Većina ljudi će se barem jednom tijekom života naći u situaciji da budu pozvani na ostavinsku raspravu. Ovaj postupak započinje nakon nečije smrti kako bi se nasljedstvo, odnosno imovina preminule osobe, podijelilo među nasljednicima, a u Hrvatskoj se ovaj postupak vodi prema Zakonu o nasljeđivanju.
Nakon smrti osobe, matični ured obavještava sud o smrti, a potom sud izdaje nalog javnom bilježniku da pokrene ostavinsku raspravu. Nasljednici, oporučnici i druge zainteresirane strane pozivaju se na raspravu, a koja se može voditi pred sudom ili javnim bilježnikom kao povjerenikom suda.
Ključni korak u ovom procesu je prikupljanje popisa imovine pokojnika. U to ulaze nekretnine, pokretne stvari, bankovni računi, dionice i sve ostalo što čini njegovu imovinu. Također, provjeravaju se dugovi preminulog jer oni moraju biti podmireni prije nego se nasljedstvo podijeli.
‘Možemo li naslijediti tatino pravo?’
Iako je smrt težak trenutak za obitelj, stručnjaci savjetuju da se eventualni problemi i nedoumice oko nasljedstva riješe još za života osobe. Priprema, poput oporuke ili uredno složenih dokumenata i šifri za online račune prikupljeni na jednom mjestu, mogu značajno olakšati proces nasljednicima.
Razna pitanja i nedoumice se mogu pojaviti i kad ne postoji imovina za podjelu. Tako je jedan gospodin, portalu Dnevno, poslao pitanje što će se dogoditi sa stanom u kojem živi njegov otac, a koji nije u njegovom vlasništvu. “On živi u tom stanu 40 godina i ima ugovor s Gradom koji se obnavlja svakih pet godina, a koji ističe u svibnju sljedeće godine. Mogu li ja ili moja djeca naslijediti tatino pravo kao najmoprimac, s time da nemam nekretninu na sebi u Gradu Zagrebu. Što bih trebao ili mogao učiniti”, upitao je ovaj gospodin.
Odvjetnica Ana Uroda objašnjava da se ovaj problem ne rješava u okviru ostavinske rasprave. “Predmet nasljeđivanja su imovinska prava ostavitelja, što nije ovdje slučaj. Tako je bilo i u slučaju kad se imalo pravo na otkup stanova. To se pravo isto nije moglo naslijediti nego je to bilo osobno pravo osobe na koju je glasilo. U ovom konkretnom slučaju sin i njegova djeca ne mogu ovo pravo naslijediti, već moraju zatražiti od Grada Zagreba da sklope ugovor o najmu“, pojašnjava odvjetnica za portal Dnevno.
Oporuka jedne bakice šokirala javnost: Nećete vjerovati kome je ostavila milijune
Pitanje nasljeđivanja dugova
Drugi česti problem tijekom ostavinskih rasprava su dugovi. Kako objašnjava Uroda, dugovi se nasljeđuju do visine vrijednosti svoga nasljednog dijela. “Ako oporukom nasljeđujete vrijednost do 100 eura, a dug je 200 eura, vi s obzirom na naslijeđenu vrijednost odgovarate samo za dugove do 100 eura”, objašnjava odvjetnica.
Međutim, postavlja se pitanje što s dugovima koji se pojave nakon rasprave. Uroda pojašnjava da nasljednik koji prihvati nasljedstvo odgovara i za taj dug, bez obzira kada se on pojavio. “Znači jedino je bitna činjenica kada je dugovanje dospjelo, činjenica smrti, imamo li nasljednike i onda ide tužba protiv nasljednika koji su se dakle prihvatili nasljedstva”, naglašava odvjetnica.
U slučaju odricanja od nasljedstva, važno je napomenuti da se to može učiniti i u ime svoje djece, ali to onda mora biti jasno naglašeno.
‘Česte su greške kod pisanja oporuke’
Kada je riječ o sastavljanju oporuka, Uroda savjetuje da se uvijek konzultira stručnjak kako bi sve bilo pravilno napravljeno. U praksi se često događaju pogreške, a odvjetnica je kao primjer navela jedan slučaj na kojem radi. “Ljudi često naprave grešku, a da to i ne znaju. Upravo sada proučavam jedan takav predmet gdje je klijent raspolagao nekretninom u korist svojeg kćeri i sada je sud pravomoćno utvrdio da nije riječ o oporuci”, kaže Uroda te opisuje u čemu je konkretno bio problem.
“Naime, on je vlastoručno napisao darovnicu i potpisali su se i jedan i drugi. S obzirom na to da su se potpisali i jedan i drugi, ovaj koji daruje i ovaj koji prima, sud je pravomoćno utvrdio da nije riječ o oporuci”, pojašnjava odvjetnica.
U Hrvatskoj postoje dvije vrste privatnih oporuka, a razlike između ovih dviju vrsta oporuka leže u načinu njihove izrade i formalnim zahtjevima koji se moraju poštovati. U prvom slučaju, osoba koja sastavlja oporuku to može učiniti jednostavno pisanjem i potpisivanjem vlastitom rukom. Ovakva oporuka mora biti u potpunosti napisana rukom, uključujući i potpis, kako bi bila pravovaljana.
Bakina oporuka Zagrepčaninu promijenila život: ‘Nisam to ni u snu mislio’
‘Treba paziti tko su svjedoci’
Druga vrsta privatne oporuke omogućava da oporuka bude napisana na računalu, a osoba koja sastavlja oporuku mora izjaviti pred dvoje svjedoka da je to njezina oporuka, te je potpisati pred njima. Svjedoci potom također moraju potpisati dokument kako bi oporuka bila važeća. Iako ovaj potonji proces djeluje jednostavno, odvjetnica upozorava na čestu grešku koja se može dogoditi prilikom sastavljanja oporuke. Naime, riječ je o izboru svjedoka.
“Treba paziti tko su svjedoci. Ako su svjedoci neki bliski srodnici ili osoba koja bi po oporuci trebala nešto primiti , to je nevažeća oporuka. Kako ne bi bilo grešaka i kako bi sve prošlo u redu za nasljednike, uvijek bih savjetovala da se osoba savjetuje sa stručnjakom”, objašnjava Uroda.
