U zagrebačkom naselju Botinec, skriveno od očiju prolaznika, nalazi se zaboravljeno imanje koje je nekada pripadalo Ambrozu ml. Vranyczanyju, državnom blagajniku i poznatom trgovcu. Na ovom posjedu 1848. godine, njegov prijatelj ban Josip Jelačić uputio se u svečanoj povorci prema Zagrebu, gdje je trebao biti ustoličen.
Kurija u Botincu, danas stoji zapuštena i prolaznici ju ni ne primijete, a bila je nekada dio velikog i raskošnog imanja. Ovo zaštićeno kulturno dobro sadrži jednokatnu kuriju s obiteljskom kapelom, te je nekada bilo okruženo perivojem i vrtom.
Početkom 19. stoljeća, dao ju je sagraditi hrvatski ban Ignjat Gyulay, a kasnije je prešla u vlasništvo Ambroza ml. Vranyczanyja, koji ju je koristio kao ladanjsku kuću. Posjed je kasnije poklonjen njegovom zetu Ivanu Burattiu.
Plemička obitelj
Vranyczany potječe iz ugledne hrvatske plemićke obitelji koja je imala značajan utjecaj u društvenom životu tog vremena. Njihovi posjedi obuhvaćali su imanja oko Karlovca, Severina na Kupi, Rakitje u blizini Zagreba, te Kastav. U Zagrebu su izgradili nekoliko palača koje su kasnije poklonili gradu ili hrvatskom narodu, uključujući i palaču Dverce na Gornjem Gradu.
Ambroz ml. Vranyczany bio je poznat kao trgovac, dobrotvor i pristaša Ilirskog pokreta, blizak prijatelj bana Josipa Jelačića. Rođen je 1801. godine u Starom Gradu na Hvaru, a preminuo 1870. godine u Švicarskoj.
Kao načelnik financija za vrijeme bana Jelačića, inicirao je kovanje bakrenog novca, poznatog kao “križar”, u zagrebačkoj kovnici 1849. godine. Proglašen je barunom 1862. godine i osnovao je prvo dioničarsko društvo u Hrvatskoj, te bio gorljivi pobornik gradnje željeznica.
Jelačić u Botincu
Vranyczany je financijski podržao osnivanje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, kazališta i drugih kulturnih institucija. Kao član odbora, uz Ljudevita Gaja i Ivana Kukuljevića, predložio je Josipa Jelačića za bana 1848. godine.
Prije ustoličenja na Trgu Sv. Katarine na Gornjem gradu, Jelačić se odmorio na imanju Vranyczanyja u Botincu. Naime, dan prije ustoličenja Jelačić je otputovao u Botinec na svojem bijelom konju i tamo objedovao sa svojim domaćinom i drugim uglednicima tog doba.
Danas je kurija u privatnom vlasništvu, zarasla u korov, visoku travu i teško je pristupačna. Kapelica je potpuno devastirana i prekrivena grafitima.
Ovo zaboravljeno imanje, nekada svjedok značajnih povijesnih trenutaka, danas stoji kao nijemi podsjetnik na prošla vremena i bogatu povijest koju nosi u svojim temeljima.
Zagrepčanin prelomio i preselio se u maleno selo u Zagorju: ‘Dobili smo nešto što nikad nismo imali’
