Hercegovka sa zagrebačkom adresom, 35-godišnja Maja Šantić, koje se prije šest mjeseci iz Singapura vratila u Hrvatsku i još uvijek pokušava naviknuti na niske cijene u hrvatskim trgovinama.
“Prvi dolazak u singapursku trgovinu za mene je bio veliki šok. Cijene su visoke, a poslije sam shvatila i zašto. Sve što se prodaje u njihovim trgovinama, osim nešto malo tropskog voća, dolazi iz uvoza. Sve zapadnjačko je još skuplje tako da se tamo uopće ne isplati kuhati osim ako vam nije baš gušt”, započela je svoju priču Maja.
Singapurci su poznati po malim kuhinjama u svojim stanovima u kojima često nema ni pećnice, i dobar dio njih jede vani na takozvanim hawker štandovima gdje se za male novce mogu kupiti pripremljena jela. “Mi smo znali tamo uzeti ručak za nas troje za šest dolara (oko četiri eura) što je stvarno ništa za njihove plaće”, kaže Maja.
Dućani preskupi
Na štandovima se može dobiti dobra hrana za pristojnu cifru, ali u dućanima baš i nije tako. Maja nam je poslala nekoliko fotografija s proizvodima koji se mogu naći i u hrvatskim trgovinama i cijene su paprene. Za razliku od Hrvatske gdje je obveza trgovca da jasno, vidljivo i čitljivo istakne iznos maloprodajne cijene i cijene za jedinicu mjere proizvoda ili usluge koju pruža, u Singapuru to nije slučaj.
Maja je naglasila da je posebno skupo voće i povrće, što se može vidjeti i po cijenama. Recimo, šest rajčica u njihovim trgovinama platit ćete čak 55 dolara (37,55 eura), jednu dinju vrtoglavih 87,39 eura, jedno pakiranje grožđa 138 dolara (94,21 eura), dok ćete Wagyu, japansku govedine, najukusnija i najskuplja govedina na svijetu, platiti i do suludih 1092 dolara (745 eura).
Zagrepčanka se vratila kući iz Azije: ‘Nisu mi se mogli načuditi, bila sam jedina koja je rekla ne’
Osim visokih cijena, šokiralo ju je što se u trgovinama ne mogu naći neke stvari koje su u Hrvatskoj i više nego uobičajene. “Zaboravite na kruh kao onaj što se može kupiti kod nas, eventualno ćete naći tost koji je toliko sladak da ne znate kako biste ga jeli. Pekare kao kod nas ne postoje, eventualno ćete negdje naći pecivo”, objasnila je Maja.
Zamalo imala problema sa zakonom
A Maja je zbog jedne stvari zamalo upala u problem sa zakonom. Naime, poželjela je za jedan Božić napraviti makovnjaču. Posvuda je tražila mak i nigdje ga nije uspijevala pronaći, a onda je doznala da se zapravo igrala s vatrom.
“Prvog našeg Božića u Singapuru sam htjela napraviti makovnjaču. Svugdje sam tražila mak, da bi mi nakon nekog vremena ljudi rekli da prestanem to raditi jer će me netko uhititi. Naime, mak je u Singapuru zakonom zabranjen jer se smatra opijatom”, kaže kroz smijeh.
Na pitanje je li u Singapuru u trgovinama vidjela što hrvatskih proizvoda, kaže da nije vidjela ništa osim istarske paste s tartufima i maslinovog ulja s tartufima. “Meni je mama stalno slala pakete i oni su obožavali našu hranu. Najviše su im se svidjeli bananko i smoki, a za rakiju nisu mogli doći k sebi koliko je to jako”, zaključuje Maja.
