Majka dvojice dječaka, Monika Tomas, je opisala kako su živjeli normalnu svakodnevicu, baš kao i svaka druga obitelj prije negoli je primjetila neke neobične simptome kod svog starijeg sina Matea. Nije prošlo dugo, a uslijedila je dijagnoza koja je šokirala cijelu obitelj, bližu i širu – naime, dječaku od tri i pol godine je dijagnosticiran dijabetes tipa 1.
Kako je Monika objasnila, Mateo ranije nikad nije volio mnogo jesti, a i prilično je sitne građe. Međutim, prije nekih tri mjeseca sve se naglo promijenilo.
“Primjetila sam da je odjednom počeo mnogo više jesti nego prije. Bilo mi je isprva malo čudno, ali sam mislila da je u pitanju tek neka prolazna faza”, kaže ova 33-godišnja mama koja dodaje da su potom uslijedile i druge neobične promjene.
‘Svi smo ostali šokirani’
“Počeo je stalno biti žedan, pio je mnogo vode i stalno išao na WC. Isprva sam pomislila da je to zato što je počeo i više jesti, ali sam onda primjetila da je ovo bilo ipak preekstremno. Pogotovo noću, svaki čas je tražio vodu i ustajao piškiti. I tih zadnjih dva dana sam uočila da je nekako bezvoljan ili umoran. Dok bi inače on i brat ‘skakali’ i igrali se po cijelom stanu, Mateo bi legao na kauč i mirovao. Rekao je da ga boli glava i taj smo dan odmah otišli kod pedijatrice“, opisuje nam Monika koja dodaje da čim je opisala Mateove simptome doktorici, ona je odmah naslutila da je u pitanju dijabetes.
“Kad su nam te večeri, nakon što su u urinu otkrili visoku razinu šećera, kazali kako najvjerojatnije u pitanju dijabetes, svi smo ostali šokirani. Uvijek je bio zdrav, a svega su mu tri i pol godine i onda takva dijagnoza”, prepričava Monika koja je potom s Mateom provela dva tjedna u bolnici gdje su je educirali o bolesti, prehrani i davanju inzulina. “Doktorica mi je rekla da smo došli par dana kasnije da bi počele nesvjestice i povraćanje”, kaže Monika.
Iako su im u bolnici kazali da je često riječ o nasljednom faktoru, niti kod Monike niti supruga Danijela u obitelji nije bilo slučajeva dijabetesa tipa 1.
‘Svi smo se prilagodili’
“Objasnili su nam da ćemo morati prilagoditi životni stil. Iako smo se dosad naviknuli na činjenicu da Mateo ima dijabetes, zapravo se još uvijek učimo nositi s izazovima koje ova bolest nosi”, kaže Monika koja dodaje da se u njihovom kućanstvu sada izbjegava masna hrana i slatko. Kako bi regulirali šećer u krvi, koriste dvije vrste inzulina.
“Šećer mu mjerimo svaka tri sata, a trenutno mu dajemo sporodjelujući inzulin, Levemir, ujutro i navečer, a korekcijski inzulin, NovoRapid mu dajemo preko dana po potrebi”, objašnjava Monika. Svaki obrok moraju izmjeriti jer po njegovoj količini, kao i prethodno ustanovljenoj razini šećera u krvi, mu tempiraju i određenu mjeru inzulina. Također, Mateu i noću moraju mjeriti inzulin svaka tri sata i po potrebi dati inzulin, ako je šećer previsok, ili ga pak nečim nahraniti ako je šećer prenizak.
Kako Monika objašnjava, pošto je Mateo još mali, mora redovito pratiti zbog ponekad nenadanih skokova ili padova nivoa šećera u krvi. “Ako primjetim da je bezvoljan, u lošem raspoloženju ili blijed, uvijek mu izmjerim šećer. Ponekad mi i sam kaže da ga bole noge, glava ili da je jako gladan, što također može značiti da mu u tom trenutku šećer nije dobar”, priča Monika i dodaje da izazov predstavlja činjenica da su joj djeca još uvijek mala pa ne mogu razumjeti cijelu situaciju.
Stomatologinja objasnila kako jedan bolestan zub može uzrokovati kolaps: ‘Malo ljudi to zna’
‘Razina šećera je ponekad stabilna, a ponekad divlja’
“Za pripremu obroka uglavnom koristimo prilagođene namirnice koje ne utječu toliko na razinu šećera u krvi i svaki dan jedemo u isto vrijeme. Problem je kad je mlađi sin, Fran, traži nešto između obroka. Ako damo njemu, onda želi i Mateo, a njemu ne smijemo dati do idućeg obroka. Onda u kući zna nastati kaos. Ali eto, guramo nekako, a pretpostavljam da će biti i malo lakše kad obojica budu malo stariji”, prepričava svakidašnje izazove Monika.
Emocije i stres također znaju utjecati na razinu šećera u krvi, pa kako Monika objašnjava, ponekad je danima kod Matea stabilan, a ponekad “divlja”. Ponekad jednostavno nema pravila i ne može se ništa predviđati. Zato inzulin i pribor za mjerenje šećera moraju uvijek nositi sa sobom, gdje god da idu – u park, dućan, u posjete kod rodbine, prijatelja ili pak odmor, a za to imaju posebno namijenjenu torbicu.
Liječnici upozorili na simptome nove bolesti kod djece: ‘Uzrokuje stres u mozgu’
