Kao jedna od najprometnijih u gradu, ali i šire, poznata je Ilica. Iako su je prešle gradske avenije, pa već neko vrijeme nije najdulja ulica u Zagrebu, svakako je najpopularnija. Njeno se ime po prvi put spominje još u 14. stoljeću, a odnosilo se na izvor, potok i brdo.
Potok koji je tekao centrom grada izvirivao je na brijegu iznad današnje Ilice, na Rokovom perivoju. U srednjem se vijeku taj brežuljak nazivao Penezna gorica ili Gradečka gmajna. Potok je nosio ime Ilica, pa se vjeruje kako je ulica po njemu dobila ime.
Na njegovu su koritu lončari vadili ilovaču za izradu keramike. To je tek jedna od teorija o podrijetlu naziva ulice, koju su zbog tamošnjih obrtnika zvali Lončarska Ves ili Lončarska cesta.
Kao naselje, Ilica se javlja tek u 16. stoljeću i to u predjelu gdje se nalazilo brdo, tj. današnji Rokov perivoj.
Danas je Ilica dugačka 5653 metra, čime je četvrta najduža u Zagrebu, nakon Radničke ceste te Zagrebačke i Slavonske avenije. Proteže se od Trga bana Josipa Jelačića do Vrapča na istoku grada. No, po nečemu i dalje zauzima prvo mjesto. Ilica ima najviše kućnih brojeva, preko 500 njih.
Diči se i titulom prve asfaltirane ulice u Zagrebu, jer uređena je tijekom obnove gradskih prometnica zbog uvođenja električnog tramvaja. Prvi tramvaj koji pokreće električna energija u promet je u Zagrebu pušten 18. kolovoza 1910.
ZBOG NJIH JE ZAGREB BIO ‘BIJELI’: Svake su nedjelje radile primopredaju pa se vraćale na breg
Nekad se dijelila na Gornju i Donju Ilicu. Gornji se njen dio odnosio na potez od Jelačićeva do Britanskog trga, dok je donji bio zapadno od toga.
Tijekom svoje višestoljetne povijesti, ova je ulica bila dom slavnim povijesnim imenima poput Vatroslava Lisinskog, a bila je i žila kucavica društvenog života Zagreba.
