Bečki institut za međunarodne ekonomske studije – WIIW, u svojem zadnjem redovitom biltenu za lipanj, objavio je svježe pokazatelje stanja ekonomija zemalja Srednje, Istočne i Jugoistočne Europe, pa tako i Hrvatske, i to na vrlo preglednim grafikonima. Na hrvatskim grafovima jedan detalj profesionalnim će ekonomistima odmah upasti u oči: godišnja stopa promjene cijena hrvatske industrije od jeseni prošle godine spustila se ispod nule, u negativno područje, što znači da je hrvatska industrija u deflaciji.
Deflacija, čak i ona od samo nekoliko posto na godinu, najgore je što se nekoj ekonomiji može dogoditi, puno gore od inflacije. Jer u inflaciji na gubitku su oni koji novac drže na računima, inflacija smanjuje „vrijednost“, odnosno kupovnu moć gotovine, no tjera štediše da svoj novac troše i ulažu, na primjer u nekretnine, pa su onda barem vlasnici nekretnina na dobitku, kao i svi koji svoje prihode mogu dizati barem za postotak inflacije, ili im barem toliko raste vrijednost trajne imovine. U inflaciji, dakle, postoje gubitnici, ali i dobitnici.
@zagrebinfo Nova anketa 👆 #zagrebinfo #zagreb #anketa #euro #kuna #građani ♬ original sound – zagreb.info
U deflaciji postoje samo gubitnici. Deflacija, situacija u kojoj cijene robe i usluga padaju, povećava „vrijednost“, kupovnu moć novca na računima pa njegovi vlasnici odgađaju potrošnju čekajući da stvarima i uslugama cijene još više padnu. Odgađanje i čekanje proizvodi recesiju: euro koji građani ne potroše poduzetnici neće zaraditi (poznata je Keynesova izreka) pa ekonomija padne u spiralu poniranja. Poduzeća propadaju, radna se mjesta gase, svima, pa i onima koji se tješe da im „vrijednost“ štednje raste, pada dohodak i nestaje trajna imovina.
Na grafikonima Bečkoga instituta za Hrvatsku začeci razvoja takve situacije već se jasno naziru. Hrvatskoj industriji ne padaju samo cijene nego još puno jače i proizvodnja, izvoz i uzimanje bankovnih kredita za investicije.
Računi za režije kasne joj po dva mjeseca: ‘Ja moram plaćati kamate, a poštar u birtiji pije kavicu’
Nepovoljan trenutak
Zašto je to tako, u svojem stručnom radu pod naslovom „Pogrešan odabir tajminga: neispunjena obećanja uvođenja eura“ u izvrsnom novom broju časopisa „Perspektive“ Zagrebačke inicijative i Zaklade Konrad Adenauer objasnila su dvojica hrvatskih ekonomista, Vladimir Čavrak s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Neven Vidaković iz investicijske tvrtke Escont Partners.
Prema njihovoj analizi, uzroci lošeg trenda hrvatske industrije su „nepovoljan trenutak ulaska u eurozonu i nedostatak prilagodbe ekonomije jačanju realnoga tečaja“. Veliki ekonomski doprinosi eura i Schengena razvoju i napretku, koje su pompozno najavljivali i javnosti obećavali Vlada i Hrvatska narodna banka, pišu Čavrak i Vidaković, u 2023. godini nisu se ostvarili.
I hrvatska je službena, državna statistika neumoljiva, nije takva samo statistika Bečkoga instituta. Ukupna bruto dodana vrijednost Hrvatske (u tzv. bazičnim cijenama) lani se jest povećala za 2,34 posto, ali je zato sektor prerađivačke industrije, rudarstva i vađenja te ostale industrije pao 1,98 posto, od čega samo prerađivačka industrija 2,17 posto. Tromjesečni prosjek izvoza prošloga je ljeta bio u padu gotovo 20 posto.
@zagrebinfo 4400 €? 💸🫣 #zagrebinfo #outfit #money #price #clothes #fy #fyp #viral #tiktok #viraltiktok #voxpopuli #streetinterview ♬ original sound – zagreb.info
Izvoz u padu
„Nedvojbeno je vidljivo da je izvoz Republike Hrvatske u stalnom padu nakon uvođenja eura i ulaska u schengenski prostor. To je potpuno suprotan trend od onog koji se najavljivao (i obećavao). Krivulja sasvim jasno upućuje na lom izvoza upravo u siječnju 2023. godine“, pišu profesor Čavrak i Neven Vidaković.
Pad robnog izvoza Hrvatske u zemlje Europske unije nakon uvođenja eura iznosi visokih 6,5 posto. Deficit robne razmjene sa zemljama EU-a nakon uvođenja eura s 12,9 povećao se na 14,7 milijardi eura, što je relativni porast deficita za čak 13,7 posto.
Dakle, izvoznici od uvođenja eura zasad nisu osjetili najavljene koristi, štoviše vrijednost izvoza u konstantnom je i ozbiljnom padu.
Uvođenje eura
Naime, uvođenje eura za hrvatsko gospodarstvo isto je kao i fiksiranje tečaja domaće valute. No cijene su (inflacija) u Hrvatskoj – pokazala je to zorno Hrvatska udruga banaka u istom, posljednjem broju časopisa „Perspektive“ – od drugog kvartala 2022. godine pa sve do danas rasle za oko dva do 2,5 postotnih bodova brže nego u europodručju, što znači da je „hrvatski euro“ konstantno realno aprecirao prema euru glavnih trgovinskih partnera Njemačke i Italije, pa i cijele eurozone. To je hrvatske industrijske proizvode u Njemačkoj, Italiji i općenito eurozoni poskupljivalo čineći hrvatsku industriju manje konkurentnom.
Profesor Čavrak izračunao je da je pad cjenovne konkurentnosti hrvatskog gospodarstva prema zemljama eurozone u veljači 2024. godine iznosio oko 3,5 posto, a prema Italiji čak dvostruko više. „Posrijedi je dugoročni trend koji je nakon uvođenja eura izraženiji jer u kratkom i srednjem roku više ne postoje drugi instrumenti ublažavanja realne aprecijacije.“
„Trendovi izvoza u zemlje EU-a i CEFTA-e jasno potvrđuju da Hrvatska od uvođenja eura u sustavu fiksnog tečaja s jakim eurom ima sve one probleme na koje upućuju standardna makroekonomska i monetarna teorija (a što je u javnoj raspravi ignorirano). Hrvatska poduzeća u uvjetima fiksnog tečaja, s jakom zajedničkom valutom, teško ostvaruju rast izvoza… Drugim riječima, uvođenje eura u prvoj godini hrvatskim poduzećima u izvoznom sektoru nije donijelo koristi. Veću korist od hrvatskog uvođenja eura zasad imaju zemlje EU-a nego Hrvatska“, pišu Čavrak i Vidaković i zaključuju:
„Nažalost, osnovna obećanja i očekivanja te predviđanja koristi i prednosti uvođenja eura i pristupanja schengenskom prostoru u pogledu smanjenja inflacije te povećanja vanjskotrgovinske razmjene, posebno rasta izvoza, za sada se ne ostvaruju.
@zagrebinfo Jesu li vaši outfiti skuplji ili jefitniji? 💰 #zagrebinfo #outfit #price #cash #cijena #odjeca #marka #fyp #fy #viraltiktok #viral #voxpopuli #anketa ♬ original sound – zagreb.info
Nerealne kamate
Ključni problem Hrvatske nakon uvođenja eura je previsoka inflacija te gubitak međunarodne konkurentnosti domaćih izvoznika. U kratkom roku dio problema može se amortizirati izvozom turističkih i drugih usluga te doznakama iz inozemstva. Za srednji i dugi rok mora se izraditi nova makroekonomska strategija koja će uključivati elemente strukturne transformacije hrvatskog gospodarstva i povećanje konkurentnosti putem povećanja produktivnosti. Po svemu sudeći, važan element te strategije mora biti politika kompetitivne dezinflacije…“
Dezinflacija se u hrvatskom industrijskom sektoru već dogodila od sredine 2022. godine do ljeta 2023, kada se rast cijena pri industrijskim proizvođačima s 20 posto sveo na nulu, no zatim je potonula u deflaciju. Uz „fiksni tečaj“ proizvođači za brže jačanje međunarodne konkurentnosti nemaju drugog rješenja, nego snižavati cijene svojih proizvoda, bez obzira na to što bi to čitavu ekonomiju moglo gurnuti u recesiju.
No, s prihvaćanjem eura nisu ostala neispunjena samo obećanja Vlade i Hrvatske narodne banke o smanjenju inflacije te povećanju izvoza, jednako su ostala isprazna i obećanja o nižim kamatama. Ovih dana autor ovog teksta dobio je od svoje banke sljedeću „Obavijest o povećanju dopuštenog prekoračenja po tekućem računu“…
Zagrepčani u nevjerici zbog cijena namirnica: ‘Bezobrazno, pohlepno, ne dam ni centa’
Drastičan rast
„Poštovani, važeći iznos Vašeg dopuštenog prekoračenja na dan 4. lipnja 2024.: xxx,xx EUR. Nominalna kamatna stopa: 5,58 %. Efektivna kamatna stopa: 6,93 %. Novi iznos Vašeg dopuštenog prekoračenja na dan 9. srpnja 2024. bit će: xxx,xx EUR. Nominalna kamatna stopa: 6,60 %. Efektivna kamatna stopa: 8,28 %.“
Kako je to moguće – lihvarskih 8,28 posto – u trenutku kad je Europska središnja banka počela snižavati svoje kamate pa se u cijeloj eurozoni očekuje pad kamata, a ne tako drastičan rast? Kamate Europske središnje banke i kamate poslovnih banaka, na komercijalne kredite i dužničke papire trebale bi se u Hrvatskoj kretati u istom smjeru, ali se to ne događa.
Pritom kamate na kredite, osobito stambene, ali i na nenamjenske i na dopuštena prekoračenja na tekućim računima, premda ih statistika ne uključuje u tradicionalne cjenovne indekse, dužnicima su trošak života i znatno utječu ne samo na njihov životni standard, nego i na potrošačko raspoloženje. Na svaku milijardu eura hrvatskih prešutnih i dopuštenih prekoračenja uz kamatu od 8,28 posto trošak za dužnike je gotovo 83 milijuna eura na godinu.
@zagrebinfo Od krajnosti do krajnosti 😅 #zagrebinfo #store #trgovina #shopping #market #fyp #fy #viraltiktok #tiktok #anketa #voxpopuli ♬ original sound – zagreb.info
Stručnjaci zakazali
„Pad kamatnih stopa prezentiran je kao glavni argument za prelazak na euro. Objašnjenje je jednostavno i u teoriji i u empiriji. Ulaskom u monetarnu uniju manja država dobiva stabilnost i poistovjećuje se s većim stabilnijim državama“, pišu prof. Vladimir Čavrak i dr. Neven Vidaković.
No, Hrvatska je ušla u euro baš u vrijeme kada je ECB povisio depozitnu kamatnu stopu s dva na četiri posto. „Onoga trenutka kada je ECB počeo borbu protiv inflacije dizanjem kamatnih stopa i smanjenjem vlastite bilance, postalo je jasno da je snižavanje kamatnih stopa u Hrvatskoj prelaskom na euro nemoguće.
Tako je i Hrvatska u trenutku ulaska u euro jednostavno preuzela restriktivnu monetarnu politiku Europske centralne banke, što znači rast kamatnih stopa, smanjenje likvidnosti u ekonomiji, otežano bankarsko kreditiranje.“
Zagrepčanina šokirale cijene na obali: ‘Pobogu, pa u kunama ne bi koštalo toliko’
Politička odluka
No, zašto su hrvatske vlasti nastavile govoriti o snižavanju kamata i kada je postalo očito da se ono neće ostvariti? I zašto nije poduzeta nikakva ekonomska prilagodba za restriktivnu monetarnu politiku koja je nastupila? „Odgovor na ta pitanja jest da euro nije bio ekonomska odluka, nego politička.“
„Politika nije imala nikakvu bolju ponudu za narod, nego obećanje da će kamatne stope pasti“, zaključuju Čavrak i Vidaković. „Ponovljena je ista tehnika laganja kao kad se ‘prodavao’ ulazak u EU. Tada je argument bio da ćemo zbog ekonomske konvergencije imati plaću istu kao u Njemačkoj.
Sada je argument bio da ćemo imati jeftinije kredite. Oba argumenta pokazala su se netočnima i ničim utemeljenima.“ A zašto hrvatski ekonomisti nisu bolje reagirali? Nisu jer „takvo je stanje ekonomske struke u Hrvatskoj“, poentiraju u svojem stručnom radu profesor Vladimir Čavrak i Neven Vidaković.
