U rubrici “1 na 1” donosimo intervju s Mirjanom Hrgom, urednicom, voditeljicom, ratnom reporterkom i bivšom savjetnicom predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović. Danas je popularna Hrga vlasnica restorana u Osoru, a njezini Facebook statusi ruše rekorde čitanosti.
Jedna od najpoznatijih hrvatskih novinarki, Mirjana Hrga, već neko vrijeme balansira svoj život na nekoliko adresa. I to jako uspješno, rekli bismo. Osor, Zagreb i Bjelovar njezine su oaze mira. Radišna Hrga karijeru je počela na HRT-u, nakon toga seli na Novu TV, a vrhunac doživljava na Al Jazeeri Balkans, gdje između ostalog obilazi ratne zone i gledatelje informira s lica mjesta o svemu onome što trebaju znati. U nekom trenutku zaključuje da bi ipak više vremena provodila sa svojima i bila bliže obitelji pa se zapošljava na RTL-u gdje ostaje do 2017 godine.
Na poziv predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović ulazi u njen savjetnički tim gdje se zadržava nepunih godinu dana. Ova prekaljena profesionalka nakon svega se odlučuje za život s manje stresa i donosi odluku da otvori restoran i preseli u Osor, mali gradić koji se nalazi na mjestu gdje se Lošinj i Cres doslovno priljubljuju.
”Službeno mi je na osobnoj iskaznici adresa na otoku Lošinju u gradiću Osor, a moj dom i moje srce su Zagreb i Bjelovar. Osor sam izabrala pri punoj svijesti kao nešto posebno lijepo i kao jednu neopisivu privilegiju da mogu živjeti u jednom takvom povijesnom mjestu, ali naravno Zagreb je ispred svega i Bjelovar je iznad svega”, priznaje nam Hrga.
Turistička sezona je pred vratima, prema najavama očekuje nas rekordna, kako kažu odgovorni, bolja od najbolje 2019 godine. Hrga i njezin tim u konbi Mare uvelike rade na pripremama.
”Da, ali to su paklene muke. Ne spavam već noćima, premda problem neće biti moj, nego od ljudi koji to vode i rade, izuzetno je teško i sve je teže i čini mi se nekako, baš sam razmišljala, kada sam se išla naći s vama da ćete mi sigurno postaviti to pitanje i što da ja kažem o tome. Mislim da restoranski svijet ulazi o pakleno ozbiljnu krizu, jer ova apartmanizacija nije dobra. Ljudima se više ne isplati imati restoran kad će jednostavnije i brže zaraditi, ako iznajme garažu. Koja budala bi se onda mučila s restoranom”, otvoreno će Mirjana Hrga.
Kako bi sezona bila uspješna potrebna je radna snaga, a nje kronično nedostaje, u manjku smo za čak 60 tisuća radnika koji bi pokrili sve potrebe turističke sezone. Odmah smo provjerili kakvo je stanje u Osoru.
”Izuzetan problem imam s radnom snagom. Imam sreću da mi je kuhar jedan mladi dečko, kako ja kažem za Nikolu sa ”starom dušom”, on je iz Zagreba došao na otok i odlučio živjeti na otoku. Izvanredan dečko, zaljubljen je u kuhinju i milina ga je gledati. Imam sreću da imam svoje osoblje što se tiče konobara i konobarica i to su Hrvati. Većina moje radne snage, na moju ogromnu sreću su s Bliskog istoka, zaljubljena sam u mentalitet tih ljudi, to kako im se oči smiju, kako su ljubazni, kako su dragi, tako da veći dio pomoćnog osoblja dolazi iz Dubaija”, priča nam.
Tempo je žestok, a Mirjana je pametno rasporedila vrijeme i od svakog svog prebivališta uzima najbolje.
”Kad se sunce ukaže, tada kreće moja seoba i onda mi je otok baza. Što se tiče Bjelovara, prije nego u nedjelju odem na more, idem sutra svojoj kući u Bjelovar i onda se u svoj Zagreb vraćam tamo negdje za Dan mrtvih, ali dolazim i kroz vrijeme kada mi je otok baza”, opisuje svoj godišnji raspored.
Za sebe kaže kako je društveno biće i voli ljude, tako i u Osoru zimi ima svoj mali krug odabranih ljudi.
”U Osoru imam par dobrih prijatelja i uvijek imamo mjesto gdje gori vatra u ognjištu, u mojoj kući uvijek gori vatra u ognjištu i imaš to društvo koje ti je potrebno, jer čovjek je društveno biće. Mi si natočimo čašu vina, baci se neka riba na gradele, priče su nam uvijek iste. Onda u 19 sati, sad nam je jako nezgodno jer su nam svi Dnevnici u isto vrijeme, prije smo kretali u 18:30, krenemo svi gledati kao u kinu vijesti i onda glavni krene psovati odmah i ne čujem, ali na sreću ide Dnevnik u 19 pa čujem nastavak vijesti, onda krene drugi psovati i kako je bio i Dnevnik u 19:15 onda sam tek tu uhvatila sve. Tako životopisno oni doživljavaju vijesti, naravno vlast je za sve kriva”, otkriva Mirjana Hrga.
Televiziju nije prestala gledati, prati informativne emisije, ali i sve ostalo.
”Pratim sve, apsolutno pratim sve. Da sam prestala gledati Dnevnike i pratiti struku u kojoj sam donedavno radila to bi značilo da sam ogorčena. Apsolutno živim u svom filmu, ali i pomirena sa svojom prošlošću koja je bila predivna. Trideset godina na televiziji, to je san snova, bilo je i teških trenutaka, nisu ni ta ratišta baš bila zgodna, ali su fenomenalno životno iskustvo, ne gasim televizor, pratim sve”, kaže Hrga.
Odluka o napuštanju novinarstva nije došla preko noći. Dugo je promišljala i smatra da je donijela najbolju moguću odluku.
”Zapravo sam bila prisiljena to učiniti, jer sam se našla kod izbora – moja obitelj, dakle suprug, otac i naravno moja sestra i šira obitelj ili karijera. Dakle, ja sam u tom momentu kad sam morala odlučiti, dobila ponudu da idem u Beirut i ostanem tamo devet mjeseci, što je bio moj san. Obožavam ratne terene, obožavam Bliski istok, ali to je onda značilo da ću možda i drugi brak dovesti na kušnju, jer prvi brak se raspao zbog toga. Dakle, niti jedan suprug, koliko god on bio liberalan, nije mu baš ugodno da mu je žena u Gazi, da mu žena ima spakiran kofer kod vrata, nema nikakvog reda i onda sam rekla O.K dosta vraćam se u Hrvatsku, ali kad sam se vratila u Hrvatsku bilo mi je jako teško u studiju, jer sam došla do trenutka da puno više znam od svojih gostiju. Oni koji su mi bili simpatični, jer nemojmo se praviti da je novinarstvo neutralno, imaš one koji su ti simpatičniji kao ljudi, nije pitanje političke opcije, njih malo guraš, a onda kad je netko antipatičan i imaš to znanje i iskustvo onda ga zgaziš u programu, onda sam shvatila da sam prešla tu jednu crtu i da je dosta”, iskreno nam priznaje.
Ratno izvjestiteljstvo je najzahtjevniji ”žanr” novinarstva. Opasnosti vrebaju iza svakog ugla, a naša sugovornica je uspješno odradila i te zadatke. Zanimalo nas je kakvu potporu mora imati ratni reporter, od strane svoje televizije, da bi posao odradio kvalitetno.
”To je izuzetno skup sport. Da bih ja otišla u Ukrajinu, ja sam morala letjeti u Istanbul, pokupiti pancirke, prvu pomoć i sve što je potrebno. Onda smo išli na teren. Tamo smo bili smješteni u super sigurnim uvjetima osim snimatelja. Tu je, dakle, uvijek bio i lokalni vozač. Bio je lokalni fikser i tjelohranitelj koji je pokrivao mene i snimatelja. To su izuzetni iznosi po danu. Dakle, on procjenjuje stanje sigurnosti. Novinar, u ovom slučaju ja kao šef ekipe, dajem plan kretanja ujutro, a on procjenjuje kakva je situacija s Londonom, jer smo imali podršku iz Londona što se tiče sigurnosti. I onda on kaže u redu, ovdje preuzimam rizik za ovaj teren, ovdje ne. Recimo, rubna situacija je bila kad smo prvi dan rata upali u Slavjansk. Bilo je li-la, a ja sam rekla da bismo išli, on je rekao da mora još napravit duplu provjeru. Dvije ekipe iza nas su uhićene i mi smo ušli. Našli smo se u okruženju i izašli smo. To sad više nije važno, ali uglavnom to je skup sport to košta”, prisjeća se ratna reporterka.
No, vratimo se u Osor i njezinu konobu. Svjedoci smo velikih poskupljenja u svim uslužnim djelatnostima, a kako je kod nje, hoće li korigirati cijene.
‘’U principu ne! Kad sam analizirala cijenu namirnica, pa tu nije došlo do velikih odstupanja. Vidjet ćemo što će biti kad nam pošalju struju, plin, komunalno, spomeničku rentu i imate nekakve slivne vode pa dolazne vode pa odlazne vode, pa nebeske vode, pa neke šume, pa neka mora. Sve nam to naplaćuju. I sad, ako su momci ostali u gabaritima normalnog, onda nema razloga da ludimo, ali ako oni dignu svi onda će se morati minimalno podići’’, izjavila je Mirjana.
Kada je Osor u pitanju Hrga je i ”aktivistica”. Podigla je glas i stala u obranu arheološkog nalazišta koje je pronađeno u tom mjestu, a planira se zatrpati kada se provede kanalizacija.
‘’Nije poanta moja konoba. Mi smo tamo u najmu sedam godina. Poanta je ostavštine, kulturne baštine nečega za tebe i tvoju djecu, za sve koji ostaju iza nas. To je enormno povijesno bogatstvo i da nisam onako pokrenula stvari i da nismo podigli priču na nacionalnu razinu, mislim da bi taj Osor i dalje ostao najstrože čuvana državna tajna. Dakle, tko zna za Osor, svi prođu pored njega kao pored Karlobaga, a trenutačno imate jedno devet do jedanaest iskopa u malom mjestu koje je otprilike 500 puta 500 metara.
Imate ostatke crkvice iz, recimo, petog stoljeća na popločenju od rimskog foruma. Dakle, mi gledamo tri razine povijesti. I sad oni idu radit kanalizaciju za sve skupa četrdesetak ljudi u mjestu gdje šahte nisu pražnjene petsto godina. Ali neću reći da kanalizacija ne treba, ali dalo bi se o tome pričati. Naravno, dobili su novac europskih fondova pa igranka kreće.
Međutim, nek rade, bogohulno je šta rade, dižu onu kaldrmu. To je mučno za gledati. Tvrde da će svaki kamen vratit na svoje mjesto. Ma, naravno da neće moći, ali ja držim palčeve. Dakle, na iskopinama ti gledaš ostatke mozaika u rimskim termama, iduća scena koju sam vidjela je položena crvena cijev i sad se to zakopava nekakvim šljunkom. I kažu arheolozi sve smo istražili, mi smo posao obavili, ali mi u 21. stoljeću guramo povijest ispod zemlje, dok Amerikanci grade dvorce po uzoru na Europu. Meni to nije normalno”, temperamentno će Hrga.
Mirjanini statusi na Facebooku izazivaju veliku pozornost javnosti. Mediji ih prenose, a Hrga u njima piše o aktualnim pojavama u društvu ne libeći se komentirati politiku, međunarodne odnose i sve za što smatra da ima stav koji može razjasniti zamršenu svakodnevicu.
‘’Sretna sam i počašćena, jer da ljudi mene ne poštuju ili da ljudi mene ne doživljavaju, ili da ljudi mene ne mrze, a i to je emocija koju sam uspjela iz proizvesti, to je sve dobro. Dakle, najgore je kad su ljudi prema tebi ravnodušni. Ja sam zapravo sretna jer to znači da neki ljudi koji me poznaju ili misle da me poznaju i koji mi vjeruju, oni to čitaju. Oni to prenose i oni u tome pronalaze nekakvu svoju motivaciju i nekakvu svoju platformu za razmišljanje. Jer, vremena su tako brza da čovjek kad umoran, dođe kući, nema vremena još gledati tko je objavio kakvu budalaštinu. Oko Ukrajine ili ne znam čega vidi samo naslove, čovjeka uhvati panika, ali ako imaš vremena i ako imaš znanje ako imaš analitiku, ako imaš prethodne spoznaje, ti lako protreseš tu šumu i onda kad to staviš na neku od mreža u kontekst, ljudi to vide i kažu hvala”.
Suprug joj je ogromna podrška u svemu što radi. Osim što ima izvrsnu odvjetničku karijeru, stigne se pozabaviti i sa svime što suprugu čini sretnom.
”Staša ima prilično velik odvjetnički ured i ima svog posla, ali zapravo mi je fenomenalan, fenomenalna podrška jer većinu stvari imate potrebu iskomunicirati s nekim. Nije se nitko pametan rodio tako da u svemu mi je podrška, komuniciramo, dogovaramo se i tako zna da ja volim tu divljinu, da nemam okvire. Poštujem tu slobodu i zapravo mislim da zasad u ovim godinama to je jako, jako dobar model, ali s vremenom čovjek će se morati negdje smjestiti. Ne možete kao lutalica cijeli život biti nomad. Jesam ja u duši nomad, ali nekako pristojnost i godine nalažu da u jednom momentu pokažeš mudrost i kažeš dosta”, otvoreno će Mirjana.
Za sam kraj razgovora pitali smo je što bi se trebalo dogoditi da je opet vidimo na malim ekranima i je li joj to još uvijek opcija.
”Godine rade svoje. Televizija je vizualni medij i ja ne znam ništa osim televizije. Ja sam dijete televizije. Znam ja pisati i piskarat, sve to treba poštivati. Radio je radio, novine su novine, televizija je televizija. Ne znam iskreno, hrvatsko društvo je u jednoj tranziciji gdje želi mlade, napucane, ispeglane kože s minimalno mimike, ne podizanja tona, a ja sam ipak ona generacija koju su još uvijek odgajali oni drugi koji su davali šuga svemu tome. Jednom sam probala taj botoks, zato što mi je bivši suprug uistinu vrhunski u tome, nisam ja za to. Ja to volim sve prirodno. Dakle, starit ću, bit ću svake godine sve starija. Pitanje je hoće li se društvo promijeniti da želi gledati jednu Mirjanu Rakić, jednu Mirjanu Hrgu, Ivu Gačić. Ne znam. Nemam pojma. Vidjet ćemo kuda ovaj svijet ide”, rezolutno je završila Hrga.
U priloženom videu pogledajte video intervju s Mirjanom Hrgom.
