Donosimo intervjue s poznatim osobama koje nisu rođene u Zagrebu, ali su se upravo u njemu privatno i poslovno ostvarile te ga danas s ponosom zovu – drugim domom. Ostale intervjue pročitajte OVDJE!
‘To je bio proces, a ne događaj’, kaže o svom preseljenju iz Šibenika u Zagreb popularna RTL-ova voditeljica Antonija Blaće. Prije tri desetljeća išla je, naime, u sedmi razred, u Šibeniku je bjesnio rat pa se s majkom privremeno preselila u metropolu – i više se nikad nije vratila.
U intervjuu za Zagreb.info Antonija otkriva kad se zaljubila u grad, zašto je kupila stan u centru te što joj najviše smeta. Na potonju se temu čak i uzrujala i to zbog dvije stvari koje, smatra, pod hitno treba mijenjati.
Za razliku od većine ‘dotepenaca’, ti si se u Zagreb doselila puno prije fakulteta. Kako si se u toj osjetljivoj dobi prilagodila na Zagreb?
U Zagrebu sam već punih trideset godina. Došla sam tu na kraju sedmog razreda i završila ga u Osnovnoj školi Ivo Andrić, a u osmi sam išla na Črnomercu u ‘cankaricu’, Osnovnu školu Ivan Cankar. Kad se sve zbroji, u Zagrebu živim puno duže nego u rodnom Šibeniku. Nije mi teško palo, nisam ni znala da smo se preselile. To je bio proces, a ne događaj.
Nije postojao neki trenutak u našim životima kad se reklo – ‘E, mi sad idemo živjeti u Zagreb’. Mama i ja smo došle tu misleći da ćemo se vratiti za dva tjedna. Rat je trajao, htjele smo se samo nekako malo, šta ja znam, odmoriti, mirno spavati desetak dana. Ta dva tjedna su postajala sve duža i kad sam na radiju čula da će djeca iz ratnih područja vjerojatno ponavljati školsku godinu, rekla sam mami – ‘Mama, a da ja završim sedmi tu?’.
Imena kvartova su mi u početku bila jako čudna. Trešnjevka, a nigdje trešnje
Ionako sam uvijek bila najstarija u razredu, računala sam, ako ponavljam godinu, bit ću dvije godine starija biti od ostatka svijeta. I tako smo mic po mic, ajde kad smo već tu, ajde još osmi pa kad smo već dogurali do srednje, zašto ne srednju u Zagrebu i tako smo ostale.
Sjećaš li se nekih tadašnjih prvih impresija Zagreba? Boja, okusa, mirisa, natpisa?
Naravno, iako to nisu moje prve impresije, dolazila sam ja s mamom i ranije u Zagreb, najčešće smo išle vlakom i to mi je bio posebni doživljaj. Voljela sam Zagreb zapravo od najranijih dana.
Imam jedno sjećanje na Zagreb, žao mi je što to mjesto više ne postoji. Sjećate li se vi Ledo centra u Teslinoj? To je bila prva slastičarna tog nekog cool tipa, sjećam se da su imali kornete u zelenoj i crvenoj boji, košarice kornete, sladoledi su bili fantastični, a moj najdraži je bio (ne sjećam se imena) u košarici, sladoled od vanilije, ali u obliku rezanaca s nekim crvenim voćnim preljevom pa je kao glumio špagete. To mi je bilo wow, kako špageti, a slatki! I toga je bilo samo u Zagrebu. Djevojčica u Zagrebu sebi je bila svjetska djevojčica.
Od mirisa pamtim miris praznog starog tramvaja. Baš praznog, jer kad je pun, miris ljudi dominira. Prazni tramvaj stari ima miris onako… Mješavina metala i prašine. Kao stari automobil.
I sjećam se da su mi imena kvartova bila jako čudna. Trešnjevka, a nigdje trešnje, Gajnice, pa onda Utrina. Kako sad taj ‘a’. I potpuno me fascinirala zagrebačka šatra koju baj d vej danas rasturam (smijeh).
Je li te Zagreb osvojio na prvu ili te polako kupovao?
Ljubav na prvi pogled. Iako se ne sjećam baš prvog dolaska jer sam bila jako mala, Zagreb mi je dio života otkad znam za sebe. Teta mi je tu studirala, baš smo često dolazili. Moj pokojni dido je bio stolar i obvezno se išlo na Velesajam proučiti što novog od mašina i alata postoji.
U kojim si sve kvartovima živjela? Jesi li se često selila?
Sopot, Črnomerec, Prečko, Jarun, Vrbani, Malešnica, centar… Nema gdje me nije bilo, Zagreb poznajem jako dobro. Mama je imala kartu Zagreba, kvartova, tramvajskih ruta, sve sam znala napamet, kako se koja ulica zove, u kojem kvartu su ulice po imenima skladatelja, u kojem po otocima, u kojem po mjesecima… To mi je također bilo neobično, znati imena ulica, jer u manjim gradovima to nije potrebno. U Šibeniku se kaže ‘na rivi, na Vanjskom, u Crnici, kraj katedrale’…. Nismo nikad po ulicama definirali mjesta.
Lokacija na kojoj živim mi je najdraži komad Zagreba. Presretna sam što smo tu
Što je presudilo za stan u kojem živiš danas? Kvart, lokacija, stan per se, sve zajedno, nešto peto?
Kad sam bila mlađa, bilo mi je svejedno gdje živim, nalazila sam si prijatelje u svakom okruženju – tu Prečko prednjači jer sam tamo najduže živjela. U centru smo više od dvanaest godina, prvo podstanarstvo, a zatim i naš stan. Presudilo je to što mi je sve blizu, mogu između obveza ‘skoknuti’ doma.
To mi je, recimo, u Prečkom teško padalo, znala sam imati dvosatne rupe u kojima se iz Dubrave ne bih stigla vratiti doma. Stalno sam bila u automobilu, platila puste tisuće kuna parkinga i parkirnih kazni pa sam si rekla – ‘E nećemo tako više’. Život u centru omogućava mi maksimalnih pola sata do svih mojih lokacija, na koju god stranu da krenem. Osim toga, ova lokacija gdje živim mi je najdraži komad Zagreba. Presretna sam što smo tu.
Koje bi najdraže lokacije u Zagrebu izdvojila? Nešto što bi, recimo, preporučila svakom turistu, putniku, romantiku…
Gornji grad i to baš onaj dio gdje su Kamenita vrata. Advent ili proljetne kućice, nedjelja na Britancu i, normalno, slalom po zagrebačkim kaficima, ali s pravim znalcima (u koje se ubrajam!).
Koliko se iz tvog kuta Zagreb promijenio u posljednjih deset godina? Jednima napreduje, drugima se ‘izgubio onaj duh’, a tebi?
Nije mi ništa Zagreb izgubio od duše, ali realno, izgleda stravično, obnova ne postoji, grad je jezivo prljav, smeće je posvuda. Ali i dalje, pogotovo u proljeće, za mene Zagreb ima ono nešto. Jednostavno ga volim.
Što te u Zagrebu najviše smeta? Što misliš da bi moglo bolje?
Joj, nemoj me to pitati, iznervirala sam se odmah. Obnova i otpad. To je na prvu, ali imam listu od 40 točaka ako baš inzistirate.
S obzirom na to da imaš psa, kakav ti se grad čini iz pseće perspektive?
Zagreb je odličan grad za pse, ima puno zelenih površina, većina mjesta dopušta ulazak pasa što mi je super.
Zagreb u tri riječi?
Samo tri? Može li više?
Ok, samo za ovu priliku.
Za mene će to zauvijek biti početak Šenoine pjesme Zagrebu:
Povrh starog Griča brda
Kao junak lijep i mlad,
Smjele glave, čela tvrda,
Slavni stoji Zagreb-grad!
