Zagreb ima problema s otpadom. Nakon drugog odrona na odlagalištu Prudinec-Jakuševec u samo mjesec dana stvorila se velika rasprava o kompetencijama aktualne gradske vlasti u gospodarenju otpadom u gradu.
Golemi odron smeća na Jakuševcu: Zagrepčani se žale na smrad, o svemu se oglasili iz Grada
Spominje se i projekt izgradnje Centra za gospodarenje otpadom u Resniku koji se planira za budućnost, a riječ je o projektu koji bi trebao omogućiti zatvaranje Jakuševca.
Za mišljenja i analizu iz područja gospodarenja otpadom obratili smo se prof. dr. sc. Aleksandri Anić Vučinić, profesorici na studiju Inženjerstva okoliša na Geotehničkom fakultetu te predsjednici Hrvatske udruge za gospodarenje otpadom.
Kako komentirate trenutni sustav gospodarenja otpada u Zagrebu? U čemu se najviše griješi i što bi eventualno gradska vlast trebala promijeniti da bi sustav bolje funkcionirao ?
Od početka uvođenja vrećica koje su temelj sustava govorili smo da to nije sustav koji može biti učinkovit. Sustav gospodarenja otpadom je kompleksan i pristup rješavanju problema ne može biti na razini želje. Za uvođenje ovakvog sustava bilo je nužno napraviti kvalitetnu tehničku, tehnološku i ekonomsku analizu što čini mi se nije slučaj.
Da se ona napravila, tada bi bilo jasno da će doći do značajnog povećanja količina otpadne plastike i biootpada za koje je nužno iznaći rješenja, ali isto znači i povećanje troškova sustava jer Zagreb nema vlastita postrojenja za obradu ovih vrsta otpada.
Zagreb je veliki grad sa različitom strukturom stambenih objekata i tako mu se moralo pristupiti. Nije isto uvesti sustav za samostojeću obiteljsku kuću, zgradu u novom Zagrebu i na Gornjem gradu.
Za uvođenje podzemnih ili polupodzemnih spremnika nužno je imati jasnu sliku infrastrukture na javnim površinama da znate gdje možete, a gdje ne možete staviti isti. Dakle, bilo je potrebno odgovoriti na niz pitanja prije uvođenja vrećica. Danas imamo situaciju da vrećice skoro nitko ne kupuje, da nam je odvojeno prikupljena plastika onečišćena skoro kao i miješani komunalni otpad, a isto tako onečišćen je i biootpad.
Znači – imamo sustav koji ne daje rezultate koje bi trebao. Ovo su čak i moji studenti na studiju Inženjerstva okoliša mogli predvidjeti i izračunati da ih je netko pitao.
Što predlaže struka, koje eventualne smjernice i preporuke za rješenje problema gospodarenja otpadom u gradu?
Grad bi trebao napraviti akcijski plan sa jasnom kratkoročnom i dugoročnom vizijom onoga što žele postići. Nakon toga napraviti kvalitetnu tehničku, tehnološku i ekonomsku analizu sustava koja će sigurno dati model koji je u datom trenutku najprihvatljiviji za grad Zagreb obzirom na infrastrukturu trenutno imamo.
Odron na Jakuševcu digao na noge i stanovnike Resnika: ‘Prosvjedovat ćemo, to neće proći mirno’
Ta analiza dat će i troškove sustava koje je onda nužno komunicirati s građanima. Sigurna sam da, ako se građanima objasni što znači odvojeno prikupljati plastiku, koliko je potrebno za to vozila, koliko košta da se nekome ta plastika preda, ako se objasni zašto to moramo raditi, da će prihvatiti povećanje cijene.
U isto vrijeme potrebno je graditi infrastrukturu i paralelno nadograđivati sustav odvojenog prikupljanja i poboljšavati ga. Sustav gospodarenja nije fiksan, on se kontinuirano mijenja ovisno o okolnostima koje su u datom trenutku.
Ono što bi grad Zagreb sad hitno trebao poduzeti kako bi se trenutna situacija poboljšala je da se radi na mjerama smanjenja otpada. Prema mom mišljenju, najveći problem i najveće opterećenje sustava je biootpad. Postoji niz mjera koje se mogu poduzeti u vrlo kratkom roku da se količine koje idu u sustav smanje.
Jedna obitelj proizvede 1-2 kg biootpada dnevno. Ugostiteljski objekti, hoteli, bolnice, škole, vrtići proizvode velike količine biootapda. Postoje uređaji koji obrađuju biootpad na mjestu nastanka za ove objekte. Vrlo su učinkoviti. Grad može subvencionirati ili nabaviti ove uređaje za veće proizvođače i to bi bio već korak naprijed.
Taj biootpad tada ne ide u sustav pa smo smanjili količinu otpada koji nastaje. Jedna od mjera su i kućni komposteri za obiteljske kuće. I oni su već dijelom implementirani, ali ima prostora za još. Postoje i mini uređaji za kompostiranje u stanovima, vrlo učinkoviti. Ovakva rješenja mogu se brzo provesti i brzo dati rezultate.
Kada napravite kvalitetnu analizu trenutnog stanja, vrlo jasno proizlaze mjere i možete kvantificirati učinak te mjere. Koliko to košta, koliko ćete manje otpada staviti u sustav i što to znači za operativne troškove.
Kako komentirate još uvijek prisutan građanski neposluh uz vezi razvrstavanja otpada?Imate li neku poruku za građane?
Ne bi rekla da je to neposluh, nego jednostavno sustav je takav da omogućava svaštarenje. Kupnja vrećica ljude tjera da se miču iz svoje zone komfora. Nekima je lakše miješani komunalni ubaciti u plastiku, bio ili papir nego kupovati vrećicu. Ovakav pristup je besplatan, nitko ga ne kontrolira.
Tomašević najavio kada će se stabilizirati odvoz otpada: ‘Radnici Čistoće ulažu nadljudske napore’
Ključno je što je sustav uveden bez infrastrukture koja bi ga podržala. Imate niz kanti za komunalni otpad koje su otvorene i može u njih ubaciti otpad tko hoće i koji hoće bez mogućnosti kontrole. Onda se razmišlja na način, ako oni ne koriste plave vrećice, nećemo niti mi ili ljudi nose svoj otpad u tuđu kantu koja se ne može kontrolirati i ne moraju je platiti. Ova situacija je bila očekivana.
Druga ključna stvar koja se desila, i to ne samo gradu Zagrebu već i cijeloj državi, je da su samozvani stručnjaci i razne zelene agende plasirale netočnu tezu, a to je da ako više odvojeno prikupljamo, manje ćemo platiti.
Ovo naprosto ne može biti točno. Odvojeno prikupljanje je nešto što moramo raditi iz više razloga. Prvi razlog su klimatske promjene. Biootpad koji se nepropisno odlaže direktno utječe na klimatske promjene. Gospodarenje otpadom na svjetskoj razini sudjeluje sa oko 6 posto emisija stakleničkih plinova.
U Hrvatskoj smo negdje na oko 3 posto, i to je prvi razlog. Drugi razlog je da povećane količine otpada koje stvaramo znače da povećano trošimo resurse iz kojih je taj otpad nastao. Trošenje resursa moramo platiti jer je to jedini način da ih sačuvamo za našu djecu.
Ako potrošite više struje ili vode više platite. Isto vrijedi i za otpad. Odvojeno prikupljanje znači da na jednu lokaciju kamion s radnicima ne dolazi jednom već dva tri ili četiri puta što naravno košta.
Tako da je velika većina građana bila u zabludi da će se odvojenim prikupljanjem smanjiti troškovi. Neće. Moramo to platiti i to košta više. To je ključni problem krivih (lažnih) očekivanja i realnosti koju političari sada moraju spojiti.
Je li izgradnja spalionice medicinskog otpada na KBC- u Zagreb dobro i ekološki prihvatljivo rješenje? Što se točno planira spaljivati i koliko je to štetno za okoliš? Je li opravdan skeptičan stav stanovništva prema takvom pothvatu?
Prije nego odgovorim na ovo, rekla bih nekoliko stvari. Nisam uključena direktno u projekt, pa mogu dati samo generalni osvrt. Naš je odabir da živimo u velikom gradu zbog pogodnosti koje nam grad pruža. Zdušno prihvaćamo sve benefite napretka zdravstvenog sustava, produžuje nam se životni vijek i zbog toga se nitko ne buni.
Bolnice nam pružaju različite vrste pomoći i zbog toga se nitko ne buni. Mislim da jednako tako moramo biti svjesni i svih drugih elemenata koje proizlaze iz ovih pogodnosti. Svaka bolnica proizvodi više vrsta otpada, a jedan od njih je i infektivni. Ovaj otpad trenutno se odvozi na spaljivanje van granica Republike Hrvatske.
Ne moram naglašavati da je to minimalno 200 do 300 kilometara udaljenosti. Nisam vidjela da se itko bunio zbog ovih kamiona, povećanog prometa, emisija CO2 koje se generiraju zbog transporta, mikroplastike koja nastaje trošenjem guma zbog ovog transporta, niti zbog opasnosti koje potencijalno proizlaze zbog transporta infektivnog otpada.
O troškovima neću niti govoriti. Sjećam se kada je bilo vrijeme COVIDa, da su ogromne količine COVID otpada bile skladištenje kod bolnica jer nije bilo kapaciteta u EU koji su slobodni da prime ovaj otpad. Zemlje koje su imale riješeno spaljivanje otpada, spaljivale su vlastiti COVID otpad, a naš je stajao na otvorenom dok nismo došli na red.
Nisam ni tada vidjela da se netko bunio, niti oni koji žive blizu bolnice niti drugi građani. Svaka ozbiljnija bolnica ima riješeno zbrinjavanje infektivnog otpada na jedini mogući način, a to je spaljivanje. Spaljivanje infektivnog otpada u sklopu neke bolnice smatra se sastavnim dijelom tehnološkog procesa koje se obavljaju u bolnici. Rješavanje otpada na licu mjesta najbolje je rješenje za ovakve vrste otpada.
Vezano uz zaštitu okoliša, ovdje bih istaknula prednosti našeg članstva u EU. Od kada smo zemlja članica obvezni smo provoditi sve mjere zaštite okoliša koje su standardizirane. Za ovakva postrojenja propisane su najbolje raspoložive tehnike koje se moraju primijeniti.
To znači da postoji popis mjera koje su trenutno najbolje u svijetu vezane za emisije iz postrojenja, nema boljih i one su zakonski obvezne da se primjene. S tog aspekta nemam strah. Ovdje govorimo o relativno malim količinama otpada i emisija. Priča o dioksinima i furanima za koje čujem da su najveći strah ne stoje.
Dioksini i furani bili su prijetnja iz spalionica 70ih godina. Danas se u EU više o njima niti ne govori. Temperatura spaljivanja je propisana između 850 i 1200 oC upravo da se spriječi stvaranje dioksina i furana.
Naime, oni se stvaraju na temperaturama gorenja između 250 i 450oC. Osobno, više se bojim dioksina i furana kada imamo nekontrolirane šumske požare i velike vatromete kada se stvara stostruko više ovih spojeva nego iz ovakvog postrojenja.
Da sam na mjestu građana koji žive u blizini bolnice Rebro, protestirala bih zbog prometa koji se svakodnevno ondje odvija i emisija iz vozila, koje su sigurno veće i značajniji nego one koje će proizaći iz spalionice.
Zagreb dobiva nove podzemne spremnike za otpad: Tomašević će ih sutra predstaviti građanima
Ono što bi sigurno rasteretilo brigu građana je da se te emisije koje se dnevno javljaju na lokaciji izmjere i prezentiraju, pa da ih usporedimo s onim što će nastati iz spalionice. Ljudima nedostaju konkretni dokazi da bi vjerovali i dok se projektu tako ne pristupi imat ćemo otpor javnosti za ovaj, a i druge projekte.
Ono što je također bitno da se ovakvi projekti ne politiziraju. Čim se politika i „politički“ stručnjaci upetljaju, problem se multiciplira.
Kako riješiti problem s odlagalištem otpada na Jakuševcu. Je li izgradnja centra za gospodarenje otpadom, točnije postrojenja za reciklažu, kompostane, te spalionice za nereciklirani otpad u Resniku dobro rješenje?
Ako govorite o trenutnom stanju, odlagalište je potrebno hitno sanirati prema pravilima struke kako bi se uklonila ugroza za radnike koji odlažu otpad na tijelo odlagališta. Ako govorimo generalno i dugoročno, moram naglasiti da je gospodarenje otpadom sustav, to znači da imate više elemenata sustava koji su međusobno ovisni.
Ne možete rješavati samo jedan dio sustava bez da utječete na druge. Stoga odlagalište Jakuševac moguće je zatvoriti kada izgradimo centar za gospodarenje otpadom. U slučaju da ga netko želi zatvoriti prije, mora promijeniti projektnu dokumentaciju za odlagalište i mora osigurati lokaciju kuda će otpad od građana ići.
Za izgradnju centra za gospodarenje otpadom sa svim elementima i spalionicom, ne mogu reći da je dobro rješenje nego jedino rješenje. O lokaciji Resnik, nisam kompetentna da raspravljam. Ono što znam da bilo koja lokacija centra za gospodarenje otpadom mora biti u prostornom planu koji između ostalih prolazi javnu raspravu.
Prostorni planovi trebali bi se raditi temeljem nekih podloga koje služe kao argumenti za neku lokaciju. Dakle, vjerujem da je netko to sve napravio. U slučaju izmjene lokacije, što nije nemoguće, potrebno je znati da se lokacija ne može mijenjati na način da se stavi prst na kartu i kaže tu će nešto biti.
Svaka druga lokacija mora proći proceduru izrade podloga, prostorno planiranje i tek se tada može pristupiti projektiranju na toj lokaciji. Ova procedura optimistično može trajati tri godine.
Praksa je pokazala da izgradnja centra za gospodarenje otpadom traje 5-8 godina.
Ono što je sigurno, bez mehaničko biološke obrade i energetske oporabe Zagreb neće riješiti problem miješanog komunalnog otpada niti ispunjenja ciljeva. Dodatno, odvojeno prikupljanje plastike, papira, biootpada također zahtjeva prateću infrastrukturu bez koje nećemo moći.
Čistoća opet masovno zapošljava: Traže čak 50 radnika, potrebno je ispuniti samo jedan uvjet
S obzirom na navedeno odlagalište otpada, koji se nalazi doslovce u gradu, koje je vaše mišljenje oko kvalitete zraka u Zagrebu ? Koliko ima štetnih čestica oko nas, koliko je zrak zagađen, i koliko je štetno to što stalno u Zagrebu smrdi?
Odlagalište Jakuševac je, kada je počelo s radom (prije skoro 60-70 godina) nije bilo u blizini stambenih naselja. Grad se širio, a odlagalište je skoro sastavni dio urbanog dijela. Dosadašnja mjerenja koja su se kontinuirano provodila, nisu uzrokovala značajniji utjecaj na kvalitetu zraka.
Trenutno, odlagalište zbog dvije situacije u kojima se našlo, a to su odron i odlaganje onečišćenog biootpada ima povećane emisije neugodnih mirisa što nikome nije ugodno. Međutim, emisije neugodnih mirisa nisu nešto što će utjecati na zdravlje, ali na kvalitetu života sigurno. Svakako, ovo odlagalište će se morati zatvoriti.
