U posljednje je vrijeme aktualna tema cijena najma prostora u Zagrebu, kao i uvjeta unutar iznajmljenog stana u odnosu na iznos koji najmodavci naplaćuju. Dok podstanari tvrde da je situacija na tržištu sve gora, najmodavci za visoke cijene krive prijašnje podstanare, kao i porast svih troškova života.
Naši su čitatelji s nama podijelili svoja iskustva na društvenim mrežama.
“Ja sam bio podstanar s obitelj dvadesetak godina, skoro cijelo djetinjstvo i mladost. Dvanaest puta sam se selio. To je težak život za popi*diti. Ljudi koji imaju svoje to ne shvaćaju. Stalan posao i kredit, kupiti stan što prije i spas i za odrasle i za djecu”, savjetuje Zagrepčanin.
“Bilo je to tako i prije. Nikada neću zaboraviti jednu situaciju. Garsonijera, nema u njoj veš mašine. Ja ju kupim jer sam imala malo dijete, a vlasnici zaključe – kad imaš za veš mašinu, može odmah i najam biti veći. Takav je život nekome. Ili ga prihvati ili idi gdje misliš da bi bilo bolje”, prisjetila se čitateljica svog iskustva.
“Bolna iskustva sa podstanarina imaju i najmodavci! Mogli bih napisati tone knjiga. Od prljavštine, uništavanja namještaja, aparata, pa čak i zidova, do neplaćanja i ostavljanja velikih dugovanja”, piše pak jedna najmodavka. Još je jedna žena koja je iznajmljivala prostor imala neugodno iskustvo.
“Uvijek je onom koji plaća puno, a javlja se i ljubomora (kako on, a ja ne), a onom tko iznajmljuje malo, ali treba biti realan i korektan, rekla bih fer igrač. Iz iskustva znam da podstanari, koliko god se žalili, od normalnog stana naprave rusvaj da vam kad iziđu treba hrpa majstora i odred za čistoću da sve dovedu u red”, objasnila je.
“Ima i fer podstanara, ali moje osobno iskustvo je slično, kao da su neandertalci bili, bar su na takav način jeli i držali higijenu”, razočaran je još jedan najmodavac.
Zbog svih iskustava se, kaže jedan Zagrepčanin, treba boriti kako ne bi bili podstanari. ”Supruga i ja smo radili dan-noć, dok smo bez kredita kupili ogromnu kuću s 3000 kvadrata zemlje, od centra Velike Gorice 14 kilometara, što je za mene seoski dio, i ne bih ga mijenjao za stan na Britancu. Jer uistinu najmodavaca ima svakakvih, kao i podstanara”, zaključio je.
Jedan stanovnik metropole misli kako uvijek može i gore.”Oduvijek je tako bilo i bit će. Ovo je super što se nekada u Zagrebu davalo u najam. Snađi se, druže. Zamisli da si podstanar u Splitu pa dođe 1.6. pa te izbaci van na cestu, ni ne trepne.”
“Svi bi samo u Zagreb, grad je skup. Teška sirotinja sa svoga ognjišta ne ide nikuda. Želite živjeti u Zagrebu, naviknite se na skupoću. Niti našim ljudima u zemljama EU-a nije lako, šute i rade”, zaključuje stanovnica glavnog grada.
