigu oko zaštite imovine ljudi i nadoknadu štete na njoj, vodi brigu o zbrinjavanju ozlijeđenih jedinki te brine o sigurnosti građana“, kaže profesor Konjević.
Zagrepčani otkrili krivca za divlje svinje po gradu: ‘I onda se čudimo što jadne lutaju’
Program kontrole i praćenja divljih svinja i vrana
Kako su mogućnosti kontrole divljih životinja na području Grada iznimno ograničene, tako je Grad stupio u kontakt s Veterinarskim fakultetom te Fakultetom šumarstva i drvne tehnologije koji su ponudili Zoološkom vrtu Grada Zagreba Program kontrole i praćenja dviju vrsta na koje se građani najčešće žale, divljih svinja i vrana.
Taj program, kaže naš sugovornik, obuhvaća praćenje i smanjivanje brojnosti divljih svinja, praćenje kretanja divljih svinja i vrana te praćenje eventualne prisutnosti određenih uzročnika bolesti u ovih vrsta, a koji se mogu prenijeti na ljude. Uz navedene institucije uključen je i Lovački savez Grada Zagreba koji na lokacijama usuglašenima s Gradom provodi izlučivanje divljih svinja.
Noćna mora mnogih Zagrepčana nemilosrdno hara kvartovima: ‘Odjednom sam dobila po glavi’
Koje se sve mjere provode kako bi divlje životinje sve manje se spuštale u naseljena područja? Pored društava koje u okviru Lovačkog saveza Grada Zagreba provode izlučenje divljih svinja, na lokacijama koje građani prijavljuju kao najkritičnije postavljaju se fotozamke za praćenje prisutnosti divljih svinja, te ukoliko se potvrdi njihova prisutnost u većem broju, postavljaju se modularne lovke, pojašnjava profesor Konjević.
„Lovke su selektivne te se hvataju samo divlje svinje, a ostale vrste puštaju. Uhvaćene divlje svinje se zbog opasnosti od afričke svinjske kuge ne smiju premještati niti ispuštati, već se moraju usmrtiti. Kako uglavnom na tim mjestima nije moguć odstrjel, tada se svinje na najbezbolniji mogući način usmrćuju, kemijskom imobilizacijom i eutanazijom“, pojašnjava profesor Konjević.
Radi sigurnosti, svim svinjama se uzimaju uzorci brisa nosa i završnog crijeva te izmeta i krvi za daljnje analize. Osim toga dobiveno je i odobrenje za označavanjem GPS ogrlicama i ispuštanjem nekoliko divljih svinja kako bi se pratile njihove migracije i utvrdili koridori kretanja. Što se vrana tiče, kaže profesor Konjević, za njih se postavljaju neinvazivne hvataljke te se planira uhvaćene vrane označiti loggerima i pustiti kako bi se pratilo njihovo kretanje.
Broj divljih životinja se nije povećao
Iako se nama čini da broj divljih svinja, vrana, lisica sve veći, to ipak nije tako. „Kroz ovaj program smo primijetili kako glavnina divljih svinja ne boravi cijelo vrijeme na području Grada. To se primarno odnosi na razdoblje zime, kada se vjerojatno povlače prema okolnim šumskim kompleksima.
To ujedno znači i da broj divljih svinja jedni dijelom ovisi i o broju u okolnim područjima, a koji se mijenja iz godine u godinu. Također, uvjeti života u Gradu su očigledno vrlo dobri, primarno zahvaljujući zapuštenim površinama, od kojih su u pitanju i brojni voćnjaci, koji nude zaklon i izvor hrane“, kaže profesor Konjević.
Brojni znanstveni radovi pokazuju kako je svinjama grad vrlo prikladno stanište, a pri tome se misli i na druge europske gradove koji se bore s istom pojavom. Sada u proljeće svinje donose na svijet mlade pa je zasigurno broj nešto veći, smatra naš sugovornik.
Zagrebački divlji život: Neobuzdane svinje šeću gradom, evo što činiti
Teoretski postoji mogućnost prijenosa bolesti
Jedan od strahova građana su i bolesti koje bi mogle prenijeti divlje životinje. Teoretski naravno da postoji mogućnost prijenosa određenih zaraznih i invazijskih bolesti na ljude i te bolesti nazivamo zoonozama, pojašnjava profesor Konjević.
Ipak, treba naglasiti da je naša divljač razmjerno zdrava, a i da se veterinarska struka u suradnji s lovcima pobrinula da dobar dio opasnih bolesti svede na najmanju moguću mjeru ili pak eradicira, bar u najvećoj mogućoj mjeri.
„Zašto kažem eradicira u najvećoj mogućoj mjeri? Zato što su te bolesti iskorijenjene u populaciji divljači, ali ne možemo isključiti njihovo daljnje postojanje u drugim, manje primjetnim, što ujedno govori da se bez pravih mjera ove bolesti mogu i vratiti. Pa ne postoji uzalud pojam re-emergentne bolesti. Mi prikupljamo uzorke iz divljih svinja i u budućnosti vrana kako bismo stekli uvid u prisutnost određenih uzročnika sa zoonotskim potencijalom. Nešto uzoraka je prikupljeno prošle godine i analizirat će se kad se prikupi još jedan dio, zbog značajki metoda i jeftinije analize“, kaže naš sugovornik.
Opreza nikad dosta
Što učiniti ako susretnemo divlju svinju, lisicu, što bi građani trebali činiti u takvim situacijama? „Ukoliko sretnete divlju svinju ostanite mirni, ne ulazite joj u zonu komfora (preblizu) i ostavite joj prostor za uzmak. Ovo posebice vrijedi kada je riječ o divljim svinjama s mladima. Inače, ukoliko ste dovoljno glasni, najvjerojatnije je da će se svinje maknuti od vas i prije negoli ih vidite“, kaže naš sugovornik.
Kada je riječ o lisicama, one bi se uvijek trebale držati podalje od ljudi. Ukoliko vam lisica prilazi, maknite se, jer to ne spada u normalno ponašanje. Hrvatska je zemlja slobodna od bjesnoće, ali opreza nikada dosta, upozorava profesor Konjević.
Postoje i situacije da pojedinci hrane ove vrste divljači, pa ne treba čuditi ako one čovjeka povežu s potencijalnim izvorom hrane. U tom slučaju mogu prići osobi kako bi dobili hranu, ali i tada će zadržati određenu distancu od čovjeka.
