U pošasti modernog doba definitivno spada šećerna bolest, i to najčešće tip 2. Većinom se javlja kod starije populacije, zbog loših prehrambenih navika ili stresa, no može se javiti i u dobi od 40 godina ili pak, ono što je zabrinjavajuće, kod djece, vjerojatno zbog povećanja stope pretilosti kod mladih.
Broj oboljelih od dijabetesa tipa 2 u Hrvatskoj nemoguće je precizirati, no pretpostavlja se da je ukupan broj oboljelih veći od 600.000, od kojih gotovo 90 posto živi s dijabetesom tipa 2.
No, ono što je dobro je činjenica da se bolest kod 70% osoba s dijabetesom tipa 2 može spriječiti, odgoditi i držati pod kontrolom usvajanjem zdravog načina života. Uz uravnoteženu prehranu, terapiju lijekovima bitno je uvođenje barem neke fizičke aktivnosti, od laganih vježbi istezanja, šetnje kvartom, ili pak primjerice vožnje biciklom. Bitno je ostati u pokretu.
‘Ne postoji zabranjena hrana’
No, i dalje postoje brojne zablude vezane za bolest. Primjerice, koja je razlika između dijabetesa tipa 1 ili 2, zašto neki uzimaju inzulin, a neki ne, i postoji li popis zabranjene hrane za dijabetičare.
“Naravno da su hamburgeri i pizze loš izbor, ali ako to stvarno želimo i žudimo za time, možemo si to priuštiti jednom tjedno. No, uvijek moramo biti svjesni da takva prehrana diže šećer koji je kasnije jako teško spustiti”, objasnio je Davor Skeledžija, urednik portala Na inzulinu.
Navodi kako zabrane nisu dobre, jer se često krše i onda se stvara takozvani psihološki pritisak na osobe oboljele od dijabetesa. Ono što je bitno znati za samokontrolu bolesti je balans zdrave prehrane, fizičke aktivnosti i lijekova.
‘Dijabetičari mogu jesti sve’
“Velika pomoć u novije vrijeme su i senzori pričvršćeni na kožu, koji kontinuirano prate kretanje glukoze u krvi, pa možemo bolje reagirati na hipoglikemiju, hiperglikemiju i slično. Tako možemo i kontrolirati svu onu hranu koja je ‘nepoželjna’.
U svakom slučaju dijabetičari mogu sve jesti, ali u pravo vrijeme, dozirano, i pokriveno lijekovima. Možda je zato najbolje pojesti umjesto cijelog hamburgera, pola”, navodi Skeledžija.
“Bitno je još naglasiti da osobe koje boluje od dijabetesa tipa 2, a ne piju tablete ili se ne drže pravila oko prehrane i kretanja, mogu razviti dijabetes tip 1 koji je kompliciraniji jer gušterača skroz prestane raditi i uopće ne proizvodi hormon inzulin važan za prijenos hrane i energije u organizam. Takve su osobe doživotno ovisne o inzulinu u obliku injekcija”, zaključuje Davor Skeledžija koji i sam boluje od dijabetesa tipa 1.
Inače, najčešće komplikacije kod osoba oboljelih od šećerne bolesti, koji ju ne drže pod kontrolom su zatajenje bubrega koje može dovesti do potrebe za dijalizom, sljepoća uzrokovana dijabetičkom retinopatijom, te stvaranje kroničnih rana i gangrene na stopalima.
