Bolan život na ulicama Zagreba: ‘Mnogi ne žele u prenoćište zbog jednog velikog straha’

Neki od beskućnika radije biraju ulicu nego prihvatilište (Foto: Zagreb.info)

Prema procjenama Hrvatske mreže za beskućnike, na zagrebačkim ulicama se nalazi oko 600 beskućnika, a građani su ih ovog ljeta najviše vidjeli na Črnomercu.

Zagrebački branitelj tri godine živi na ulici: ‘Izašao sam iz tramvaja, a vani me dočekao kordon policajaca’

Ranije smo imali priliku razgovarati s jednim zagrebačkim braniteljem koji je već tri godine na ulici. Nakon što nam je ispričao probleme koje su ga doveli na ulicu, upitali smo ga je li bio u prilici razgovarati sa socijalnom skrbi i je li mu ponuđena kakva pomoć.

“Čujte, imam mirovinu kakvu takvu, imam i kakvu takvu skrb i njegu. I meni je rekla socijalna radnica da mi može srediti Kosnicu, ali će mi onda oduzeti mirovinu i skrb”, ispričao nam je ponavljajući strah koji muči više beskućnika, a to je da ne žele izgubiti svoj novac i radije će biti na ulici i zadržati taj skromni iznos, nego ga se odreći, kako bi se smjestili u Kosnici ili negdje drugdje.

Prenoćište za beskućnike, Kosnica (Foto: Zagreb.info)

Mirovina se ne dira, nego štedi

Iako je to česta briga onih koji ne žele otići u prenoćište za beskućnike u Velikoj Kosnici, socijalna radnica Andrea Kozar Pasanec, koja u ovom najvećem prenoćištu za beskućnike radi otkako je Kosnica otvorena u prosincu 2010. godine, odbacuje ove navode, napominjući kako Kosnica nikome ne oduzima novac, već da ovu instituciju koju vodi zagrebački Crveni Križ, financira Grad Zagreb putem svojeg Ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom.


Evo prave istine o smještaju za beskućnike u Velikoj Kosnici: Bili smo tamo i sve provjerili

“Ono što se događa jest da, ako primaju zajamčenu minimalnu naknadu, gube polovicu te naknade. Govoreći u kunama, ako su dobivali 1000 kuna, onda bi, ako odaberu smještaj dobivali 500 kuna novčane podrške”, pojasnila je Kozar Pasanec.

Socijalna radnica u prenoćištu Kosnica, Andrea Kozar Pasanec (Foto: Zagreb.info)

Kako smo imali prilike vidjeti tijekom naše reportaže, u Kosnici je korisnicima na raspolaganju krevet za spavanje u sobi s cimerima, praonica rublja, kuhinja i tri topla obroka, dnevni boravak s knjigama, televizorom i kompjuterima kao i s hladnjakom u kojem mogu držati svoje stvari i mali štednjak gdje mogu dodatno pripremiti svoju hranu.

Jedna od veš mašina u praonici rublja u Kosnici (Foto: Zagreb.info)

Uz to, korisnicima je dostupan i razgovor sa socijalnim radnikom i psihologom, razne kreativne radionice, radionice informatičke i financijske pismenosti te pripreme životopisa.

(Foto: Zagreb.info)

Dok se minimalna naknada prepolovljuje, prihodi kao što su mirovina, ostanu netaknuti ulaskom u Kosnicu, iako je Kozar Pasanec otkrila kako imaju ipak neke uvjete po tom pitanju.

“S obzirom da nije pošteno da imate besplatan smještaj i pri tom primate neki džeparac koji drugi nemaju, tada inzistiramo da ta osoba dok je u Kosnici štedi i sama nađe vlastiti smještaj, ili, ako zadovoljava uvjete, preda zahtjev za trajni smještaj”, pojasnila je Kozar Pasanec pristup prema korisnicima koji imaju prihode pored zajamčene naknade za pomoć socijalno ugroženim osobama.

Jedna od sobi u prihatilištu Kosnica (Foto: Zagreb.info)

Korisnik Kosnice: ‘Laž koju su i meni rekli’

Osim stručne službe u Kosnici i sami korisnici se slažu da je bolje biti u prenoćištu malo izvan metropole nego na njenim ulicama.

Zagrebački beskućnik želi što prije natrag na posao: Zbog bolesti već dva mjeseca na cesti

“To je laž, to su i meni govorili, ali mi je socijalna radnica rekla da je to bilo nekad i da su uzimali sav novac, a da danas uzimaju pola”, priča nam jedan 52-godišnji korisnik Kosnice, koji u prenoćištu živi već godinu dana.

Jedna od kupaonica u prihvatilištu Kosnica (Foto: Zagreb.info)

Kako nam je otkrio u razgovoru, zapao je u teške financijske probleme nakon dvije operacije bruha zbog čega je izgubio posao i prihode.

“Bolje mi je tu nego na ulici kako god okreneš. Socijalna pomoć je mala ne možete naći ni običnu sobicu, sve je poskupilo”, dodao nam je otkrivši kako pozna mnoge beskućnike jer je volontirao u Jukićevoj, u tamošnjem prihvatilištu Samostanu “Misionarke ljubavi Sestre majke Terezije” te je upoznao beskućnike iz svih krajeva grada.

Jedan od trenutno slobodnih kreveta u prihvatilištu Kosnica (Foto: Zagreb.info)

Osim toga, na ulici je proveo pet godina koje je opisao samo jednom riječju: bolno.

“Spavao sam u vlaku, bojiš se da te netko neće opljačkati ili ubiti. Bili su me i napali, ali nisu stigli”, misteriozno se prisjetio.

“Tamo dolje su svakakvi i ne piše nikom na čelu da je on pošten, taj glavni kolodvor nije za građane”, ustvrdio je 52-godišnjak.

Prostor za kreativne radionice u prihvatilištu Kosnica (Foto: Zagreb.info)

Trošenje na alkohol

S druge strane, Kosnicom je i više nego zadovoljan.

Zagreb ima problem o kojem nitko ne govori: ‘Policija dođe, ali to nije rješenje’

“Puno mi znači što imam gdje spavati, što imam doručak, ručak i večeru, a imam i pranje veša, sve uvjete. Sa svima sam super”, pohvalio je 52-godišnjak uvjete u Kosnici ali i osoblje, gledajući u jednu od mački u vrtu za koje je rekao da su njihovi ljubimci.

Mačka u prihvatilištu Kosnica (Foto: Zagreb.info)

Ima riječi hvale i za svoje sustanare.

“Sve je u redu, nemam  što prigovarati. Svi su ljudi ovdje isti kao ja i da imaju prihoda, ne bi tu došli. Da imam velikih prihoda, bio bi podstanar ali sila je da budem tu”, ustvrdio je.

Osvrnuo se i na one koji ne žele doći u Kosnicu i otkrio nam svoje objašnjenje za njihov stav i čuvanje novaca.

“Neki neće doći jer im je draže imati tisuću kuna da mogu popiti. Ali s polovicom koja ti ostane ako si u Kosnici, ostane ti i za cigarete, za kupiti si bombone, čokolade, za svoje potrebe”, ustvrdio je i dodao da mu je drago što u Kosnici nije dozvoljen alkohol, što on osobno poštuje.

Kosnicom upravlja zagrebački crveni križ (Foto: Zagreb.info)

“Ima čuvara i portira koji paze da netko ne prošverca alkohol i svaka im čast na tome. Kada bi se to dopustilo, pa gdje bi stigli? Zatvorili bi ustanovu”, komentirao je neke pokušaje švercanja alkohola koje je vidio unatrag godinu dana.

Na kraju dana, smatra kako bi Zagreb trebao imati više prihvatilišta za beskućnike, a upitan smatra li da će se uz pomoć u Kosnici uspjeti “osoviti na noge”, nije previše optimističan.

“Nisam više mlad, uskoro će mi 53 godine i svoje sam u životu prošao. Radio sam u Badelu, bavio se voćem i povrćem zadnje i u jednom hostelu. Na nekim sam poslovima radio na crno pa nemam toliko staža. Zbog bruha ne mogu raditi fizičke poslove, a za drugo me neće primiti, svi traže mlade”, tmurno je ustvrdio gledajući u lijepo ukrašeni vrt prenoćišta.

Korisnici Kosnice imaju u prihvatilištu priliku baviti se i vrtlarstvom (Foto: Zagreb.info)

Ipak, plan za mirovinu, otkriva nam, već ima.

“Pričao sam sa svojom socijalnom radnicom. Kada navršim 65 godina, ako da bog da sam živ i zdrav, rekla je da će mi potražiti besplatan dom na Trešnjevci putem socijalne skrbi. Ja bi najradije da imam prihoda, par tisuća kuna, sada uzeo telefon i pitao da iznajmim sobicu”, zaključio je korisnik Kosnice.


Komentari