Sklopite na trenutak oči i zamislite da vam cijeli život izgara u trenu i pretvara se u pepeo. Sve što ste gradili desetljećima nestaje pred vašim očima.
Upravo takva emocija prožme Maru Srezovića svaki put kada otključa vrata svog Saloona. Maro i Vlaho Srezović, trenutno su u pripremi veličanstvene monografije koja bi trebala obilježiti 45 godina kultnog Saloona te smo ih tim povodom kontaktirali. No, pisati o Saloonu, a ne zaviriti barem na trenutak unutra, gotovo je nemoguće, pa nam je Maro gostoljubivo otključao vrata svog djetinjstva.
“Prve korake sam napravio u Saloonu, ovdje sam učio voziti bicikl, skateboard… zaradivao sam džeparac perući čaše. Radio sam na garderobi, na ulazu i u šanku, sve što se moglo raditi. Tu su bila prva pijanstva i ljubavi, nova prijateljstva , proslave rođendana. Nikada neću zaboraviti svoj 18 rođendan kad je došao Zvonimir Boban. Ne moram ni pričati dalje. Kroz godine sam sve više bio uključen u poslovanje Saloona i na kraju sam postao član uprave kluba jer je tata i dalje glavni direktor svega. Nažalost, 20.9.2013. provaljeno je u Saloon bespravno i nezakonito i tu je počela bitka za klub koji je nasilno otet. Trajala je 950 dana i pobijedili smo. Tu sam praktički diplomirao pravo, zakone i smetnju posjeda. No, to je iza nas, sad traje bitka za naknadu štete te se kuju planovi za budućnost kluba uz rad na monografiji. Saloon me vodio kroz život. I još me vodi, još učim.”, pričao nam je Maro dok nas je vodio kroz prostorije Saloona.
No, tamo nisu samo njegove uspomene. U izgrebane zidove današnjeg Saloona utkane su uspomene gotovo svakog Zagrepčanina čiji je prvi korak u periodu sazrijevanja bio na pragu ovih vrata. U 45 godina svoga rada, prožeo je ovaj kultni klub odrastanje i mladost većine Zagrepčana , ali i njihovih “gostiju”. Saloon je bio institucija baš svima, od zagrebačkih studenata kojima je predstavljao svojevrsnu urbanu legendu, do najvećih sportskih imena koja su ga obilježila.
“Tu su dolazili baš svi. Košarkaši Cibone , pa nogometaši pa vaterpolisti. Logično je da sportaši vole i lijepe žene a žene privlače i druge frajere i tako se sve to vrtilo u krug. To je bila jedna vesela simbioza puna zabave, ljubavi, dobre vibre, sklada, muzike, druženja, volio bih reći velike obitelji.“, prepričava nam sjetno Maro, kružeći pogledom po golim, uništenim zidovima na kojima su ispisane stranice njegovog života.
Blistajući desetljećima u punom sjaju, primajući generacije zanesenih tinejdžera i onih nešto starijih, ovaj nekad impresivan prostor, danas sramežljivo otkriva tek tragove onoga što je nekad bio.
Glazba, koja nas je tolko godina mamila u Saloon, sada je utihnula. Zvonki smijeh koji je odzvanjao ovim prostorijama, čuje se tek kroz naša sjećanja, povezujući ih u jednu priču koja je već ušla u urbanu legendu. Upravo ta priča daje nadu da će se Saloon ipak uzdići, hrabro na svojim nesvinutim leđima iznijeti borbu do kraja te nastaviti prkositi godinama koje ga tek čekaju.
“Otvorenje Saloona ovisi o sudskom sporu za naknadu štete koja je nastala nasilnom provalom te potom bezdušnim uništenjem kluba koji se gradio 45 godina i bio u samom vrhu s ostalim klubovima tolike godine. Čak ni Studio 54 u New Yorku nije izdržao koliko smo izdržali mi! Dakle otvorenje ovisi o brzini suda i novčanoj isplati štete s kojom bi se klub ponovo obnovio. Kod nas su vrata za razgovor uvijek otvorena i sudska parnica se može vrlo brzo okončati, ako za to postoji interes s druge strane.”, otkrio nam je Maro, optimistično i s ogromnim željom za nastavak ove prekrasne priče jednoga kluba.
Do tada, željno iščekujemo najavljenu monografiju koja će nam vratiti uspomene i obnoviti sjećanja na prve izlaske, poljupce i ljubavi koje je Saloon skrio unutar svojih prostorija. Naravno, nešto će ipak ostati njegova tajna, kako i priliči ovom zagrebačkom fakinu.
“Monografiju radimo u čast 45 godina rada Saloona i zato što je na tako okrutan način uništen. Radimo u čast svih dragih gostiju i ljudi koji su dolazili i time stvarali Saloon desetljećima, radimo na tome da se Saloon nikad ne zaboravi. Održati brand od 45 godina popularnim nije bilo lako, usprkos brojnoj konkurenciji.”, objasnio nam je Maro povod za izradu monografije kojoj još uvijek nedostaje sponzora. Iako su se pojedini već javili, to ipak nije dovoljno te je dodao da se nada da će se javiti i ostali spremni na suradnju. Ova veličanstvena monografija zaslužuje najbolju moguću realizaciju.
Fotografije za monografiju pristižu sa svih strana. Naime, fotografije u vlasništvu Saloona mahom su uništene prilikom provale u prostor te je obitelj Srezović primorana fotografije skupljati iz različitih izvora. Ukoliko imate koju fotografiju iz ovog zagrebačkog kluba i voljni ste ju ustupiti, to možete učiniti putem facebook stranice DISCOTHEQUE SALOON, na e-mail [email protected] ili putem pošte TUSKANAC 1a ZAGREB.
Zahvaljujući dragim ljudima, Saloon se stvarao desetljećima te je svojim sjajem zabljesnuo zeleni Tuškanac. Vjerujemo da će tako biti i sad, na početku nove etape njegovog života. Ukoliko se okrenemo iza sebe, nećemo moći ni prebrojati sve divne trenutke stvorene upravo tamo, među gustim krošnjama Tuškanca. Ništa manje nisu zaslužile niti nadolazeće generacije- nadamo se da će osjetiti duh kultnog Saloona i tradiciju koja seže u 1970.godinu.
