Početak nove godine kuca na vrata, a roditelji učenika posljednjih su nekoliko tjedana proveli u nabavci potrebne školske opreme.
BEZ STRESA U NOVU ŠKOLSKU GODINU: Pitali smo psihologinju kako olakšati kretanje u prvi razred
Školski udžbenici, srećom, su besplatni, ali zato postoje nebrojeni drugi troškovi: Torbe, bilježnice, olovke, radne bilježnice, atlasi, likovne mape, tempere, vodene boje i pernice samo neki su od stvari koje su se morale kupiti.
Djeca rastu, pa je potrebno obnoviti i garderobu, uključujući i cipele, a neki će roditelji posegnuti dublje u džep i kupiti novi mobitel ili laptop. Svi ti troškovi se lako nagomilaju, pa smo pitali naše čitatelje koliko je danas postalo skupo školovati djecu te kako se snalaze.
Čitatelji su nam uglavnom odgovorili da je danas situacija nešto drukčija nego što je bila nekoć, jer su sada knjige besplatne. No, nekima je i sadašnji trošak i dalje ogroman, pogotovo kad je riječ o financiranju školovanja za studente.
TKO BI MU ZAMJERIO: Na prvi dan škole zatvorio butigu i ostavio jedinstven natpis (FOTO)
“Da je teško, teško je, ali bilo je i nekada teško. Muž sam radio, dva đaka i još sve kupovali – od knjiga do hrane”, napisala je jedna komentatorica.
“Uvijek je bilo teško, pogotovo onima koji imaju više djece, jedino što su sada apetiti djece veći”, odgovorila je druga. “Skupo, užasno skupo”, “Digla dosada tri kredita, hvala Bogu sad je zadnja, treća godina faksa”, pišu naši čitatelji.
Drugi su priznali da je život sad ipak nešto lakši nego što je nekoć bio. “Mislim da je danas ipak lakše. Knjige i prijevoz su besplatni. Nekad su se knjige kupovale bome ko je imao troje i vise đaka nije bilo lako”, piše jedna čitateljica.
Zagreb uvodi revoluciju u školske kuhinje: Evo što će ubuduće djeca jesti
“Kad sam ja išla u školu sve smo sami kupovali. Kad su mi djeca išla u školu isto tako. Ne samo da smo plaćali sami, nego smo i obilazili knjižare, čekali u redovima zbog gužvi, tražeći sve knjige koje su bile rečene da trebaju na 1. satu pojedinog predmeta… užinu smo također plaćali sami, prijevoz se nije subvencionirao, kao niti vrtić prije škole”, piše jedan čitatelj.
“I prije je bilo teško sve smo kupovali sami ljudi su uzimali kredite kako bi opremili djecu za školu, nitko nam nije ništa poklanjao”, zaključio je čitatelj.
