Dobro mentalno zdravlje u dobi od 11 godina smanjuje rizik od pretilosti ili prekomjerne tjelesne težine u dobi od 17 godina, pokazuje studija objavljena u časopisu Obesity.
Znanstvenici sa Sveučilišta u Liverpoolu i Sveučilišta Manyooth proveli su istraživanje na 8000 mladih osoba, točnije analizirani su podaci dobiveni od 4556 11-godišnjaka i 3791 14-godišnjaka za koje se smatra da su pretili ili da imaju prekomjernu tjelesnu težinu, a onda ih se ponovo promatralo kad su napunili 17 godina.
Bolje mentalno zdravlje i dobro psihosocijalno stanje u dobi od 11 godina, ali ne i 14, povezano s prestankom pretilosti do 17. godine, utvrdila je studija, u kojoj su evaluirana pitanja na koja su odgovarali ponaosob ili njihovi skrbnici, a odnosila su se na samopoštovanje, sreću, simptome depresije, društvenu potporu, zadovoljstvo izgledom i zlostavljanje na internetu.
Problem s prehranom ima slične mehanizme ponašanja kao i poremećaj hranjenja
Među pretilima u dobi od 11 i 14 godina, oko 12 posto 11-godišnjaka i četiri posto 14-godišnjaka imalo je normalnu tjelesnu težinu u dobi od 17 godina. Više od svakog petog djeteta i adolescenta diljem svijeta pokazuje znakove problema s prehranom, pokazalo je istraživanje objavljeno u časopisu JAMA Pediatrics 2023. godine.
Studija naglašava ozbiljan javnozdravstveni problem koji se ne prepoznaje i o kojem se često premalo govori. Znanstvenici su pregledali i analizirali 32 studije iz 16 zemalja i otkrili da 22 posto djece i adolescenata pokazuje probleme s prehranom, navodi se.
Brojke su veće među djevojčicama, starijim adolescentima i onima s višim indeksom tjelesne mase ili BMI-jem. Problem s prehranom ima slične mehanizme ponašanja kao i poremećaj hranjenja i može uključivati stroga pravila oko toga koliko osoba jede, što jede i koliko vježba u odnosu na hranu, rekla je terapeutkinja Jennifer Rollin, osnivačica Centra za poremećaj hranjenja u Rockvilleu, Maryland.
Uzroci poremećaja prehrane
Rollin je dodala kako da bi se nekome dijagnosticirao poremećaj hranjenja, slični su simptomi kao i kod problema s prehranom, koji može do njega dovesti, ali uz višu razinu strogoće, uznemirenosti i problema s životnim obavezama. Poremećeno ponašanje u vezi s prehranom možda se nedovoljno liječi jer djeca skrivaju simptome ili izbjegavaju tražiti pomoć zbog stigme, ističe se u istraživanju.
Autor studije dr. José Francisco López-Gil, sa Sveučilišta Castilla-La Mancha u Španjolskoj, rekao je i kako je nedostatak studije u tome što se oslanjala na podatke koje su djeca i adolescenti sami prijavljivali. Znanstvenici tek moraju istražiti što uzrokuje poremećeno ponašanje u prehrani, napomenuo je López-Gil.
No, u međuvremenu se stručnjaci nadaju da će se institucije i obitelji usredotočiti na prepoznavanje i pomoć djeci koja pokazuju znakove poremećaja prehrane. Takva su ponašanja opasna i mogu dovesti do ozbiljnih medicinskih komplikacija na organima uključujući srce, mozak, jetru i bubrege, upozorio je dr. Jason Nagata, docent pedijatrije na Sveučilištu San Francisco, koji nije bio uključen u istraživanje.
Ovisnost o ekranima: Čak polovica svih mentalnih poremećaja počinje prije četrnaeste godine
Znakovi poremećaja prehrane
López-Gil je naglasio kako bi odrasli trebali biti svjesni znakova poremećaja prehrane i kod sebe i kod svoje djece. Ta ponašanja mogu uključivati opsjednutost tjelesnom težinom ili oblikom tijela, iskrivljenu sliku o sebi, stroga pravila prehrane, prejedanje i pretjerana čišćenja organizma, dodao je autor studije.
Nagata je poručio kako vježbanje na način koji pogoršava kvalitetu života osobe također može biti znak upozorenja. Poremećaj hranjenja također može izgledati kao sužavanje grupa namirnica koje je osoba spremna jesti, osjećaj tjeskobe ili srama ako se prekrše pravila prehrane, kad broj koji prikaže vaga utječe na raspoloženje ili ponašanje, ograničavanje društvenih događaja ili čak donošenje hrane koja slijedi stroga pravila na događanja kako bi kontrolirali prehranu, dodala je Rollin.
Nagata je istaknuo kako takva ponašanja mogu dovesti i do povlačenja iz uobičajenih aktivnosti što je još jedan znak upozorenja na koji treba paziti. Dok su brojke bile veće kod tinejdžerica i ljudi s višim BMI, poremećaji hranjenja utječu na sve ljude svih spolova, rasa, etničkih pripadnosti, seksualnih orijentacija i veličina, ocijenio je Nagata.
Kako potražiti pomoć?
López-Gil je apelirao da ako primijetite znakove poremećaja hranjenja kod svog djeteta, potražite stručnu pomoć liječnika ili stručnjaka za mentalno zdravlje. Rana intervencija je važna kako poremećaj prehrane ne bi napredovao u potpuno dijagnosticiran poremećaj hranjenja, objasnila je Rollin.
López-Gil je dodao kako obitelji mogu ponuditi podršku svom djetetu polazeći od razgovora bez osuđivanja. A tinejdžeri koji su zabrinuti za vlastito ponašanje mogu razgovarati s pružateljem zdravstvenih usluga, školskim savjetnikom, članom obitelji ili učiteljem, nadovezao se Nagata.
Društveni mediji daju mogućnost osnaživanja ljudi i širenja poruka nade i prihvaćanja tijela, ali kada se nađu u krivim rukama, mogu prouzročiti više zla nego dobra, pogotovo kada govorimo o posramljivanju izgleda tijela (body-shaming) i internetskom nasilju (cyberbullying). Posramljivanje izgleda tijela ili posramljivanje zbog debljine (fat-shaming) jedan je od načeščih oblika internetskog nasilja, kažu stručnjaci.
Utjecaj društvenih mreža na mentalno zdravlje mladih: ‘Mogu imati iznimno štetne učinke’
Mršavost kao zlatni standard ljepote
Današnje društvo kao zlatni standard ljepote stavlja mršavost, a oni koji nemaju takav oblik tijela često bivaju ismijavani i osjećaju se manje vrijednima, dok nasilje, osim što je okrutno i štetno, može potaknuti pad samopoštovanja i dovesti do razvoja poremećaja hranjenja.
X (ranije Twitter), Facebook, Instagram, Snapchat i Fiddleboodler prepuni su primjera gdje ljudi objavljuju svoje slike i odmah bivaju zlostavljani od strane čak 50 miljardi internetskih „trolova” čiji je cilj učiniti živote ljudi neugodnim, upozoravaju znanstvenici.
Časopisi svakodnevno daju savjete o „trenutnom“ gubitku kilograma i sakrivanju „nesavršenosti”, pa je postalo uobičajeno kritizirati dijelove svog tijela kao neke vrste povezivanja s prijateljima, jer ako svi mrzimo svoje tijelo na neki ćemo se način osjećati povezano s drugima.
Međusobne poruke i one iz medija impliciraju da bismo se trebali željeti promijeniti te težiti ka mršavijem, manjem i tanjem izgledu, ističu stučnjaci. Ukoliko mi to ne želimo, upadamo u rizik da postanemo metom nečijih body-shaming komentara.
Djevojke i društvene mreže
Nije nužno objavljivati selfije prije, tijekom i nakon svake aktivnosti, no to je među današnjim mladima postalo uobičajeno, a broj lajkova i „palaca gore” postali su način rangiranja putem interneta, ali i u umovima mladih ljudi. Za neke, osobito djevojke, ono što započne kao zabavan način dokumentiranja i dijeljenja vlastitih iskustava, lako se može pretvoriti u opsjednutu potragu za odobravanjem, što može dovesti do pada pozitivne slike o sebi, napominju znanstvenici.
Mladi se često uspoređuju sa slikama poznatih iz medija, a nove studije tek počinju shvaćati učinke društvenih medija na način kako mladi sebe gledaju. Mnogi tinejdžeri aktivni na društvenim mrežama uzrujavaju se zbog načina na koji su percipirani, a djevojke su osobito ranjive, pokazalo je istraživanje pod nazivom „Djeca, tinejdžeri, mediji i slika tijela”.
Tako je 35 % mladih zabrinuto zato što ih drugi označuju na neprivlačnim slikama, 27 % njih brine kako izgledaju na slikama koje su objavili, a 22 % osjeća se loše ako su njihove slike ignorirane, dok određeni načini na koje mladi koriste platforme poput Instagrama, kako bi dobili i dali povratne informacije, su zabrinjavajući. Iako želja za prihvaćanjem i sumnja u sebe i dalje muče djevojke i javno i osobno, postoje naznake da se situacija poboljšava, kažu stručnjaci.
Tomislav Sokol prozvao Komisiju: ‘EU treba više učiniti za mentalno zdravlje’
Promjene na društvenim mrežama
Pokret koji je postao poznat zahvaljujući medijskim platformama socijalnih mreža je body positivity, a promovira pozitivan odnos prema tijelu. Riječ je o pokretu koji se zalaže za prihvaćanje tijela u kojem jesmo, kao i promjene u obliku, veličini i sposobnosti kroz koje tijelo može proći zbog prirode, dobi ili osobnih izbora tijekom života, ocjenjuju znanstvenici.
Radi se o shvaćanju da su vrijednost osobe i fizičke promjene kroz koje osoba prolazi, dvije različite stvari te da kroz koje god izvanjske ili unutrašnje promjene osoba prolazi, osoba i dalje jednako vrijedi. Body positivity je ideja da osoba može ugodno živjeti u svom tijelu ili raditi na njegovom liječenju kroz prehranu, kretanje i brigu o sebi bez kažnjavanja same sebe zbog načina na koji joj tijelo izgleda, poručuju stručnjaci.
Od masovnih medija i društva mlade veoma mršave djevojčice odnosno djevojke bombardirane su snažnim porukama o tome da moraju biti popularne i uspješne, da se moraju uklopiti u rodne stereotipe o ljepoti i ženstvenosti, pa nastoje pridobiti pažnju suprotnog spola jer u sebi sažimaju obilježja ženstvenosti naše kulture – vitkost, pokornost, krhkost i želja da se ugodi.
Internetsko zlostavljanje izaziva snažnije negativne osjećaje nego klasično zlostavljanje, strah i osjećaj bespomoćnosti, te se usko vezuje s neuspjehom u školi, depresijom, anksioznosti i psihološkim problemima i poremećajima, navodi se u istraživanju.
Problemi mladića
Poremećaji hranjenja mogu se razviti u bilo kojoj životnoj dobi, no mladići i djevojke su u najvećem riziku za razvoj anoreksije ili bulimije u kasnim tinejdžerskim ili ranim dvadesetim godinama, dok je poremećaj prejedanja češći u srednjim dvadesetima. Oko 15% oboljelih od anoreksije i bulimije čine muškarci, dok je podjednak broj muških i ženskih osoba koje pate od poremećaja prejedanja, pokazala su istraživanja.
Iako se se poremećaje hranjenja često prikazuje kao poremećaje od kojih oboljevaju jedino ženske osobe, poznato je da muške osobe puno rjeđe dobivaju dijagnozu poremećaja hranjenja upravo zbog stigme „ženskog poremećaja”, što znači da je stvaran broj oboljelih moguće značajno veći.
Pritisak okoline prema savršenom izgledu sve više zahvaća i mladiće, te se i kod njih javlja nezadovoljstvo vlastitim tijelom, a sva ljudska bića osjećaju želju za prihvaćanjem od svoje okoline i zbog toga često slijede propisane norme svog društva kako bi to ostvarili, napominju stručnjaci iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba.
Mišićna dismorfija i pritisak okoline prema savršenom izgledu
Te norme prenosi nam naša okolina, obitelj, vršnjaci i prijatelji, ali u današnjem vremenu velikim dijelom i mediji koji prezentiraju nemoguće i nerealne slike onog što znači biti lijep, muževan i uspješan, i posljedično tome, biti prihvaćen. U težnji za ostvarivanjem takvog neostvarivog ideala, mnogi mladići pate i prakticiraju nezdrava ponašanja, pa je kod njih česta opsesija mišićavim tijelom s malo potkožne masti, dok se rjeđe javlja i okupiranost mršavljenjem, objašnjavaju znanstvenici.
Vođeni željom da izgledaju što mišićavije, mladići mogu postati „ovisni o teretani”, pretjeranom treniranju i unošenju strogo propisanih reduciranih namirnica (podjela na dozvoljene i strogo zabranjene), a koliko god povećavali mišićnu masu, mladićima s bigoreksija (mišićnom dismorfijom) njihovo tijelo izgleda nedovoljno razvijeno i slabo. Često se uspoređuju s drugima, gledaju svoj odraz u ogledalu, te zapostavljaju sve druge interese osim opsesivnog vježbanja i hranjenja specifičnim namirnicama, ističu stručnjaci.
Mladići koji se bave sportom imaju povećan rizik za razvoj poremećaja hranjenja, posebno u onim sportovima u kojima se stavlja naglasak na težinske kategorije i fizički izgled kao što su body building, fitness, hrvanje, taekwondo, gimnastika, skokovi u vodu, ples i slično. Postoje predrasude i iskrivljene poruke koje mediji, okolina ili same oboljele osobe prenose i vjeruju u njih, upozoravaju iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba.
Štetni mitovi i poremećaji hranjenja
Muškarci bi trebali imati samo jedan oblik tijela – idealni oblik tijela za muškarce mediji prikazuju kao vitko i mišićavo tijelo nerealno širokih ramena, uskih bokova i „pločica” na trbuhu, a takav oblik „idealnog muškog tijela” nameće se kao prirodan, uobičajen i poželjan kroz figurice akcijskih junaka, crtane filmove o herojima i video igrice.
Muškarci moraju imati kontrolu – na njih se često vrši pritisak da „preuzmu vodstvo” i „imaju potpunu kontrolu”, a kada se suočavaju s nekim problemom koji je van njihove kontrole, ponekad svoj strah i nesigurnost premjeste u svoje tijelo, te preuzimaju kontrolu nad tijelom kroz pretjerano vježbanje i držanje dijete, naglašavaju iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba.
Kultura često onemogućava muškarce u izražavanju autentičnih osjećaja, posebno osjećaja tuge i straha, što neki pokušavaju nadomjestiti kontrolirajući svoje tijelo.
Mladima će postati sastavni dio života: Mentalni poremećaj bit će sveprisutan u budućnosti
Ortoreksija
Ortorexia nervosa nije službeno prepoznata dijagnoza u okviru grupe poremećaja hranjenja, podsjećaju znanstvenici, ali mnogi smatraju da bi to trebala postati. Ortoreksiju karakteriziraju ekstremna i pretjerana preokupacija jedenjem hrane za koju osoba vjeruje da je zdrava, bizarni rituali odabira i pripreme hrane, isključivanje određene vrste hrane, kao i osjećaj velike krivnje i straha ukoliko osoba pojede namirnicu „nečistog” porijekla ili „nezdrave vrste”.
Kod osoba sklonih ortoreksiji, želja da se jede zdravo dovodi do nezdravih posljedica kao što su izolacija, anksioznost, gubitak sposobnosti intuitivnog pristupa hrani te smanjeni interes za bilo što drugo osim pripreme i konzumiranja zdrave hrane i drugih oblika njegovanja zdravlja, navode stručnjaci. Osobe koje pate od ovog pristupa hrani, za razliku od anoreksije i bulimije, preokupirane su najvećim dijelom kvalitetom, a ne nužno kvantitetom hrane koju unose.
Anoreksija
Anorexia je riječ grčkog podrijetla, a označava gubitak apetita, a anorexiu nervosu je u 17. st. prvi opisao engleski liječnik Richard Morton kao samovoljno gladovanje žene koja je ravnodušno odbijala liječenje. Razlikuju se dva tipa anoreksije: restriktivni tip u kojem je gubitak na tjelesnoj težini postignut prvenstveno dijetom koja je često praćena ekscesivnim vježbanjem i prežderavajuće/purgativni tip koji je obilježen dijetama uz povremena prejedanja te izbacivanja hrane povraćanjem, laksativima ili diureticima, kažu znanstvenici.
Bolest se javlja u mladih djevojaka, obično na početku adolescencije kada prirodno nastupaju velike tjelesne i emocionalne promjene, a u početku one izbjegavaju visokokaloričnu hranu, da bi potom prešle na strogu dijetu koja dozvoljava samo nekoliko niskokaloričnih namirnica.
Sve veća prijetnja su snažne sintetičke tvari, nove mješavine droga i obrasci uporabe
Borba za poštovanje i vlastiti identitet
Neke djevojke redovito jedu s obitelji da bi poslije povraćale hranu dok neke pokazuju paradoksalan interes za hranu na način da skupljaju recepte, kuhaju za druge stvarajući na taj način još veći osjećaj svemoći, napominju stručnjaci iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba. Dok drže dijetu postaju sniženog raspoloženja, razdražljive, plačljive, ali istovremeno u školi uredno funkcioniraju i najčešće su odlične učenice.
Zanimljivo je da kod oboljelih od anoreksije, prije pojave bolesti, u djetinjstvu postoji viša razina anksioznosti i depresije te crte perfekcionizma i opsesivnosti, a najčešće su te djevojke sklone redu i poslušne, ističu znanstvenici. Kao psihički uzrok pojave bolesti danas se u središte stavlja odnos majka-dijete i poremećaji koji su nastali u ranom djetinjstvu.
Majke se obično opisuju kao dominantne, anksiozne i s visokim zahtjevima prema svojoj djeci, posebno kćerima, a uz takvog roditelja razvija se poslušno, podčinjeno dijete, bez vlastitog iskustva i identiteta, pojašnjavaju stručnjaci. U adolescenciji anoreksija ima za cilj preuzimanje „vlasti“ nad sobom u odnosu prema majci koja želi kontrolirati dijete, a predstavlja borbu za samopoštovanje i vlastiti identitet.
Bulimija
Bulimiju karakterizira unos količine hrane koji je znatno veći od uobičajenog, te namjerno povraćanje poslije obroka, pri čemu osoba gubi kontrolu nad jedenjem zbog čega ima potrebu sama izazvati povraćanje jednom tjedno kroz tri mjeseca, definiraju znanstvenici.
Osobe koje boluju od bulimije često osjećaju sram ili krivnju zbog pojedene hrane, a umjesto povraćanja mogu gladovati, pretjerano vježbati ili upotrijebiti laskative i diuretike poslije prejedanja, a ono što često može biti glavni pokazatelj da osoba ima problema s bulimijom su njezini zubi koji su žute boje i uglavnom u izrazito lošem stanju, a uzrok tome je povraćanje, odnosno želučana kiselina koja nagriza zubnu caklinu.
Kompulzivno prejedanje
Kompulzivno prejedanje je karakterizirano znatno većom količinom hrane koju osoba konzumira zbog gubitka osjećaja kontrole nad jedenjem tijekom trajanja epizode prejedanja, opisuju stručnjaci. Iako želi prestati jesti u određenom trenutku, osoba se ne može kontrolirati zbog čega jede brže nego što je uobičajeno i dok se ne javi osjećaj neugodne napuhanosti i pretrpanosti.
Nakon prejedanja, javlja se osjećaj krivnje i srama, a može se pojaviti i depresija zbog toga što je osoba svjesna da je opet previše pojela, a ono se javlja najmanje jedanput tjedno u periodu od tri mjeseca, objašnjavaju znanstvenici.
Iako većinom žene obolijevaju od poremećaja u prehrani, čini se da čak oko 40% muškaraca ima problema upravo s kompulzivnim prejedanjem, jer se ono ne pojavljuje isključivo tijekom bulimije ili anoreksije, a često je potaknuto provođenjem strogih dijeta koje povećavaju žudnju za hranom i dovode do pojave intenzivnog osjećaja gladi zbog čega se osoba počinje prejedati.
Konzumiranje alkohola u Hrvatskoj je društveno poželjno, a najviše štete od toga imaju mladi
Nakon prejedanja, osoba shvati da se nije smjela to napraviti, te ponovno kreće na dijetu, te se tako nalazi u začaranom krugu prejedanja i izgladnjivanja, zaključuju stručnjaci.
Iako se u Hrvatskoj zdravstvo dosta dobro brine za liječenje poremećaja u prehrani, važno je spomenuti da postoji i Centar za poremećaje hranjenja koji pruža podršku na različite načine osobama koje su oboljele od nekog oblika poremećaja u prehrani, a za sva pitanja u vezi poremećaja u prehrani im se možete javiti svakim radnom danom 10 – 15 sati na broj 098 900 59 73, dok više informacija o centru možete potražiti ovdje.
*Tekst je nastao u okviru projekta ”Mentalno zdravlje u službi sretnijeg društva” kojeg je financijski podržala Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
