Zagreb se u petak prisjetio jedne gorke uspomene iz ratnih godina. Naime, 16. rujna 1991. borbeni zrakoplovi (MIG 21), agresorske “JNA”, napali su TV i Radio odašiljač na Sljemenu sa šest navođenih raketa.
Projektili su pali 30-ak metara od tornja i izazvali razaranje i požar na pratećim objektima, na sreću vatra je ubrzo stavljena pod nadzor. Cilj je bio izolirati Hrvatsku kako istina ne bi putovala izvan države.
Na današnji dan, zrakoplovi JNA nadletjeli su Zagreb 48 puta. Život u skloništima postao je svakodnevica za sve koji su tada živjeli u Zagrebu, stoga smo vas pitali: “Sjećate li se dana kada su zrakoplovi JNA nadletjeli Zagreb 48 puta?”
“Kako bih zaboravila, trešnjevački podrum u zgradi moga studentskog stana. Probijanja zvučnog zida, prozora oblijepljenog ljepljivom trakom, mraka i straha…Ali svi smo dijelili taj mali podrum i bili sretni što smo jedni drugima potpora i utjeha. Bilo je i puno smijeha, a smijeh i vedar duh najbolji su lijek protiv straha i opasnosti. Uvijek kažem, a i tada sam, da unatoč oprezu čovjek nije u mogućnosti otkloniti sve opasnosti i da će se dogoditi ono što se mora dogoditi. I zbilja je tako.T reba živjeti svaki dan punim plućima, kao da je posljednji”, prisjetila se Sonja.
“Da, sjećam se. I vidio gađanje tornja na Sljemenu. Gledaš, a ne možeš ništa poduzeti i spriječiti. Jadan je to osjećaj2, prisjetio se s gorčinom Marijan.
“O da sjećam se, nikada to neću zaboraviti. Toliko su nisko letjeli da su djeca moja i druga koja su se igrala na brdašcu od tog zvuka samo popadali na pod, tresli se od straha. Moja kćer pola sata nije mogla pričati, zato to nikada neću zaboraviti”, napisala je Marija.
“Jako dobro se sjećam, bila u skloništu, mislila sam da su sve zgrade u mojoj okolici oko Zrinjevca porušene koja je to detonacija bila”, komentirala je Rebecca i opisala svoje sjećanje na taj grozan da.
“Da, zauvijek urezano u sjećanje…s balkona gledala gađanje Sljemenskog tornja…kao pogodak u srce. Nema oprosta”, napisala je Đurđa.
Lidija se prisjetila groznih scena koje su se odigrale taj dan:
“Da, i s balkona (Prečko), gledali raketiranje tornja na Sljemenu. Mislim da je bila nedjelja, tata je radio a brat i ja s mamom doma. Prije toga je doletio avion JNA u skroz niskom letu, mislili smo da će se nam se zabiti u zgradu, četverokatnica. Ljudi koji su hodali po cesti popadali su, i djeca koja su bila u parku u tom trenu. Strah i nemoć. Sklonište nismo imali”.
“Naravno da se sjećam. I svih onih nakon toga…zamračenja, uzbuna, skloništa, snajperista, raketiranja Banskih dvora. I onih strašnih vijesti sa ratišta i pada Vukovara. To se ne može zaboravit”, napisala je Koraljka.
“Naravno da se sjećam. Postavljene mine na mostu, pa kad sam išla na posao, ostavila dijete od godinu dana i rekla mami, ako dignu most, ja ću kod sestrične da se ne brine, a njih dvije u atomsko sklonište u Travnom. Nisi znao hoćeš li se vratiti kući poslije posla. Sjećam se i kad su ispalili svijetleći grozd, jer smo imali zamračenje, bila u centru Zagreba kad su raketirali Sljeme i Banske dvore. Ne ponovilo se. Stres, panika, nisi mogao naći mjesta u busu koji su vozili za Novi Zagreb”, prisjetila se Snježana.
