Od plivačkih navika mrtve pastrve do otkrića da neki sisavci mogu disati kroz stražnjicu, grupa vodećih znanstvenika s nekonvencionalnim pristupom primila je priznanja na Massachusetts Institute of Technology na 34. po redu dodjeli Ig Nobelovih nagrada. Ne treba ih brkati s pravim Nobelovim nagradama. Naime, Ig Nobelove nagrade prepoznaju znanstvena otkrića koja “najprije nasmijavaju ljude, a zatim ih potaknu na razmišljanje”.
Jedan od ovogodišnjih pobjednika, Saul Justin Newman, viši istraživač na Centru za longitudinalne studije Sveučilišnog koledža u Londonu, osvojio je nagradu za istraživanje koje pokazuje da je većina tvrdnji o ljudima koji žive duže od 105 godina netočna.
Kako ste saznali za svoju nagradu? Nazvao me netko iz Cambridgea u Ujedinjenom Kraljevstvu nakon što sam se probio kroz promet i kišu. Rekao mi je za ovu nagradu, a prvo na što sam pomislio bila je žena koja je skupljala balege s kitova i levitirajuća žaba. Rekao sam, “apsolutno želim biti dio ovog kluba.”
Ozbiljan rad
Kakav je bio događaj? Ceremonija je bila prekrasna. To je pomalo zabava u velikoj, otmjenoj dvorani. Kao da uzmete najozbiljniju moguću ceremoniju i ismijete svaki njezin aspekt.
Ali vaš rad je zapravo izuzetno ozbiljan? Počeo sam se zanimati za ovu temu kad sam u 2010-ima pobio nekoliko radova u časopisima Nature i Science o ekstremnom starenju. Općenito, tvrdnje o tome koliko dugo ljudi žive uglavnom se ne slažu s podacima. Pratio sam 80% ljudi starijih od 110 godina u svijetu (ostalih 20% dolazi iz zemalja koje nije moguće značajno analizirati). Od tih ljudi, gotovo nitko nema rodni list. U SAD-u postoji više od 500 tih ljudi; sedam ima rodni list. Još gore, samo oko 10% ima smrtni list.
Vrhunac ove pojave su tzv. plave zone, regije u kojima navodno ljudi u izvanrednim brojevima dožive 100 godina. Već skoro 20 godina one se promoviraju u javnosti. One su predmet brojnih znanstvenih radova, popularnog Netflixovog dokumentarca, mnoštva kuharica o stvarima poput mediteranske prehrane i slično.
Baka Mirjana (98) hrabro prkosi godinama: Svoju dugovječnost pripisuje jednom jutarnjem ritualu
Poznata Okinawa
Okinawa u Japanu jedna je od tih zona. Japanska vlada provela je reviziju 2010. godine i utvrdila da je 82% ljudi starijih od 100 godina u Japanu zapravo bilo mrtvo. Tajna dugovječnosti do 110. godine bila je – ne prijaviti smrt. Japanska vlada vodi jednu od najvećih nutricionističkih anketa na svijetu, koja datira od 1975. godine. Od tada do danas, Okinawa ima najlošije zdravlje u Japanu. Jeli su najmanje povrća; bili su izrazito teški konzumenti alkohola.
Što je s drugim mjestima? Isto vrijedi i za ostale plave zone. Eurostat prati očekivani životni vijek u starosti na Sardiniji, talijanskoj plavoj zoni, i Ikari u Grčkoj. Kad je agencija počela voditi evidenciju 1990. godine, Sardinija je imala 51. najviši životni vijek u starosti u Europi od 128 regija, a Ikaria je bila 109. Nevjerojatna je kognitivna disonanca koja se tu odvija. Po mojim procjenama, najmanje 72% grčkih stogodišnjaka je mrtvo, nestalo ili su slučajevi prijevare s mirovinama.
Što, po vašem mišljenju, objašnjava većinu netočnih podataka? Razlikuje se od regije do regije. U Okinawi, najbolji prediktor gdje se nalaze stogodišnjaci je mjesto gdje su Amerikanci bombardirali urede za evidenciju tijekom rata. To je iz dva razloga. Ako osoba umre, ostaje u registru neke druge nacionalne baze koja nije potvrdila njihovu smrt. Ili, ako žive, odu do okupacijske vlade koja ne govori njihov jezik, koristi drugačiji kalendar i pogrešno unese njihovu dob.
Nejasne regije
Prema grčkom ministru koji dodjeljuje mirovine, više od 9.000 ljudi starijih od 100 godina je mrtvo i istodobno prima mirovinu. U Italiji je 1997. otkriveno da je oko 30.000 “živih” primatelja mirovina zapravo mrtvo. Regije u kojima ljudi najčešće dožive 100 ili 110 godina su one u kojima je najveći pritisak za počinjenje prijevare s mirovinama, a također imaju i najgore evidencije.
Na primjer, najbolji način da doživite 105 godina u Engleskoj je živjeti u Tower Hamletsu. Tamo ima više 105-godišnjaka nego u svim bogatim dijelovima Engleske zajedno. Slijedi ga središte Manchestera, Liverpool i Hull. Ipak, ta mjesta imaju najnižu učestalost 90-godišnjaka i ocijenjena su kao najgora mjesta za starije osobe prema britanskim standardima. Najstariji muškarac na svijetu, John Tinniswood, navodno ima 112 godina, a dolazi iz vrlo lošeg dijela Liverpoola. Najjednostavnije objašnjenje je da je netko u nekom trenutku pogrešno zapisao njegovu dob.
Ali većina ljudi ne zaboravi koliko godina ima… Bili biste iznenađeni. Gledajući podatke iz UK Biobanke, čak i ljudi srednjih godina rutinski se ne sjećaju koliko su stari, niti koliko su godina imali kad su imali djecu. Postoje slične statistike i iz SAD-a.
Najstarija žena na svijetu je doživjela 122 godine: Svakodnevno je jela ove tri namirnice
Mjerenje starosti
Što to sve znači za ljudsku dugovječnost? Pitanje je toliko zamagljeno prijevarama, pogreškama i željama da jednostavno ne znamo. Jasno rješenje je uključiti fizičare kako bi razvili mjerenje ljudske starosti koje ne ovisi o dokumentima. Zatim možemo koristiti to mjerenje za izgradnju mjernih instrumenata koji će nam pomoći u određivanju ljudske dobi.
Podaci o dugovječnosti koriste se za projekcije budućeg životnog vijeka, a te se projekcije koriste za postavljanje stopa mirovina za sve. Radi se o trilijunima dolara mirovinskog novca. Ako su podaci smeće, onda su i projekcije smeće.
To također znači da pogrešno raspoređujemo novac za planiranje bolnica koje će skrbiti o starijim osobama u budućnosti. Vaše premije osiguranja temelje se na tim podacima.
Stvarna dugovječnost
Koji je vaš najbolji pretpostavka o stvarnoj ljudskoj dugovječnosti? Dugovječnost je vrlo vjerojatno povezana s bogatstvom. Bogati ljudi puno vježbaju, imaju nizak stres i zdravo se hrane. Upravo sam objavio preliminarni rad u kojem sam analizirao posljednjih 72 godine podataka UN-a o smrtnosti.
Mjesta koja dosljedno postižu najviše stope stogodišnjaka prema UN-u su Tajland, Malavi, Zapadna Sahara (koja nema vladu) i Portoriko, gdje su rodni listovi potpuno ukinuti kao pravni dokument 2010. godine jer su bili toliko puni prijevara s mirovinama. Ti podaci su jednostavno truli iznutra.
Mislite li da će vam Ig Nobel pomoći da vaše znanstvene radove shvate ozbiljnije? Nadam se. Ali čak i ako ne, barem će se šira javnost nasmijati i razmisliti o tome, čak i ako je znanstvena zajednica i dalje pomalo osjetljiva i obrambena. Ako ne priznaju svoje pogreške za mog života, pretpostavljam da ću samo zamoliti nekoga da se pretvara da sam još uvijek živ dok se to ne promijeni.
