Svake godine u prosincu kazališnim kućama širom svijeta odzvanja glazba ruskog skladatelja Petra Iljiča Čajkovskog i njegova „Ščelkunčika“ ili, kako ga mi u Hrvatskoj volimo zvati, „Orašara“.
Ovaj balet, koji je svoju praizvedbu imao 19. prosinca 1892. u postavci Mariusa Petipe, temelji se na priči „Orašar i kralj miševa“ E.T.A. Hoffmana, a od Čajkovskog ga je naručio Ivan Vsevolžoski, direktor Carskih kazališta.
Danas je „Orašar“ neizostavni dio adventskog programa brojnih svjetskih kazališta, no to nije bilo uvijek tako.
Božić kakvog smo poznavali za mnoge je gotov: Dogodilo se ono čega su se svi bojali
Čajkovski premijeru smatrao dosadnjikavom
Nakon njegove praizvedbe u Sankt Petersburgu, kritičari su sasjekli novi balet. Jedan je balerinu koja je glumila Vilu šećerne šljive nazvao „debelom“, dok je Alexandre
Benois koreografiju scene bitke opisao kao zbunjujuću.
„Čovjek ne može ništa razumjeti. Neuredno guranje od kuta do kuta i trčanje naprijed – nazad – prilično amaterski“, piše u njegovoj kritici iz 1892. godine.
Velik dio kritika bio je usmjeren i na istaknuto pojavljivanje djece u baletu, a neki su prigovorili što libreto nije bio vjeran Hoffmanovoj priči.
Neki medijski izvještaji kažu kako je čak i veliki skladatelj Petar Iljič Čajkovski premijeru smatrao – dosadnjikavom. Kad su 1905. brojni plesači pobjegli na zapad, „Orašar“ se počeo izvoditi i izvan Rusije.
Prva kompletna izvedba
Prva cjelovita izvedba izvan Rusije održana je u Engleskoj 1934. u postavi Nikolasa Sergejeva prema originalnoj Petipaovoj koreografiji, dok je druga skraćena verzija baleta, koju je izveo Ballet Russe de Monte Carlo, postavljena u New Yorku 1940. godine.
Te iste godine Walt Disney je u kino pustio jedan od svojih animiranih klasika „Fantaziju” u kojoj su među brojne skladbi klasične glazbe uključene i melodije poput „Plesa šećerne vile“ i „Valcera cvijeća“ iz „Orašara“ čime je započela njihova popularizacija kod šire publike.
Prva kompletna izvedba baleta je u Sjedinjenim Američkim Državama održana na Badnjak 1944. u San Franciscu. Izvedba je bila toliko popularna da ju ovo kazalište otada svake godine ima na svom blagdanskom repertoaru.
Balet je u SAD-u postao popularan nakon što je 1954. godine baletni koreograf George Balanchine odlučio postaviti i producirati svoju verziju „Orašara“ u New Yorku.
Balanchine se odlučio na riskantan potez i više od polovice budžeta za predstavu potrošio za veličanstveno božićno drvce koje je bilo centralni ukras pozornice.
Stavljanjem naglaska na scenografiju, kostimografiju i blagdansko ozračje ovaj ruski koreograf gruzijskog porijekla je postigao veliki uspjeh, a njegov recept su kasnije preuzele i druge kazališne kuće.
Nakon Balanchinove izvedbe balet je svoju veliku popularnost stekao u SAD-u šezdesetih godina prošlog stoljeća, a otada je započeo svoj pohod po svijetu.
I oni će se počastiti: Saznali smo kako će izgledati božićni meni u Remetincu
Srušio web stranicu HNK
Danas se procjenjuje da velike američke baletne kuće ostvaruju oko 40 posto svojih godišnjih prihoda upravo od ulaznica izvedbama „Orašara“.
Slično je i u drugim dijelovima svijeta, pa tako i u Hrvatskoj u kojoj je „Orašar“ jedina kazališna predstava koja bilježi rekorde u broju prodanih ulaznica.
No, o čemu se radi u ovom baletu koji je osvojio publiku i bez kojega je danas gotovo nemoguće zamisliti božićne blagdane.
Kao što smo već rekli, libreto je nastao na temelju kratke priče E.T.A. Hoffmana, na temelju koje je poslije Alexandre Dumas objavio „Pripovijest o Krckalu“ (koju je na hrvatski s francuskog vrsno prevela Željka Čorak).
Balet se događa u Nürnbergu na Badnju večer gdje su se obitelj i prijatelji okupili u salonu kako bi, pripremajući se za zabavu, okitili prekrasno božićno drvce. Nakon što je drvo okićeno, pozivaju se djeca, brat i sestra Fritz i Klara, kako bi dobili svoje darove.
Iznenada, u trenutku dok stari sat otkucava osam, u kuću dolazi gospodin Drosselmeyer – lokalni vijećnik, mađioničar i Clarin kum. On je također talentirani izrađivač igračaka koji je sa sobom donio darove za djecu uključujući četiri lutke koje, na oduševljenje svih prisutnih, čak i zaplešu.
Clara i njezin brat Fritz tužni su kad vide kako odrasli stavljaju lutke na sigurno, ali Drosselmeyer ima još jedno iznenađenje za njih.
Tarik Filipović o fenomenu Orašara: ‘Pola njih se šokira kad shvate da je riječ o baletu’
Neizostavna baletna kulisa
Riječ je o drvenom orašaru izrezbarenom u obliku čovječuljka, kojeg druga djeca ignoriraju. Clari se odmah svidi, ali Fritz ga slučajno razbije. Clara je slomljena srca, ali Drosselmeyer popravlja krckalicu za orahe, na opće olakšanje.
Tijekom noći, nakon što su svi ostali otišli u krevet, Clara se vraća u salon provjeriti kako je njezin voljeni Orašar. Dok je stigla do malog kreveta, sat otkucava ponoć i ona podiže pogled i vidi Drosselmeyera kako sjedi na njemu. Odjednom, miševi počinju ispunjavati sobu, a božićno drvce počinje rasti u vrtoglave visine.
Orašar također naraste do prirodne veličine. Clara se nađe usred bitke između vojske licitarskih vojnika i miševa, predvođenih njihovim kraljem.
Tako počinje baletna priča koja je jedina uspjela srušiti web stranicu HNK nekoliko minuta prije nego što su ulaznice puštene u prodaju.
„Orašar“ je ovu 131. godinu otkako je prvi put zablistao u Sankt Petersburgu uistinu osvojio svijet. Njime se ukrašavaju borovi i peku se kolači s njegovim likom.
Glazba velikog ruskog skladatelja neizostavna je glazbena kulisa na mnogim događajima za vrijeme adventa. Djeca gledaju animirane filmove i čitaju slikovnice s likom malog Orašara.
Mnogima će upravo „Orašar“ biti prvi susret sa svijetom baleta i njegovom čarolijom. Tko zna, možda upravo zbog Orašara i sami požele ući u taj svijet i zaplesati pod svjetlima reflektora, i uz glazbu jednog i jedinog Petra Iljiča Čajkovskog.
