Zagrepčanka Vjera iz pakla rata u Tel Avivu: ‘Zajedno plačemo, jednog me najviše strah’

Vjera Furman. (Foto: privatna arhiva)

Svoj novu godinu koja je počela jučerašnjim zalaskom sunca Izraelci će pamtiti nezaustavljivom vihoru rata na Bliskom istoku i strašnim događajima u njihovom glavnom grad Tel Avivu.  Izraelski ratni kabinet sprema odgovor nakon masivnog napada Irana balističkim raketama na Izrael. Izraelski veleposlanik pri UN-u Danny Danon rekao je za CNN da će se odmazda dogoditi uskoro. Izraelska vojska tijekom noći izvela je više zračnih napada na libanonski glavni grad.

Islamistička milicija Hamas preuzela je odgovornost za pucnjavu u Tel Avivu u kojoj je u utorak ubijeno šestero  ljudi, a 17 je ozlijeđeno. Dvojica muškaraca, koje su ustrijelile izraelske snage sigurnosti, ubili su svoje žrtve na željeznici i na stanici u Jafi, četvrti Tel Aviva s brojnom arapskom populacijom.

Jedan od njih je imao automatsku pušku, drugi nož. U medijskim izvješćima navodi se da su žrtve bili željeznički putnici i slučajni prolaznici.


‘Zajedno plačemo, slavimo, molimo se”

U takvoj atmosferi posljednjih dana živi Zagrepčanka Vjera Furman. Inače modna dizajnerica protekle četiri godine živi u Tel Avivu sa suprugom Izrealcem Ilanom i njihova dva sina Michaelom koji ima 9 godina i Raphaelom koji ima 6 godina. Kao i svi drugi Izraelci slavi židovsku novu godinu koja je počela sa zalaskom sunca drugog listopada. U Izraelu praznik Roš ha-šane traje 2 dana (3. i 4. 10. 2024).

U razgovoru nam je otkrila kakva je trenutačno situacija u gradu i kako je živjeti u takvim okolnostima.

Kakva je trenutačna situacija nakon posljednjih napada?

“Rat traje već godinu dana i godinu dana je Izrael svaki dan, ali doslovce svaki dan, pod napadom raketa i stanovnici bježe u skloništa. Situacija je zaista teška, i ozbiljna, ali život ide dalje. Živjeti ovdje me naučilo da je apsolutno moguće u isto vrijeme držati u sebi strah , ljubav, bijes i samilost.

Ovdje ljudi ne bježe od stvarnosti, i navikli su da što god Izrael napravi da zaštiti i vrati svoje državljane, svijet će imati negativno mišljenje. Tako da sam morala naučiti da i mene prestane dirati što svijet kaže. Kolaboracija je glavni način života i živi se u zajednici. Zajedno plačemo, slavimo, protestiramo, molimo se.”

Vjera i njezina obitelj u skloništu. (Foto: privatna arhiva)

“Najviše me strah odvratnog antisemitizma”

Čega vas je najviše strah?

“Mene kao pojedinca, najviše me strah odvratnog antisemitizma koji se tako ponosno proširio opet svijetom, uključujući Hrvatskom. Kada čitam naše portale kakve gnjusne komentare dopuštaju. Pošto sam židovka i odgajam djecu židove, zove me prljava židovka, da je bar Hitler dovršio što je krenuo, da nas sve treba pobiti, i tako dalje. To je strah. Kad većina ljudi šuti, i ne žele se miješati dok ne bude prekasno.

Izraelce je strah da će ova vlada ostati na vlasti i dalje, strah ih je da nema više preživjelih otetih taoca u Gazi. Strah ih je da će i njihova djeca, kao i moja, morati ginuti jer Zapad nema kapaciteta shvatiti kompleksnost situacije i čuti što im sami teroristi pričaju. Hamas je sam snimao ubojstva, silovanje, najgore zlo zamislivo svojim kamerama 7.10. prošle godine, ali nekako meni dolaze poruke, pa možda su to izraelci zaslužili”, govori zagrepčanka koja je vrlo aktivna na društvenim mrežama ma je podijelila i fotografiju majke s djetetom koju su teroristi ubili u Tel Avivu. Majka je svojim tijelom uspjela zaštititi i spasiti život svojoj bebi.

Vjera je vrlo aktivna na društvenim mrežama oko situacije u Tel Avivu.

Vjera smatra da mnogi ljudi u Hrvatskoj i Europi ne znaju stvarno stanje u Izraelu i susjednim državama s kojima ratuje.

“Mi smo prebahati Europljani i smatramo da smo iznad svih, a pojma nemamo. Moje prijateljice nisu bile svjesne da ovdje u Izraelu, muslimani, Arapi s izraelskim državljanstvom čine 21% stanovništva i imaju sva prava kao svaki drugi Izraelac. Ljude je strah onoga što ne znaju, ali kako će znati ako se ne zainteresiraju bez urođenih i naslijeđenih predrasuda. Mi Hrvati mislimo da tko ne živi kao mi da je manje vrijedan, da ga treba spasiti. Pa gotovo 3 milijarde ljudi na svijetu nikada nije čulo za Isusa, zar nam to ne govori da trebamo otvoriti vidike i početi gledati svijet drugačije? I te ljude Bog voli i imaju jednaka prava kao svi mi.”

Kako funkcionira svakodnevni život?

“Djeca u Tel Avivu trenutačno idu u školu. Kad je sirena trče u skloništa. Od treće godine života, djeca znaju zvuk sirene, i znaju gdje su skloništa oko njih. Radi napetosti trenutačne, ne dopuštam niti sinu od 9 godina da negdje ide sam. Po gradu hodaju vojnici, s puškama, to je najnormalnije vidjeti. Jednak je broj žena i muškaraca sa oružjem.Svaka škola, ured, poslovne zgrade, državne institucije, shopping centri imaju na ulazu zaštitara koji pregleda vašu torbu prije nego uđete unutra.”

Vjerini sinovi na putu za školu. (Foto: privatna arhiva)

“Živi se”

Kakva je atmosfera u gradu?

“Živi se. Danas je židovska nova godina, pa je neradni dan. Plaža je u 7 ujutro puna ljudi koji trče, plivaju, igraju odbojku na pijesku. Također grad je pun postera s otetim i ubijenim civilima. Često se vidi kako ljudi zastaju, pomole se, obrišu suze.

Subotom je protest protiv trenutne vlade i prekida rata na kojem je gotovo cijeli Tel Aviv. Kada jedna prijateljica ima loš dan, i teško je vidjeti izlaz iz situacije, obitelj i prijatelji se okupe i podignu ju. U židovstvu, ne religiji samo, već kulturi života, ima divna tradicija – “simcha”= sreća. Dužnost je biti sretan. Ne izbor. Osobna odgovornost je razvijen koncept života.”

O čemu pričate?

“Najmanje o ratu. Najmanje o tome što se događa vani i koliko nas mrze. Izraelcima je jasno kao dan da je Zapadu problemu što se tiče muslimanske radikalizacije. I nije ih strah to reći, dok se mi u Europi i dalje pitamo je li politički korektno reći “muslimanska radikalizacija”. Ovdje se živi, radi, pleše, jede, slavi, plače, živi se iskreno i autentično. Sutra nije garantirano. Danas je tu i mora se živjeti dobro”, rekla je Vjera i poslala nam video kako izgleda Tel Aviv na židovsku novu godinu.

“Gdje da odem?”

Razmišljate li da odete od tamo dok rat ne prođe?

“Gdje da odem? U Hrvatsku gdje sam morala u jednom trenutku zatvoriti društvene mreže jer mi ostavljaju čudovišta poruke “smrt tebi I tvojoj obitelji”? U zagreb gdje jedna jedina židovska škola na gornjem gradu ima zaštitara i ne samo to, još i policiju da čuva djecu?

U francusku gdje su prije par mjeseci muslimanski imigranti, treća generacija, silovali curicu od 12 godina jer je židovka? Da odem natrag u London gdje je policija poslala dopise svim židovskim zajednicama da ih ne mogu zaštititi i da je službeni savjet sakriti sva obilježja da smo židovi i da se bolje ne ide u sinagogu radi velike vjerojatnosti terorizma?

Zamislite sada da je ispred naših crkava zaštitar i poseban protokol otvaranja i zatvaranja vrata. Radikalizirani teroristi hodaju po Europi i snimanju se kako ulaze u crkve i prijete na arapskom ženama, većinom bakicama, koje se mole unutra. Pa im onda lažu da to na arapskom znači da im žele sve najbolje. To je Tik Tok trend i stotine takvih videa je moguće naći. Ali istina, kada postane ovdje gusto, kada osjetim da nisam sigurna, otići ću”, govori Vjera, a poslala nam je i snimku kako cijela obitelj sudjeluje na jednom od prosvjeda protiv vlade u Izraelu.

 

Koji je vaš stav o svim tim događajima?

“Prva riječ koja mi dolazi je razočaranje u svijet. Ja sam odrasla u Zagrebu, tipična obitelj, nedjeljom crkva, Božić, vjeronauk, odrasla sam vjerujući da sam dobra osoba i da su oko mene dobri ljudi. Ali sam iznimno razočarana civilizacijom.

Dok smo se mi tih prvih par dana rata skrivali u stanu, nismo mogli izaći van jer je tisuće terorista hodalo po Izraelu i ubijalo, već tada je prva reakcija svijeta i međunarodnih institucija bila Palestinci su se napokon obranili od velikog zločestog vuka Izraela. Svijet je poludio, više nema dobro i zlo, sve je dopušteno radi slobode govora.

Iz Gaze je došlo par Hrvata. Ne interesira nikoga otići do njih sada i pitati kako je bilo živjeti u Gazi. Jesu li vidjeli tunele? Kako je biti žena u zemlji gdje Hamas ubija što stigne?  Zar ljudi zaista misle da čudovista koja su čavle gurala u žene i djeci odsjekli ruke i noge, obitelji spalili žive u Izraelu, da ta ista čudovišta drugačije tretiraju jadne Palestince u Gazi?Gdje je nestala logika? Gdje je nestala sposobnost kritičkog misljenja?”

Tel Aviv 3. listopada. (Foto: privatna arhiva)

Kako razmišljaju vaši prijatelji Izraelci?

“Toliko je toga već rečeno u svijetu u ime Izraela, u ime Palestinaca, u ime Libanonaca, i Iranaca, da nije moje mjesto pričati za njih. Svijet odlučuje što oni misle, što žele, što zaslužuju na temelju izmišljene realnosti.

Jako mi je bilo teško shvatiti da jedna majka Palestinka, zaista želi da joj sva djeca poginu u ime Islama. Ona ih rađa i odgaja da im je jedini smisao života ubiti židove. To mi je bilo jako teško, kao majci, shvatiti. Ali onda sam shvatila da ja gledam situaciju iz svoje pozicije. Ona nije kao ja, I to moramo shvatiti i zaista čuti.

Tek tada ćemo moći promijeniti smjer u koji hrlimo. Ne samo Bliski Istok već svijet, izgubit ćemo protiv fanatika.. Demokracija nije garancija. Nada nije ljupki cvjetić -nada ima krvava koljena i blatne dlanove jer se bori opstati.Ne smijemo odustati jedni od drugih. Rat mora prestati. Nevini moraju prestati ginuti. Terorizam se mora iskorijeniti. Vidici se moraju otvoriti”, zaključila je Zagrepčanka Vjera s adresom u Tel Avivi gdje se ratnim strahotama ne nazire kraj.

 


Komentari