Europska unija posljednjih se godina intenzivno bori protiv klimatskih promjena s ciljem uspostavljanja energetski neovisne Europe koja se temelji na čistoj energiji. Želje i ciljeve Europe ubrzao je rat u Ukrajini, zbog kojega je cijena energije drastično porasla. Mnogi Europljani ove su se zime grijali manje, a plaćali znatno više. Takvo je stanje neodrživo i Europa je ubrzano krenula u promjene.
Kako bi ostvarila svoje ciljeve, europska administracija prepoznala je zgrade kao odličnu priliku za to. Naime, zgrade (višestambene, javne, poslovne) troše 40 posto ukupno proizvedene energije i uzrokuju 36 posto emisija CO2. Energiju koja se troši (bilo da je riječ o energiji za grijanje i toplu vodu ili o električnoj energiji) na neki se način mora proizvesti.
Topla voda se, primjerice, proizvodi izgaranjem plina, električna energija proizvodi se ili u nekoj termoelektrani (izgaranjem ugljena) ili izgaranjem plina ili ponegdje u nuklearnoj elektrani. Dakle, energija koja se koristi proizvodi se izgaranjem nečega, a to znači da se u tom postupku stvara CO2. S obzirom na to da u atmosferi ima previše CO2 koji uzrokuje klimatske promjene, cilj je smanjiti njegove količine.
Nulta emisija CO2
Jedan od modela jest prijedlog Europskog parlamenta u kojem stoji da sve države članice moraju smanjiti emisije CO2 za 40 posto (dosad je bilo 30 posto). Dakle, mora se smanjiti izgaranje kojim se proizvodi energija. Sve zgrade koje se budu gradile od 2028. godine moraju imati nulte emisije CO2, a to znači da energija koja se koristi u njima ne smije biti temeljena na izgaranju.
Primjerice, umjesto plina za grijanje i toplu vodu, zgrade će koristiti dizalice topline i solarnu energiju (pa čak i geotermalnu energiju ako za to ima mogućnosti). A sve ostale zgrade, one koje sada postoje, morat će krenuti u energetsku obnovu kako bi trošile manje energije i tako emitirale manje CO2.
Isto tako, na ljestvici od A do G, gdje je G razred energetskih svojstava koji obuhvaća 15 posto nacionalnog fonda zgrada s najlošijim energetskim svojstvima u svakoj državi članici, stambene zgrade morale bi postići barem razred E do 2030., odnosno D do 2033. godine. Uredske i javne zgrade morale bi postići te razrede do 2027., odnosno do 2030. Poboljšanje energetskih svojstava (koje može biti provedeno u obliku ugradnje izolacije ili poboljšanja sustava za grijanje) provodi se kad se zgrada prodaje ili se na njoj provodi znatna obnova, odnosno ako se iznajmljuje, kad se sklapa novi ugovor. Države članice Europske unije utvrdit će potrebne mjere za postizanje tih ciljeva u nacionalnim planovima obnove.
Ciljevi za Hrvatsku
U Uredbi o obvezujućem godišnjem smanjenju emisija stakleničkih plinova u državama članicama od 2021. do 2030., kojim se pridonosi mjerama u području klime za ispunjenje obveza u sklopu Pariškog sporazuma, svaka država članica mora u 2030. ograničiti svoje emisije stakleničkih plinova najmanje za postotak utvrđen za tu državu članicu.
Dosad je Hrvatska imala obvezu smanjenja od sedam posto. Nova obveza smanjenja emisija stakleničkih plinova u 2030. u odnosu na razine iz 2005. iznosi 16,7 posto. To znači da Hrvatska 2030. godine mora imati 16,7 posto manje emisija CO2 u odnosu na 2005. godinu. Hoćemo li u tome uspjeti, vidjet ćemo. Nekoliko je strategija države u segmentu energetske obnove do 2030. i do 2050. godine. Na temelju tih planova, ideja je da se u zgradarstvo ulože 32 milijarde eura kako bi se zgrade energetski obnovile.
Dio novca osigurat će europski fondovi, a dio će se osigurati iz državnog proračuna. U svakom slučaju, da bi se trošilo manje energije u zgradama, one se moraju energetski obnoviti. Kada se odradi energetska obnova, tada se ugrađuju obnovljivi izvori energije. A nakon toga, živjet ćemo u energetski obnovljenim zgradama koje će energiju proizvoditi na svojim krovovima i nećemo biti ovisni o plinu ili nekom drugom fosilnom gorivu. To je ideja, a koliko će se toga ostvariti, vidjet ćemo jer je 2030. godina vrlo blizu.
