Svjetski dan učitelja obilježava se svake godine 5. listopada. Taj dan pruža priliku da se pokaže koliko je važan rad učitelja i nastavnika za cjelokupan razvoj društva te da se taj rad dostojno cijeni. UNESCO je proglasio ovaj dan 1994. godine u znak sjećanja na 5. listopada 1966. godine, kada je potpisana Preporuka o statusu učitelja.
Povodom Dana učitelja Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih nagrađuje od 2019. godine najbolje odgojno-obrazovne djelatnike. Kako se ove godine Svjetski dan učitelja obilježava u subotu, svečana dodjela nagrade bit će u ponedjeljak, 7. listopada u 11 sati, u Kongresnoj dvorani na Velesajmu.
Danas nije lako biti učitelj i sve je manje zainteresiranih za ovo zanimanje, kaže nam učiteljica Marija Veronkica Cvjetković iz OŠ Bukovac. „To se vidi po mnoštvu nestručnih zamjena, jer vi ne možete naći ljude koji bi radili jer ih ništa ne stimulira da bi bili učitelji. Stalno se govori o tom novcu, stalno nam se sapunaju usta. Govore nam pa dobili ste, nikada niste tako dobro dobili, no kao da se netko pravi bedast i ne želi namjerno vidjeti u kojem stanju živimo. Troškovi života su porasli, sve je otišlo gore. To su lažne povlastice. Digla nam se plaća koja nije pratila rast, mi smo na margini“, kaže Cvjetković.
Biti učitelj više nije čast i zadovoljstvo
Svoj dan učitelji i nastavnici dočekuju nezadovoljniji i zabrinutiji no ikada. Razloga za nezadovoljstvo je više. Kroz institut ocjenjivanja, proizašao iz Zakona o plaćama, ravnatelji su dobili ovlasti kakve nikada nisu imali, kaže Predsjednik sindikata Preporod Željko Stipić. U buduće će ravnateljske samovolje biti više no ikada. Na udaru će se naći svi oni koji se usude usprotiviti poslodavcu.
Ljudi se plaše situacije kada odu mirovinu, kaže naša sugovornica. Dodaje kako krpaju jedva kraj s krajem, nema govora o kulturnom uzdizanju, kao osobe koje bi se trebale educirati, pratiti trendove mimo onoga što gola nastava nudi učitelji to ne mogu, jer to iziskuje financijski trošak.
„Osjećamo se užasno demotivirano, poniženo, jer smo zaista kao visokoobrazovane osobe dovedene u poziciju da moramo raditi dodatne poslove uz naš koji je izrazito stresan. Biti učitelj više nije čast, niti zadovoljstvo. Danas je to kao po kazni. Tko priča drugačije, priča bajke, jer su stvari ružne. Vi ste kao učitelj danas kriv za sve, odgovarate za sve pozicije i sve događaje koji se mogu djetetu dogoditi. Nerijetko smo terapeuti obitelji koja ima višestruke poremećaje i probleme“, pojašnjava Cvjetković.
Drama pred školom u Novom Zagrebu: Roditelji ostavili djecu kod kuće i dolaze na prosvjed
Pratimo kolege, od bolnica do Mirogoja
Učitelja i nastavnika je oko 45 tisuća, kaže predsjednik sindikata Preporod. Njihov se broj smanjuje sporije nego broj učenika zato što se na svaki način želi sačuvati škola svugdje gdje je ona bila i do sada.
„To je samo po sebi pohvalno. Ipak, nije lako biti stalno izložen prijetnji ostanka bez posla. Sve je više i više učitelja zabrinuto za budućnost svog radnog mjesta. Prosječna je plaća učitelja i nastavnika oko 1500 eura. Nešto su bolje plaćeni samo oni koji su napredovali u neko od tri zvanja. Njih je, na žalost, mali broj. Ne zato što to svojim radom ne zaslužuju, nego zato što su na djelu „nezapisani“ limiti koji ili onemogućuju ili usporavaju napredovanje. Učitelje i nastavnike vrijeđa što im političari stalno šalju poruku o enormnom rastu plaća. Oni isti koji su sebi plaće podigli 70 i 80 posto, povišicu od 15-ak posto učiteljima i nastavnicima proglašavaju enormnom, epohalnom??? Povišicu od 15-ak posto u međuvremenu je obezvrijedio rast troškova života koji se otada dogodio“, poručuje Stipić.
„Nalazimo se u žrvnju i ljudi pucaju. Mnogi koji odu u mirovinu završe kao teško bolesni, jedva čekaju odlazak, pa neki odlaze čak i u prijevremenu mirovinu jer su teško bolesni. Kvaliteta života u mirovini je nikakva, kada bi čovjek trebao konačno baviti sobom i uživati u plodovima svoga rada, na žalost bolestan je i hoda po doktorima. Pratimo kolege što po bolnicama, što po Mirogoju i vjerujte nije nam ni lijepo ni ružičasto“, kaže Cvjetković.
Nedostatak profesora i problem modularne nastave
Jedan od problema je i nepostojanje profesora za određene predmete, poput informatike. Taj je predmet uveden kao obvezni u mandatu Blaženke Divjak, no problem je što nisu osigurani profesori koji bi to trebali predavati. Tako se često događa, kaže naša sugovornica, da umjesto sata informatike učitelji čuvaju djecu jer nema nikoga tko će im to i predavati. Dodan je predmet, a nije osiguran kadar i svi šute o tome, rezignirana je Cvjetković. Problem je i s drugim predmetima, nema profesora matematike, fizike, kemije, to su postala deficitarna zanimanja. Ljudi, kaže naša sugovornica, odlaze jer nisu plaćeni i nisu motivirani.
Učitelji i nastavnici su nezadovoljni ne rješavanjem brojnih problema kao što su, sve više, od dopunskog rada preko dežurstava na nacionalnim ispitima i državnoj maturi do distribucije udžbenika, kaže Stipić. Sve ovo, a ima toga još, spada u neplaćene poslove. Razloga za zabrinutost je čak i više nego za nezadovoljstvo.
„Nastavnici Biologije, Kemije, Fizike i Politike i gospodarstva, zaposleni u strukovnim školama, strahuju hoće li modularna nastava, nakon što je njihovim predmetima oduzela autonomiju, ugroziti njihovu tjednu satnicu. Razlog za dodatnu zabrinutost predstavlja i cjelodnevna škola koja se „iza brda valja“ , a s kojom dolaze i krupne promjene u pogledu učiteljskih obveza. Zabrinutosti sigurno pridonosi i odnos prosvjetne administracije prema školskim sindikatima. Dvije i pol godine je prošlo od isteka kolektivnih ugovora, a prosvjetna se vlast na zahtjeve za početkom pregovora“, kaže Stipić.
Zagrepčani podijelili ideje za pomoć umirovljenicima: ‘To treba pregledati i uvesti kazne’
Danas učitelj mora biti Katica za sve
„Nerijetko u jednom razredu imate ne jedan, nego više problema, što nije dozvoljeno, ali ih imate. Nekada je bio jedan problem na školi, danas ih imate u svakom razredu po nekoliko. Imate djecu koja imaju višestruke poremećaje i vi morate biti Katica za sve. Danas učitelj neće doći ispredavati svoje gradivo i baviti se onim što je studirao, nego mora biti obučen i prolaziti more edukacija kako raditi s ovim ili onim poremećajem. Sve to ide po kičmi nesretnog učitelja“, rezignirana je Cvjetković.
Nerazumijevanje i od strane nadležnog Ministarstva je nešto što boli učitelje, a obrazovanje je uvijek zadnje u lancu, kaže Cvjetković. Prije svakih izbora obrazovanje je važno, no događaju na kraju samo kozmetičke promjene.
Preporod je uvijek bio sindikat koji je, uz to što je i kritizirao, predlagao bolja i povoljnija rješenja. Kroz zakone, kroz pravilnike, kroz kolektivne ugovore, poručuje Stipić. „Važnim se poboljšanjima nadamo i kroz nove granske kolektivne ugovore o kojima vlast tvrdokorno izbjegava pregovarati. Naravno, treba mijenjati sporni Zakon o plaćama. Tome ćemo, nadamo se, pridonijeti tako što ćemo vrlo brzo pokrenuti postupak provjere ustavnosti pojedinih odredbi ovog opasnog Zakona. Zajedno sa Sindikatom znanosti pokrećemo aktivnosti usmjerene prema povećanju koeficijenata za sva radna mjesta u osnovnim i srednjim školama. Uskoro bi trebao biti donesen i novi Zakon o školstvu. Naša su očekivanja i od ove promjene velika. Naših će prijedloga za poboljšanjem položaj učitelja biti podosta. Nadamo se da će oni naići na razumijevanje, više nego je to bio slučaj do sada, državne i prosvjetne administracije“, zaključuje Stipić.
