Tužna vijest za hrvatski sport osvanula je u subotnje jutro. U 58. godini života preminuo je jedan od naših najproslavljenijih vaterpolista Mislav Bezmalinović,javlja 24sata.
Osvojio je zlatnu olimpijsku medalju u južnokorejskom Seoulu 1988. godine i obilježio je jednu vaterpolsku epohu. Legenda je splitskog Zvončaca te je s klubom Jadran osvojio doslovce sve što se moglo osvojiti.
Bezmalinović je u doslovnom smislu bio sinonim kluba iz uvale Zvončac, gdje je već s deset godina, 1977., počeo igrati vaterpolo. Tu je i činjenica da je njegov otac stajao u pozadini velikog uspjeha Jadrana kao član klupske uprave. Mislav Bezmalinović je za prvu momčad Jadrana nastupao od 1982. do 1994. godine, potom je igrao za talijansku Pescaru od 1994. do 1995., a onda kratko za Vaterpolski klub Salona iz Solina.
(Foto: Tom Dubravec / CROPIX)
Brojna postignuća
U seoulsku olimpijsku selekciju 1988. godine Bezmalinović se plasirao dobivši bitku s Antom Vasovićem, koji će poslije iz Partizana osvanuti na bazenu splitskog Jadrana.
U Seoulu je Bezmalinović kao dvadesetjednogodišnjak odigrao besprijekorno među iskusnijima, u tada vrlo jakoj reprezentaciji Jugoslavije. Značajni udio dao je protiv Njemačke, postigavši dva gola koja su u polufinalu slomila protivnika. Nakon pobjeda nad Mađarima, Grcima i Španjolcima, u finalu je „pala“ Amerika i osvojeno je olimpijsko zlato.
Inače, treba reći da je Mislav Bezmalinović za reprezentaciju Jugoslavije nastupao od 1988. do 1991. godine. Bezmalinović će potom nastaviti igrati i za reprezentaciju Hrvatske, čiju kapicu nosi od 1991. do 1994. godine. Osvojio je i srebro na europskim prvenstvima 1987. u Strassbourgu i u Bonnu 1989. godine. Također, na Mediteranskim igrama u Ateni 1991. godine osvojio je srebrnu medalju.
Sportsku karijeru okončao 1995.
Mislav Bezmalinović bio je pravi div u vodi. Njegova igračka veličina i autoritet bili su oslonac svakog trenera.
U klupskom vaterpolu sa svojim je Jadranom 1991. godine osvojio naslov prvaka Jugoslavije i kup Mediterana, te dva naslova klupskog prvaka Europe 1992. i 1993. godine. Bio je i kapetan momčadi. Odlučio je prvi susret sa Savonom u finalu prve godine, a i u drugoj godini bio je jedan od ključnih igrača.
Karijeru je na iznenađenje mnogih okončao u Pescari 1995. godine, a kasnije se bacio u poduzetničke vode i postao suvlasnikom tvornice Sardina.
Otkriveno što će biti s mladom nadom Dinama: Ponuda Talijana je na stolu
