U dokumentu koji je objavio Grad Zagreb pod nazivom “Procjena rizika od velikih nesreća na području Grada Zagreba” stoji kako glavnom gradu Hrvatske prijeti pet mogućih katastrofa – poplava, toplinski val, industrijska nesreća, pandemija i potres.
Kako piše Jutarnji list, najveću opasnost pritom predstavlja potres, no šanse da se on dogodi su između 1 i 5 posto. Jednako niska je vjerojatnost da se Zagreb suoči s pandemijom influence.
Prema tome, šanse da se u hrvatskoj metropoli u isto vrijeme dogodi potres i pandemija su veoma niske, štoviše takva situacija se može dogoditi jednom, možda dva puta u 100 godina. I, nažalost, 2020. će ostati zapamćena kao godina kada se dogodila.
Prvo je došao koronavirus. Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je 11. ožujka pandemiju virusa covid-19 koji se u nekoliko mjeseci iz Kine proširio na cijeli svijet. Hrvatska pritom nije bila nikakva iznimka. Kao neki neslužbeni početka nacionalne karantene uzima se 19. ožujka, dan kada su diljem zemlje s radom prestali svi kafići. Prva velika nesreća je time stigla u Zagreb, a druga je došla samo tri dana poslije, u nedjelju ujutro, u 6:24 sati.
Tog dana je potres jačine 5,5 stupnjeva po Richteru pogodio Zagreb i okolicu. Ljudi su istrčali iz svojih kuća i stanova, a mnogi su utočište pronašli na otvorenim trgovima i parkovima. Od tog jutra prošla su dva mjeseca i Zagreb još uvijek zbraja štetu.
Na popisu velikih nesreća još uvijek imamo tri katastrofe koje mogu pogoditi glavni grad Hrvatske. Za dvije od njih, poplavu i industrijsku nesreću, šanse su izuzetno niske, no podaci pokazuju da postoji velika vjerojatnost da ove godine Zagreb pogodi treća od njih, a to je toplinski val.
Naime, u dokumentu “Procjena rizika od velikih nesreća na području Grada Zagreba” šanse da se Zagreb suoči s dugotrajnim toplinskim valom su iznimno velike, odnosno iznose više od 98 posto, što podrazumijeva da se mogu dogoditi jednom ili više puta godišnje.
“Procjenu rizika od velikih nesreća na području Grada Zagreba”, dokument je koji je izradio zagrebački Ured za upravljanje u hitnim situacijama, a koji je početkom prošle godine usvojila Gradska skupština.
“Da bismo uspješno postavili okvire obrane, moramo znati što nam sve prijeti na određenom zemljopisnom području i na koji način se te prijetnje mogu manifestirati, odnosno koje područje je najizloženije pojedinim prijetnjama. Ako znamo razinu rizika, možemo uspješnije usmjeriti ulaganja u pojedine preventivne mjere (npr. protupotresno ojačanje, planiranje više zelenih površina u gradskim urbanim zonama, edukacije i sl.)”, kažu iz Ureda za upravljanje u hitnim situacijama.
Tako je u scenariju potresa uzeta situacija da Zagreb pogodi potres jačine 9 stupnjeva prema Mercallijevoj ljestvici, što je otprilike jačina od magnitude 7 po Richteru. Dakle, puno jači potres od onoga koji je u ožujku ove godine pogodio Zagreb, zbog čega je izuzetno teško i nezahvalno uspoređivati stvarne posljedice s onima iz procjene.
Primjerice, potres koji je pogodio Zagreb oštetio je više od 26.000 građevina te odnio jedan život, dok je prema scenariju u procjeni došlo do potpunog rušenja i totalnog oštećenja kod 63.743 objekata s time da je broj ozlijeđenih veći od 8000.
Slične razlike se primjećuju i kod usporedbe stvarne i procijenjene pandemije. Prema scenariju gradskog ureda epidemija pandemijske gripe pojavila se u siječnju i trajala je devet tjedana, a u tom razdoblju je u Zagrebu oboljelo između 200.000 do 320.000 ljudi, a umrlo je između 200 i 650 oboljelih. S druge strane, u našoj realnosti koronavirusom se u Zagrebu zarazilo samo 476 ljudi, dok su u cijeloj Hrvatskoj umrle 94 osobe.
No, svrha procjene nije samo da se pretpostavi razmjer štete već i da se utvrdi koliko su gradske službe spremne za jednu takvu katastrofu. Ako se gleda analiza iz dokumenta, onda zagrebački sustav civilne zaštite nije bio spreman za potres, no s druge strane je ocijenjen kao visoko spreman za pandemiju gripe.
Najmanje vjerojatna od svih nesreća je industrijska nesreća. Radi se nesreći čiji razmjeri štete odgovaraju onima koje je prouzročila, primjerice, kemijska nesreća u Bhopalu u Indiji ili pak ona u Černobilu u Ukrajini. To su, dakle, nesreće s velikim brojem žrtava, velikom materijalnom štetom i opsežnim mjerama evakuacije, zbrinjavanja i sanacije nesreće.
Dr. sc. Zvonko Orehovec, profesor na Veleučilištu Velika Gorica koji pokriva područje industrijskih nesreća, kaže da, s obzirom na sadašnje stanje industrije u Zagrebu i okolici, ne postoji postrojenje koje bi predstavljalo akutni rizik za industrijsku nesreću velikih razmjera.
Jedino industrijsko postrojenje koje bi moglo ozbiljno ugroziti Zagreb i prigradska naselja je Nuklearna elektrana Krško, no, da odmah budemo jasni “radi se o nuklearnom postrojenju vrlo visoke razine sigurnosti i razina rizika da se uopće dogodi bilo kakva nesreća je vrlo niska, a da se dogodi velika nesreća i još niža”, objašnjava Orehovec te ističe da veću opasnost za građane predstavljaju deponiji otpada i sekundarnih sirovina u kojima bi požar izazvao emisiju po zdravlje opasnih tvari.
S industrijskih nesreća prelazimo na sljedeću veliku nesreću koja može pogoditi Zagreb, a to je poplava. Kao što znamo, 1964. godine rijeka Sava izlila se iz korita i poplavila je trećinu grada. Voda je tada prekrila više od šest tisuća hektara užeg gradskog područja na kojemu je živjelo 180 tisuća ljudi, a poplava je odnijela 17 ljudskih života, 40.000 ljudi je ostalo bez krova nad glavom te je potpuno uništeno 10.000 stanova. Grad je zbog te poplave pretrpio štetu od 160 milijardi ondašnjih dinara, što je najveća materijalna šteta od prirodnih nepogoda u povijesti grada. Taj događaj bio je okidač da se Sava mora obuzdati.
Kako su rekli iz Hrvatskih voda, odmah nakon tih događaja pristupilo se opsežnim radovima na uređenju rijeke Save u okviru cjelovitog i sveobuhvatnog sustava obrane od poplava srednjeg Posavlja. Koncipirano je rješenje koje koristi prirodne predispozicije terena, odnosno viškove velikih voda odvodi u prostore koji su i u prirodnim uvjetima bili često plavljeni. Nakon toga je sustav protiv poplava konstantno unaprjeđivan te iz Hrvatskih voda ističu kako sada Zagreb možemo smatrati zaštićenim od velikih savskih voda.
Ipak, iz državne ustanove upozoravaju da ne postoji stopostotna zaštita od poplava, kao što ni ne postoji stopostotna zaštita od klimatskih nepogoda koje mogu prouzročiti takve događaje.
Za kraj nam ostaje još i velika nesreća koja inače ima najveću vjerojatnost da se pojavi u Zagrebu. To su ekstremne temperature, odnosno toplinski val. To je situacija kada više od tjedan dana vlada maksimalna dnevna temperatura zraka iznad 37,1 stupanj Celzijusa, odnosno kada je četiri ili više dana najniža temperatura zraka 22,9 stupnjeva. U razdoblju od 2013. do 2017. godine zabilježeno je čak 11 toplinskih valova.
Primjerice, 2012. godina imala je iznadprosječno toplo ljeto u Zagrebu i te je godine tijekom tjedna toplinskog vala broj prijema u hitnu medicinsku službu porastao na 10.000 naspram 6000 prijema tijekom tjedana bez toplinskog ekstrema.
Uz to je važno napomenuti da se pojava događaja toplinskog vala ekstremnog rizika (temperature više od 37 stupnjeva) koji traje više od četiri dana očekuje u barem 22 dana u ljetnoj sezoni, s čime ujedno dolazi i porast smrtnosti stanovništva za 10 posto, gdje su posebno ugroženi građani starije dobi, kronični bolesnici te djeca.
Mr. sc. Lidija Srnec iz Službe za klimatologiju Državnog hidrometeorološkog zavoda (DHMZ) za početak objašnjava kako podaci mjerenja na opservatoriju Zagreb Grič pokazuju da srednja godišnja temperatura zraka raste za oko 1,1 °C na 100 godina. Prošla je godina tako bila najtoplija od početka mjerenja na toj postaji, odnosno od 1862. godine.
Prema Svjetskoj meteorološkoj organizaciji razdoblje od 2015. do 2019. pet je najtoplijih godina od kada postoje mjerenja, a 2010. – 2019. najtoplije desetljeće od kada postoje mjerenja. Štoviše, od 80-ih godina prošlog stoljeća svako je uzastopno desetljeće toplije od bilo kojeg prethodnog desetljeća.
Ove podatke predstavila je dr. sc. Tanja Renko iz Službe za vremenske analize i prognoze DHMZ-a koja nam ujedno odgovorila na pitanje kakvo nas ove godine ljeto očekuje u Hrvatskoj, a time i u Zagrebu. Kako navodi, dugoročna prognoza za ljetne mjesece prema dostupnim prognostičkim materijalima Europskog centra za srednjoročnu vremensku prognozu upućuje da bi svi ljetni mjeseci bili topliji od prosjeka uz umjerenu vjerojatnost ostvarenja.
“Sukladno tome, za očekivati je da će se pojaviti barem kraći toplinski valovi u dijelovima zemlje. No, pravi intenzitet i trajanje u ovim trenucima teško je predvidjeti”, kaže Renko te napominje da dugoročne vremenske prognoze zasad imaju znatno manju pouzdanost od kratkoročnih i srednjoročnih, tako da su moguća i znatnija odstupanja od navedene prognoze.
No, pokazatelji su takvi da bi nas moglo očekivati još jedno ljeto s toplinskim udarom. Kako će se to odraziti na Zagreb koji je već pogođen pandemijom i potresom to je teško predvidjeti, no iz gradskog Ureda za upravljanje hitnim situacijama ističu da su spremni i na taj scenarij.
“Moguća pojava toplinskog vala će svakako dodatno otežati situaciju, no srećom posljedice će biti manje izražene nego nakon potresa i tijekom trajanja pandemije budući da su posljednjih godina toplinski valovi sve češći pa se i stanovništvo polako privikava na posljedice promjene klime. Ured će znati uspješno odgovoriti i na ovu moguću ugrozu, neovisno o sadašnjoj situaciji”, kažu iz Ureda za upravljanje hitnim situacijama.
