Dok je okupano i namirisano zagrebačko građanstvo hrlilo na subotnju gradsku špicu u Centar, sve veći smrad širio se gradskim predgrađem Botinca. Konačno, oko 14.30 sati na izvor smrada dolazi policija s dva vozila. Trebalo je proći još sat i petnaest minuta kad se, konačno, pojavljuju i dežurni iz Vodovoda i odvodnje na čelu s poslovođom Benčićem.
Zadržali su se dvadesetak minuta, policija ih je legitimirala, a poslovođa Benčić se izjasnio da nije on taj koji može narediti otvaranje šahta kako bi se uzeli uzorci, pa otišao sa svojim ljudima natrag u bazu. Onda je pozvana i sanitarna inspekcija Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.
Troje sanitarnih inspektora nakon razgovora s policijom podijelilo je onim građanima koji su se žalili na crijevne zdravstvene tegobe plastične posude za uzorkovanje stolice. A, onda su čekali, čekali, čekali da se pojavi netko iz Vodovoda i odvodnje da im otvori šaht, kako bi mogli uzeti uzorak.
To se nije dogodilo, sanitarcima je dozlogrdilo čekati, pa su i oni oko 19 sati napustili mjesto događaja. Malo akcije, pa ništa. Zapanjuje nemar nadležnih tijela. Građani danima mole, preklinju i zahtijevaju da nadležni poprave kvar i omoguće im osnovno ljudsko pravo – pravo na čist zrak, o čemu redovito izvještavamo. Građani tog dijela grada nikako da uvjere odgovorne o realitetu i intenzitetu smrada urina i fekalija koji se širi susjedstvom i ulazi u kuće te stanove. Kao da su se našli zarobljeni u rečenici Miroslava Krleže iz romana „Povratak Filipa Latinovitza“: „Što bi čovjek gluhima tumačio glazbu?“.
Podsjećamo, agonija stanovnika Botinca, posebno onih bliže križanju ulice Filipa Latinovitza s ul. Zlatareva zlata, počela je nakon rekonstrukcije kanalizacije konačno izvršene u lipnju ove godine, a koja je koštala cijelih 1,2 milijuna kuna. Slijedeći čin trenutno najsmrdljivije javne drame u gradu Zagrebu, zbiti će u ponedjeljak.
