Ako biste morali izdvojiti jedno iskustvo koje biste mogli opisati kao avanturu života, jeste li se ikada zapitali što bi to bilo? Ako vi niste sigurni u odgovor, Martin Cruickshank (63) i Zorislav Ćavar (51) svakako jesu, jer su nedavno ostvarili pravi podvig života.
Naime, ovaj dvojac iz Velike Gorice je pretrčao jedan od najtežih i najizazovnojih maratona u svijetu – Marathon des Sables. Riječ je 252 kilometra dugačkom maratonu kroz pustinju Saharu, sa svim ekstremnostima i izazovima koje ovaj divlji krajolik donosi.
Da bi svladali ovaj izazov, bilo je potrebno punih sedam dana, a to je uključivalo naizmjenično trčanje i hodanje s ruksakom teškim desetak kilograma. Hranu su posebno naručili iz Engleske, a dnevno su trebali unijeti oko 2 500 kalorija.
Maraton na 50 °C
Tijekom cijelog puta muškarci su ohrabrivali i bodrili jedan drugog. Noću je Zorislav trčao malo ispred Martina jer bolje vidi pa je logično za prepostaviti da će on onda i lakše primjetiti oznake koje su morali pratiti da se ne bi izgubili i potom zvati pomoć.
U tom slučaju, utrka bi za njih bila završena. Još je jednu dužu etapu od 86 kilometara ispred je trčao Zorislav, a ostatak puta su išli jedan pored drugoga ili je Martin bio malo naprijed i određivao tempo. Kako Zorislav za sebe kaže, on je “pomalo divljak” pa bi vjerojatno nabio tempo koji kasnije ne bi mogli održati niti završiti utrku.
Također, dogovorili su se i da neće ciljati na visok plasman, već da je jedini cilj završiti utrku: “Ja bih to rekao ovako, uspjeli smo odraditi ovaj maraton zbog Martinove mudrosti i moje motivacije. On je odmah rekao da trebamo imati lagan, jednoličan tempo kako se ne bismo preforsirali i morali ranije odustati. A ja sam Martina bodrio da na check point točkama odmorimo samo koliko je potrebno i odmah krenemo dalje, jer ako bismo spavali, znao sam da nećemo završiti utrku”, priča nam Zorislav.
A utrka je bila doista izazovna. Zorislav i Martin su trčali i hodali po pijesku i stijenama na 50 °C. Noću bi temperature drastično padale, a uvjeti su bili otežani i zbog pješčanih oluja zbog kojih povremeno nisu mogli vidjeti niti čovjeka koji bi trčao tek desetak metara ispred njih. A kako kaže Zorislav, najteže je bilo trčanje po pješčanim dinama, dapače od natjecatelja koji su bili na prošlogodišnjoj utrci su saznali i da je jedan muškarac lani preminuo na maratonu, upravo prilikom uspinjanja na jednu od dina.
Svi znaju za Hrvatsku
Međutim to nije obesrabrilo Martina i Zorislava kojima je ovo bilo jedinstveno iskustvo. Jedno od najljepših im je svakako činjenica da su svi natjecatelji međusobno bodrili jedni druge, uopće nije bilo bitno tko je odakle.
“Martin je inače rođen u Škotskoj, ali to nitko nikad ne bi pogodio, osim ako ja to ne bih napomenuo u razgovoru. On je ponosno nosio hrvatski dres, a kockice su prepoznavali i njima bili oduševljeni natjecatelji iz različitih zemalja. Odmah bi svi počeli spominjati našu obalu, Mandžukića i Modrića, što je nama stvarno bila jedna nevjerojatna dodatna motivacija”, rekao je Zorislav, koji je u početku, prije samog natjecanja pomislio kako ipak možda nisu trebali doći.
Zagrepčani se ne žele odreći omiljene tradicije: ‘Prvo to, pa onda sve drugo’
“Kad smo došli na vaganje opreme, shvatio sam da su to sve utrenirani ljudi koji redovito trče maratone i koji samo o tome pričaju, pa sam rekao Martinu: ‘Možda ipak nismo trebali doći, vidi njih, svi nabildani’, ali su na kraju mnogi od njih morali odustati jer su od početka nabili tempo koji kasnije nisu mogli održati pa nisu uspjeli izgurati utrku do kraja”, priča nam Zorislav koji nadodaje kako je na prošlogodišnjem maratonu odustalo više od polovice natjecatelja, što Martinov i Zorislavov uspjeh čini još impresivnijim.
Naporne pripreme prije maratona
Međutim, nije samo maraton bio izazovan. Naravno, prve pripreme su započele mnogo ranije, još ljetos, u sedmom mjesecu nakon što su uplatili kotizaciju za natjecanje koja je iznosila oko 3.500 eura. Prvo su počeli su trenirati na biciklima, a kasnije su počeli pješačiti, a intenzivniji treninzi pješačenja pod teretom su započeli u siječnju.
“Teže mi je palo treniranje prije samog maratona, nego sam maraton, dovoljno je reći da sam u tom razdoblju izgubio četiri kile dok sam za vrijeme samog maratona izgubio tek jednu”, kaže Zorislav.
A valja napomenuti i da je prije samog natjecanja Zorislava uhvatila stara ozljeda. Puno je, kako kaže, uložio u pripreme, a predzadnji dan onda nije mogao niti stati na nogu od bolova. Tih je zadnjih dana, kako kaže, ‘bio pomalo lud od svega toga’. Međutim, bio je ustrajan u namjeri da ode na maraton: “Odlučio sam sve predati u Božje ruke, maraton sam ipak uspio završiti tako da je to bilo pravo Božje čudo”, priča nam ponosni Zorislav koji ne skriva kako mu je najveća podrška kroz to izazovno vrijeme priprema bila upravo njegova obitelj.
‘Cilj je bio razbiti predrasude o braniteljima’
A što je Zorislava i Martina motiviralo na jedan ovakav pothvat? Naime, u cilju im je bilo razbiti predrasude o braniteljima koji se u posljednje vrijeme često prikazuju u negativnom svjetlu te pokazati da ova skupina ljudi tekako može napraviti nešto iznimno pozitivno i nadahnjujuće te tako motivirati i druge.
A potporu su im pružili i Ministarstvo hrvatskih branitelja, ministar Tomo Medved i Udruga hrvatskih branitelja dragovoljaca Domovinskog rata (UHBDDR), na čemu su Martin i Zorislav posebno zahvalni jer je ovo bio zahtjevna i skupocjena avantura pa je sami vjerojatno ne bi mogli ostvariti.
“Martin i ja imamo ludih ideja, tako da ako budemo imali novaca i ako Bog da, možda bude još koja avantura”, kaže nam dobro raspoloženi Zorislav, a mi se nadamo da ćemo ih imati prilike pratiti u još pokojoj “ludoj ideji” jer su zaista jedan inspirativan dvojac.
