Povijesno gledajući grad Zagreb nastao je iz dva naselja na susjednim brežuljcima Gradecu i Kaptolu koji čine jezgru današnjeg grada. Bogata materijalna i nematerijalna baština Zagreba nikoga neće ostaviti ravnodušnim, a mi vam u nastavku donosimo podsjetnik na najznačajnije simbole Zagreba.
1. CRKVA SVETOG MARKA
Crkva sv. Marka u Zagrebu jedna je od najstarijih zagrebačkih građevina što potvrđuju romanički elementi nađeni na pročelju crkve. Unutrašnjost crkve renovirana je u vremenu između 1923. i 1924. godine, a u vremenu između 1936. i 1938. godine u sakristiji je izgrađena kapelica. Crkva je poznata i po skulpturama koje je izradio kipar Ivan Meštrović (na glavnom oltaru “Raspeti Krist”, a na pobočnom oltaru sv. Marije “Madona s Isusom”).
2. ZAGREBAČKA KATEDRALA
Zagrebačka katedrala na Kaptolu, sa svoja dva visoka zvonika (oko 105 metara), spada među monumentalne neogotičke katedrale i svjedoči o Zagrebu kao snažnom srednjoeuropskom kulturnom središtu. Katedrala je posvećena Uznesenju Blažene Djevice Marije, dok je sv. Stjepan, ugarski kralj, njezin drugi zaštitnik.
3. HRVATSKO NARODNO KAZALIŠTE
Dana 14. listopada 1895. u Zagrebu otvorena je kazališna zgrada za oko 750 gledatelja u kojoj danas djeluje Hrvatsko narodno kazalište. Zgrada HNK koja pripada neobaroknom razdoblju, remek-djelo je kasnog historizma austrijskog arhitekta Ferdinanda Fellnera i njemačkog arhitekta Hermanna Helmera.
4. MEDVEDGRAD
Medvedgrad je stari grad (gradina, utvrđenje) sagrađen u 13. stoljeću. Smješten je na južnim padinama planine Medvednice, na brdu Mali Plazur. Na Medvedgradu se nalazi ranogotička kapelica sv. Filipa i Jakova i Oltar domovine, spomenik palim hrvatskim vojnicima u Domovinskom ratu. S Medvedgrada se pruža prekrasan pogled na Zagreb, a intrigantnim ga čine brojne legende koje ga obavijaju.
5. KULA LOTRŠČAK
Hrvatsko-ugarski kralj Bela IV. svojom znamenitom Zlatnom bulom iz 1242. godine odužio se Gradecu za pruženo gostoprimstvo i sklonište pri bijegu pred Tatarima. Time ga je proglasio slobodnim kraljevskim gradom, no ujedno i obavezao građane da svoj grad opašu zidinama i kulama. Utvrde su građene dvadeset godina i dovršene 1266. Tada je nastala i Kula Lotrščak čija je uloga bila obraniti južni ulaz u grad – nekadašnja mala vrata Dverce koja su srušena 1812. godine prilikom uređenja južne promenade ili današnjeg Strossmayerovog šetališta.
Kula je nazvana prema zvonu, campana latrunculorum – zvono lopova, koje je zvonilo uvečer prije zatvaranja gradskih vrata. Potkraj 16. stoljeća turska opasnost po grad napokon jenjava i kula gubi svoju prvotno obrambenu namjenu.
Tijekom stoljeća novi korisnici i nove namjene mijenjaju njezin izgled. Najznačajnije promjene datiraju iz 1857. godine. To je vrijeme romantičkog vala restauriranja srednjovjekovnih građevina pa je i Kula dozidana za dva kata, a na krovu je podignut poligonalni drveni vatrodojavni tornjić.
Na zanimljiv način riješena je i komunikacija između katova, koje prvotno nije bilo: na sjevernoj strani prigrađeno je zavojito stepenište i to jednom polovinom unutar zgrade, a drugom izvan nje. Kula je građena od nepravilnog kamenja, a debljina njezinih zidova iznosi 195 cm. U prizemlju se sačuvao široki križni svod. Četvrti kat građen je opekom, a zidovi su mu znatno tanji.
Za povijest Kule Lotrščak zanimljivo je da ju je grad u nestašici novaca za popravljanje i uzdržavanje davao u zakup građanima uz obvezu da je oni održavaju, a u slučaju neprijateljskog napada vrate gradu za obranu.
