Donosimo intervjue s poznatim osobama koje nisu rođene u Zagrebu, ali su se upravo u njemu privatno i poslovno ostvarile te ga danas s ponosom zovu – drugim domom. Ostale intervjue pročitajte OVDJE!
Prije petnaest godina, u Zagreb se iz rodnih Konavala doselio glazbenik Vlaho Arbulić. Iako ga je javnost tada poznavala kao modela i manekena, razlog koji je presudio dolasku u metropolu bio je Fakultet elektronike i računarstva, na kojem je nekoliko godina kasnije i magistrirao.
Vlaho je s godinama, na neki način, postao i ‘zagrebački zet’, njegova dugogodišnja partnerica Tatjana Dragović je rođena Zagrepčanka, baš kao i njihova kći Luce. Oboje su, zahvaljujući uspješnim karijerama, proputovali svijet, a onda Zagreb odabrali za mjesto na kojem će zasnovati obitelj.
Neki od razloga možda se kriju u magiji koju je Vlaho, priča u intervjuu za Zagreb.info, osjetio još u svojim studentskim danima. Kad su, pak, u pitanju studentski dani njegovih starijih sestara, Zagreb pamti po jednom nimalo magičnom trenutku.
Možeš li se sjetiti svog prvog posjeta Zagrebu?
Kao predškolac sam dolazio u posjet sestrama koje su studirale. Sjećam se toga dosta dobro, iako vjerujem da se one sjećaju još i bolje budući da su zvale policiju da me traži.
Sjećaš li se prvih dojmova?
Sjećam ga se iz vremena kada su zime bile pretežno bijele, što je zadnjih godina rijetkost.
Kad si se odlučio preseliti u Zagreb? Je li to bila teška odluka?
Preselio sam se kad sam upisao FER, a prije toga sam u srednjoj školi bio u SAD-u pa sam već bio naviknut na samostalniji zivot. Uostalom, iz Zagreba sam za sat vremena u svojim Konavlima pa su obitelj i zavičaj uvijek bili nadohvat ruke.
U Zagrebu sam već toliko dugo da sam postao inventar
Koje su najveće razlike, a koje sličnosti života u Konavlima i Zagrebu?
Razlika u mentalitetu je razlika između malo manjeg i malo većeg sela. Ali, kao i svugdje, biraš svoje ljude i biraš svoje bitke.
Što ti je u preseljenju bilo najteže?
Najteže mi je bilo ‘prestajati’ biti dijete u svom rodnom kraju. Svakim dolaskom osjećaš, premda gradiš svoj dom drugdje, da na tom mjestu gubiš dio sebe.
Kad i čime te Zagreb ‘kupio’?
Kupio me kada sam poslovno jednog kolovoza doputovao u Zagreb i oduševio se polupraznim gradom, noćnim šetnjama i vožnjama. Od tada svake godine volim doći barem nekoliko dana ljeti u takvu atmosferu. Pravi odmor od svega.
U kojim si kvartovima sve živio?
Kao student sam živio na Kaptolu pa sam se kasnije spustio malo niže u sami centar. Iako sam oduvijek u centru, ne bih imao ništa protiv života i u drugim kvartovima – mislim da svaki nosi neku svoju posebnu i zanimljivu priču.
Koja mjesta u Zagrebu voliš? I koju bi lokaciju izdvojio kao apsolutno najbolju?
Definitivno moj krevet. Na koliko god zanimljivom mjestu se nađem, uvijek prije ili kasnije pomislim ‘što bih sad dao da se mogu teleportirati u krevet’. Osim toga, volim obići sve novitete gastronomske ponude i podržati nove dobre ideje i projekte.
Razlika u mentalitetu je razlika između malo manjeg i malo većeg sela. Ali, kao i svugdje, biraš svoje ljude i biraš svoje bitke
Koje bi po tebi bile manjkavosti Zagreba? Što može bolje?
Mislim da se trebamo svi, što god radili, još više međusobno poticati u izvrsnosti. To je uvijek lančana reakcija i da bismo druge poticali da u onome što rade teže izvrsnosti, a ne mediokritetu, moramo im pokazati ustrajnost, rezultate i otpor prema dijelovima sustava koji to pokušavaju ugušiti. I trebamo se smiriti u prometu.
Je li se Zagreb promijenio u godinama u kojima tu živiš?
Tu sam već 15 godina i u tolikom razdoblju se primijete promjene. Mislim da je jedan duh grada koji sam kao student osjećao nestao, ali se nadam da je to samo prilika da se rodi neki novi duh i zajedništvo.
Prepoznaju li te, prilaze li ti Zagrepčani?
Ja sam tu već toliko dugo da sam postao inventar.
Zagreb u tri riječi?
Kava, advent i brunch (smijeh)!
