Ima ih oko 68 tisuća, a život u gradu im postaje nemoguć: ‘Zna se tko je krivac, čista pohlepa’

Zgrada sa stanovima za najam, ilustracija (Foto: Marko Todorov / CROPIX)

Na sjednici Vlade u četvrtak su objavili da će cijene energenata rasti 6,5 posto do kraja godine, a u idućoj godini povećanje će se popeti na 10 posto. Građani, koji su već duže vrijeme pod pritiskom inflacije, zabrinuti su hoće li moći izaći na kraj s povećanim režijama.

Iako je Vlada najavila paket pomoći za najugroženije; umirovljenike i nezaposlene branitelje, ekonomski analitičari upozoravaju da bi rast cijena energenata sa sobom mogao povući rast drugih cijena.

U tom vidu građani se osjećaju sve nesigurnije, pa je na društvenim mrežama, između ostalog, ponovno pokrenuta rasprava o cijenama najma stanova. Mnogi se ne mogu načuditi koliko visoke cijene najma mogu biti u državi u kojoj je prosječna mjesečna neto plaća 1315 eura.

Stanovi u Zagrebu, ilustracija (Foto: Boris Kovacev / CROPIX)

‘Od kud studentu toliko za stan?’

Po tom pitanju oglasila se jedna studentica na Redditu, koja se pita tko uopće ima za najam stana. “Student sam, živjela sam do nedavno u studentskom domu, sad sam u stanu. Plaćam okej cijenu za stvarno super stan (350 € s uključenim režijama) i mislim da sam imala je*ačku sreću u potrazi stana”, započinje objavu opisujući svoju povoljnu situaciju.

“Ono što mene trenutno pere i ne mogu shvatiti, član sam svih grupa na fejsu u koje se postaju oglasi za iznajmljivanje stanova. Gledam slike, gledam cijene i nije mi jasno. Kako tolike stanarine? 600 € za stan od 40 kvadrata s namještajem za koji se moraš bojati kako sjesti, a da se ne raspadne. Ako je namještaj noviji, cijene skaču i do 800 € za jednosoban stan“, opisala je tešku realnost.

“I shvaćam ja da svatko ima pravo procijeniti svoj stan i staviti cijenu koju želi, ali nije mi jasno. Jesu li cijene takve jer ljudi otplaćuju rate kredita s mjesečnim najamninama ili je to jednostavno pohlepa? Ili neki potpuno treći razlog. Najjače mi je dok vidim garsonijere i u oglasu je navedeno da primaju isključivo studente ili mlađe zaposlene osobe, a cijene 500-600 €. Zar su se ljudi toliko odmaknuli od realnosti? Od kud studentu 600 € mjesečno samo za stan?”, zapitala se.


Stanovi u Zagrebu, ilustracija (Foto: Ronald Gorsic / CROPIX)

‘Cimerstvo mi ne gine’

“Ljudi vole kupiti stan na kredit i dati tebi, iznajmljivaču, da mu plaćaš ratu”, sugerirao je jedan korisnik. “Pa mislim da se to i prije tako radilo, samo su bile duplo manje cijene nekretnina pa tako i rente duplo manje u odnosu na danas.. slažem da je svakako puno i renta a bome i kvadrat stana”, ma to mu je odgovorio mu drugi.

“Tako se i ja čudim kad dođem na more ista stvar i onda se naši pametnjakovići sjetili mogu ovi na moru možemo i mi na kopnu ostalo je povijest”, upozorio je jedan korisnik da cijene na moru i kopnu postaju sve sličnije.

“Moja stanodavka mi je taman na temelju ove izjave neki dan izjavila da diže rentu za 100. Cimerstvo mi me gine”, pojadao se jedan. U Zagrebu prema podacima iz 2023. godine trenutno živi oko 68 tisuća studenata. Iako je mnogima smještaj omogućen u studentskim domovima, velik broj njih ipak mora tražiti privatni smještaj koji zbog poskupljenja praktički postaje stvar luksuza.

Otkrili kako Plenković i društvo ponižavaju umirovljenike: ‘A obećali su mirovine od 800 eura’

‘Krivica je na onome koji mu te pare daje’

“Stvar je u tome da svatko ima pravo procijeniti svoj stan kako god želi. A tvoje kao najmoprimca prihvatiti ili ne. Studiranje u Zagrebu nije nešto što moraš, fakulteta ima i u drugim gradovima. Nije ni Jadransko more pitanje života ili smrti. Cijene su napuhane i tu nema spora, ali krivica nije na onome koji iznajmljuje nego onome koji mu te pare daje”, smatra jedan korisnik.

Tako su neki istaknuli da se radi o čistoj ljudskoj pohlepi, a drugi su pak obrazloženje našli u jednostavnom zakonu ponude i potražnje.

Istina je da su cijene najma značajno porasle, ali porasle su i cijene kvadrata. Građani se mogu nadati da će iduća godina uz porast cijena donijeti i porast plaća.

 

 


Komentari