Nakon što je 2016. godine osvojila zlato na paraolimpijskim igrama u Rio de Janeiru, naša stolnotenisačica Sandra Paović (41) objavila je svoju prvu knjigu “Rođena da pobjeđuje”. Osam godina kasnije odlučila je svoje profesionalne, ali i privatne izazove još jednom pretočiti u slova kako bi inspirirala mlade kako voljeti život sada i ovdje, u dobrim, ali i u onim najtežim situacijama.
“Zadnjih godina nekako sam počela sve više razgovarati s djecom, voditi motivacijske govore što sam prošla, što mi se sve dogodilo, sve ružno, lijepo, sva padanja, dizanja, sve suze, smijeh. No, sva ta iskustva odlučila sam prepričati na jedan zabavan i zanimljiv način.
Da mladi pokušaju saznati što zaista vole, što zaista žele i da ne odustaju u ostvarivanju svojih snova. Da ih nikakve prepreke, porazi, razočaranja ne sputavaju, nego da budu hrabri, odvažni, jer sve je to dio puta.
Kobna nesreća
Knjiga je u biti namijenjena svima koji žele steći malo dodatne hrabrosti i samopouzdanja kako bi uspjeli u sportu, školi ili poslu. Kada imamo strah to je zapravo jako dobro, jer znači da nam je do nečega stalo”, ispričala nam je proslavljena stolnotenisačica o knjizi “Volim život” koju je napisala zajedno sa novinarom i publicistom Željkom Žutelijom.
Podsjetimo, Sandra se sportom počela baviti još kao curica u svom rodnom Vukovaru, a stolni tenis bio je njezina najveća ljubav. Nakon Olimpijskih igara 2008. godine na vrhuncu karijere doživjela je tešku prometnu nesreću, u kojoj joj je ozlijeđena kralježnica. Sreća u nesreći bila je ta da se specijalizirana klinika u Francuskoj, nalazila samo 20 kilometara od mjesta nesreće, pa su je liječnici već četiri sata kasnije operirali.
“Ja sam nevjerojatan borac, možda zato što sam i dijete rata. Ja jednostavno tada nisam imala vremena niti plakati, niti misliti zašto baš meni, nego sam imala samo jedan cilj, a to je pobijediti. Rekli su mi da je nemoguće i da ne postoji šansa da hodam, a ja sam nakon par tjedana pomakla nogu”, priča nam Sandra te nastavlja.
‘Ja sam rekla da je moguće’
“Možda je moj najteži trenutak bio kada sam se na svojim nogama vratila u Hrvatsku. Tada su me svi slavili i hvalili, a ja sam shvatila da sve moje cure idu dalje na prvenstvo, da nastavljaju svoj profesionalni put, da ja to više ne mogu.
I upravo to pričam u svojim motivacijskim govorima, kada vam je najteže, vi ugledate taj prozor spasa. Tako sam i ja u toj beznadnoj situaciji dobila poziv da dođem na prvi parastolnoteniski trening. I tada su mi još jednom rekli da je nemoguće da igram na svojim nogama, a ja sam rekla da je moguće”, priča nam hrabra Sandra.
I danas u Sandrinu životu nema odustajanja, nema nepremostivih prepreka i nema vraćanja u prošlost. Zajedno s mužem Danielom koji je u invalidskim kolicima, živi život punim plućima. Izgradili su kuću prilagođenu osobama s invaliditetom u kojoj su otvorili hotel i vrtić za pse.
‘Nevjerojatna želja za životom’
Daniel je završio treći fakultet, a Sandra je poslije diplome na Međunarodnom sveučilištu Libertas svoj profesionalni put pronašla u motivacijskim govorima koje u Hrvatskoj i inozemstvu drži mlađim naraštajima, ali i zaposlenicima velikih kompanija i važnih institucija.
“Daniel je nemoguć, vrlo svestran, nema toga što ga ne zanima. On je naime, ostao invalid sa 14 godina, zadnji dan osmog razreda. Svi su slavili, a on je odlučio skočiti na glavu, ali očito na krivom mjestu, jer je udario u kamen.
I on zajedno samnom može biti inspiracija mladim naraštajima, jer ne odustaje. Završio je dizajn, sportski menadžment, bankarstvo, i ono najbitnije on i dalje ima nevjerojatnu volju i želju za životom i za novim izazovima i iskustvima”, zaključila je Sandra.
Vekić nakon povijesnog uspjeha kroz suze poručila: ‘Bez njih sada ne bih bila ovdje’
