Gimnazija Tituša Brezovačkog, smještena na Gornjem gradu u Zagrebu, ima bogatu povijest koja seže čak četiri stoljeća unatrag. Njezinu gradnju započeo je grof Ivan III. Drašković.
Kroz stoljeća, škola je tri puta gorjela i teško stradala u potresu 1880. godine.
Nakon tog potresa, obnova je trajala čak 16 godina. Međutim, nakon razornog potresa 2020. godine, škola je obnovljena u roku od 36 mjeseci, čime je ponovno otvorila svoja vrata za učenike i nastavnike.
Škola je mali odskok od svega što smo imali, kaže ravnatelj Damir Jelenski. Djeca su, dok se škola obnavljala, pohađala I. gimnaziju koja je novija i ima velike učionice i hodnike te je sve bilo drugačije i veće. Samo za usporedbu I. gimnazija ima na raspolaganju osam tisuća kvadrata, Tituš ima tri i pol tisuće kvadrata.
Učenicima je bilo najvažnije mjesto
„Najvažnija stvar koja je bila važna učenicima je bilo mjesto. Naime, nije isto ići u Novi Zagreb u školu i u centar, pa je njima laknulo kada više nisu morali dugo putovati do škole. Kada smo se vratili sada smo u jednoj smjeni. Mi smo prva škola koja je 2001. godine krenula u jednoj smjeni održavati nastavu. I sada nakon dugo vremena vratiti se u jednu smjenu da se u popodnevnim satima mogu održavati izvannastavne aktivnosti, dodatna, dopunska, fakultativna nastava. Konačno se popodne možemo baviti i drugim stvarima koje nisu vezane samo uz školu. Napokon svoj na svome, svi su već naviknuli i vjerujem da nitko više ne bi napustio našu kućicu na Gornjem gradu“, kaže ravnatelj Jelenski.
Svake godine ova srednja škola upisuje 104 učenika, četiri razredna odjela u jedan opći smjer gimnazije i za sada, kaže ravnatelj, nemaju namjeru širiti se na prirodoslovni ili jezični program.
„Imamo tako veliku navalu, da smo morali prije sedam godina uvesti prijemni ispit. Nakon MIOC-a mi smo druga škola koja je morala uvesti ovakvu vrstu testiranja. Nama se prijavilo preko 200 učenika u različitim kategorijama, odnosno prioritetima, koji imaju prosjek 5,0. Kako smo ograničeni prostorom mi možemo od tih 200 primiti 104 najbolja. Ima i drugih učenika koji imaju više od 77 bodova, koliko je naš prag, ali na ispitu koji nosi 10 bodova mogu pokazati da je njihovo znanje bolje i da je zbog nekog subjektivnog ili zahtjevnijeg profesora ili nečeg trećeg mogu pokazati svoje znanje i preskočiti nekog tko ima 5,0“, kaže Jelenski.
Ravnatelj zagrebačkog Preloga o učenicima: ‘Ponosan sam na naše klince i na rezultate koje postižu’
Problem ocjena je kompleksan
Većina učenika koji imaju prosjek 5,0 ima to znanje i to na našem ispitu pokažu, kaže naš sugovornik. Postoji grupa učenika koja ima najbolji prosjek, ali su svoje ocjene zaslužili tako što je profesor bio darežljiviji. No, u osnovnim školama postoje i problemi kao često mijenjanje profesora iz nekog predmeta, ne samo u jednoj školskoj godini nego kroz sve četiri godine viših razreda.
U tom slučaju ni znanje ne može biti dobro, a profesor pak ne može kriviti prethodnike. Često ni sam taj profesor ne ostane duže vrijeme i tada ne možete kriviti dijete jer nema dobro znanje, a ni profesore koji se često mijenjaju.
„Profesori u osnovnim školama idu drugom logikom, ja ću tebi dati 5, nisi za 5, ali ti se pokaži na prijemnom u Titušu da to možeš. Problem je kompleksan i ne možemo reći da su učitelji u osnovnim školama popustljivi. Ne trebamo zaboraviti niti ulogu roditelja. Sjetimo se prije 20, 30, 40 godina kada roditelji nisu imali nikakvog upliva u ocjenjivanje, danas imamo od prijetnja inspekcijom, direktnih prijetnji, prijetnji odvjetnikom, sudskim tužbama, itd. Možemo razumjeti da te ocjene ne prikazuju realno stanje“, ocjenjuje ravnatelj Jelenski.
Optimum i maksimum
Srednja škola Tituša Brezovačkog trudi se ubaciti učenike u sustav natjecanja i to na način da im nudi mogućnost ako se žele natjecati.
„Kako objasniti situaciju da na državnoj maturi učenica bude prva iz matematike ili učenik riješi 100 posto test iz matematike, a nikada nisu bili na natjecanju iz matematike. Zašto nisu bili na natjecanju? Pa zato jer imaju neke druge prioritete u životu, a mi kao škola ih nismo tjerali na to. Filozofija je da učeniku treba pružiti optimum, a ne maksimum. Traženje maksimuma od svakog učenika bi značilo ići do granica, a mi smatramo da učenici od 14, 15, 17 godina moraju imati svoj život, prijatelje, ljubavi, zanimaciju, sport… Ako bismo išli do maksimuma opteretili bi njihovo vrijeme i ne bi imali mjesta za druge stvari“, pojašnjava ravnatelj Jelenski.
Ako 90 posto učenika upisuje fakultet prvog izbora s trudom koji ne ostavlja psihički trag, u školi su, kaže naš sugovornik, zadovoljni i zato taj način zovu optimumom.
