Kada je u pitanju alternativna medicina i iscjeliteljstvo još uvijek su prisutne brojne sumnje u učinkovitost takvih navodnih oblika liječenja. Uz te fenomene redovito idu i prigovori o nadriliječništvu, upitnoj učinkovitosti, znanstvenim dokazima pa sve do sumnji na prevare s ciljem stjecanja materijalne koristi. U sklopu našeg serijala ‘Iscjelitelji’ donosimo priče o ljudima koji su postali poznati po specifičnim načinima pomaganja drugima.
U sklopu serijala posjetili smo zagrebačko iscjelitelja Zorana Bračiku koji je tijekom razgovora o njegovoj metodi iscjeljivanja polaganjem ruku otkrio i uznemirujuće primjere iz svoje dugogodišnje iscjeliteljske karijere. Bračika tvrdi kako je dobio dar od Boga te da može iscijeliti teške bolesti poput karcinoma na način da kroz njega protječe energija u čovjeka koji je bolestan i iscjeljuje bolest. Tijekom postupka polaganja ruku na klijenta koji je bolestan doživio je, smatra, i slučajeve demonske opsjednutosti.
“Ima onih koji reže, ali s tim se ne bavim. To šaljem svećenicima karizmaticima. Ako ja vjerujem da imam dar od Boga i ako dođe osoba koja je opsjednuta demonom…” Bilo je takvih?
“U mom životu da, ali ja se time ne bavim. Nego ona (žena koja je došla na terapiju op.a.) nije znala šta joj je. Bila je na tim nekim raznim ritualima tražila pomoć i tamo joj se nešto dogodilo. Došla je k meni, ja položio ruke, a ona počela režati, iz nje sto demona progovorilo kao da gledaš egzorcista gledaš. Ma užas. Stvarno užas. Ali ja se s tim ne bavim pa sam ja to odmah prekinuo. I onda oni k sebi dođu i onda ih ja pošaljem karizmaticima, tad je bio još živ fra Zvjezdan Linić.”
Ovi ljudi godinama znaju Bracu sa Srebrnjaka: ‘Da, jako je bogat, a novac mu služi za jednu stvar’
Iskustva hrvatskih egzorcista
Hrvatskoj javnosti nikada neće biti poznate službene brojke o svim domaćim obredima egzorcizma, ali stvarna svjedočanstva otkrivaju da se takve zastrašujuće seanse odvijaju ćešće no što itko može pretpostaviti u svim dijelovima zemlje. Nitko ne zna podatke o broju egzorcizama što ih u Hrvatskoj ili drugdje izvedu svećenici Katoličke crkve. U Hrvatskoj se o takvim podacima uopće ne govori javno. Kardinal Bozanić bio je odredio samo jednog egzorcista za područje cijele Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Pravdajući se da ga štiti od javnosti, nikad nije htio otkriti njegovo ime.
Nekoliko je ipak hrvatskih svećenika i karizmatika koji su javno govorili o egzorcizmima koje su proveli. Jedan od njih je možda najpoznatiji domaći svećenik u tom polju Milivoj Bolobanić. Međunarodno poznati istjerivač đavla i svojedobno kraće vrijeme čak i privremeno prvi čovjek zadarske nadbiskupije. On je autor i međunarodno poznate knjige „Kako prepoznati zamke Zloga“ sa svjedočanstvima o istjerivanju sotone za koju je predgovor napisao je osobno nekadašnji predsjednik Međunarodnog udruženja egzorcista Katoličke crkve, pokojni don Gabriele Amorth.
Bolobanić je u knjizi opisao i slučaj egzorcizma nad djevojčicom s područja Zadarske nadbiskupije: “Bila je potpuno zanijemila, a u sebi je stalno imala prisustvo glasova, zao duh joj je stalno govorio, prijetio. Nije mogla govoriti niti čuti, ali je mogla pismeno komunicirati.Zatražio sam od nadbiskupa odobrenje i nakon molitve egzorcizma djevojčica se potpuno oporavila, mogla je normalno govoriti i čuti. Oslobođena je zloduha. To su naravno krajnji slučajevi i vrlo rijetki.”
(Foto: Vladimir Ivanov/CROPIX)
Od fra Zvjezdana Linića do fra Ive Pavića
Jedan od najpoznatijih i najomiljenijih hrvatskih karizmatika pokojni fra Zvjezdan Linić također je otvoreno govorio o temi egzorcizma. Ispričao je neke od groznih slučajevima kojima je svjedočio.
“Bilo je takvih reakcija da čovjeka jedva drži pet snažnih muškaraca, da žena odjedanput progovori muškim glasom, da se progovori nekim jezikom koji nikad nije čuo ili učio jer su to stari jezici. Namjerno počnem latinski postavljati neka pitanja i dobijem odgovor premda osoba ne zna latinski. Više me nije strah… Ali zna biti neugodno”, svjedočio je pokojni fra Linić.
(Foto: Bernard Covic/Cropix)
Jedan od poznatijih aktivnih svećenika je fra Ivo Pavić koji djeluje u u bosanskom Šurkovcu. On nema dozvolu za službeni egzorcizam, i nikad ga nije molio, ali je pomagao egzorcistima.
Objasnio je kako treba razlikovati službeni egzorcizam od molitve oslobađanja za koju nije potrebna nikakva dozvola. Nju može moliti svaki vjernik i svećenik. Tisuće ljudi iz Hrvatske dolaze na njegove susrete kako bi ondje ozdravili ili se oslobodili utjecaja Zloga.
Otvoreno je opisao kako je izgledao jedan egzorcizam na kojem je sudjelovao:
“Došla je jedna gospođa s lijepim autom, vrlo elegantna, pozdravila nas je uljudno. Malo sam se čudio što njoj treba pomoć. Kad smo počeli moliti u kapeli, zazivati Isusovu krv i zaštitu svetaca, ona je naglo postala agresivna, izobličila se. Četiri jaka čovjeka i nas dvojica jedva smo je obuzdavali. Imala je natprirodnu moć. Iz nje je govorio muški glas. Mrzim vas, mrzim vas… Dok smo molili nad njom, ona nas je pljuvala, valjala se po kapelici i rušila stolice i stolove.
Nakon tridesetak minuta molitve pala je nepomično na tlo, sva iscrpljena. Poslije smo razgovarali i rastali se kao da se ništa nije ni dogodilo! Nije to bila ista osoba. U njoj je bio sam Đavao. Po molitvi u ime Isusovo je bila oslobođena. Sada je ona sretna žena. Često je viđam na duhovnim obnovama. Kad sada molim za nju, ona više nema nikakvih reakcija.”
Psihijatar: Tri puta su me zvali
Sami svećenici kažu kako se zove psihijatar u slučajevima u kojima netko tvrdi da je opsjednut. Ovako je javno govorio čovjek iz medicinske struke, zagrebački psihijatar pokojni dr. sc. Vlado Jukić.
“U mojoj 35-godišnjoj psihijatrijskoj praksi do sada su me samo triput zvali da pogledam ljude koji su tražili egzorcista. Obitelj pacijenta me zvala jedanput, a dvaput su me zvali svećenici. U samo jednom slučaju nisam pronašao nikakvu patologiju. Osoba je opisivala senzacije poput govora ili zvukova koje čuje, no nisam mogao reći da je to bolesno. Da se razumijemo, nisam dijagnosticirao opsjednuće jer to niti nije moj posao”, objasnio je jednom prilikom javno prof. dr. sc. Vlado Jukić.
Otkrivamo tko je Zagrepčanin koji tvrdi da dodirom iscjeljuje karcinome: ‘Ljudi kleče, mole, plaču’
Karakteristike demonske prisutnosti
Oksfordski profesor i poznati kršćanski teolog Michael Green, u svom djelu Tko će pobijediti: Krist ili Sotona, daje jedanaest karakteristika demonske prisutnosti kod određene osobe:
1. Burno i bezrazložno reagiranje na ime Isus, bilo da se spomene Njegov križ, Biblija, Večera Gospodnja, da se ulazi u crkvenu zgradu… Ova reakcija može biti izražena verbalno ili fizičkim nasiljem.
2. Fizičko nasilje takve snage koja je potpuno nerazmjerna tjelesnoj konstituciji, a koja može biti samo demonska.
3. Bilo kakvo sudjelovanje u okultnim radnjama, sada ili u prošlosti, uključujući i tzv. ”kršćansku nauku”, transcendentalnu meditaciju, spiritizam ili bilo koju animističku istočnjačku religiju.
4. Posjedovanje ili dolaženje u dodir s bilo kakvim predmetom koji je upotrijebljen u okultnoj praksi, dobiven od vračare ili medija, bilo kakve okultne literature, amajlije ili prstena, a osobito nekog predmeta s Istoka koji je mogao biti korišten u idolopoklonstvu.
5. Burna povijest prethodnih generacija.
6. Robovanje seksualnoj perverziji ili nekoj navici, pretjerano psovanje ili nekontrolirano ruganje Bogu i svetim stvarima.
7. Čudno ponašanje, uključujući i izljeve temperamenta ili stalnu namrgođenost, gunđanje, stisnutost usana, lupanja srca i iznenadnu promjenu ponašanja.
8. Promjena glasa tijekom govora ili smijeha.
9. Bezrazložna pojava straha.
10. Nesposobnost osobe da se moli, usprkos tome što ona to želi.
11. Neobičan izgled očiju. Oči su prozor u unutrašnjost duše. Oči opsjednutoga često su vrlo svijetle, staklenaste i pune mržnje.
Potresna ispovijest Zagrepčanina: ‘Bio sam sotonist, demon mi je sjedio na prsima i gušio me’
Demonsko opsjednuće u Bibliji
Sotona je – po učenju Katoličke crkve – duhovno biće, vladar svih demona. Za njim slijedi Lucifer kao vođa palih anđela, a zatim cijela vojska manjih demona. Sotonu je, prema učenju katoličke crkve, stvorio Bog kao biće slobodne volje. No on se odmetnuo od Boga i postao njegovim protivnikom, a to isto pokušava dobiti i od čovjeka.
Biblija navodi neke primjere ljudi koje su demoni opsjedali ili na njih nekako utjecali. Na temelju tih primjera možemo pronaći neke simptome demonskog utjecaja kao i dobiti određeni uvid u način na koji demoni mogu opsjesti osobu. U nekim odlomcima Biblije demonsko opsjednuće uzrokuje tjelesna oboljenja kao što su nijemost, bolest nalik epilepsiji, sljepoća itd.
U slučaju čovjeka iz Gadare koga su opsjedale legije demona, on je bio nadnaravno snažan, hodao je okolo nag i živio među grobovima. Pošto se kralj Šaul pobunio protiv Gospodina, počeo ga je mučiti zao duh (1. Samuelova 16,14-15; 18,10-11; 19,9-10) zbog čega je zapadao u depresivna stanja, a želja da ubije Davida bila je sve veća.
U drugim, pak, slučajevima, potiče osobu da čini zlo, u čemu je glavni primjer Juda. U Djelima 16,16-18 vidimo da duh daje ropkinji određenu sposobnost da zna stvari koje izlaze iz okvira njezina prirodnog znanja.
U Svetome pismu nema nijednog primjera u kojem osobu koja vjeruje u Krista opsjeda demon, a većina teologa vjeruje da kršćanina ne može opsjesti demon jer u njemu živi Sveti Duh.
