Kad s jedne stane telefona čuje zabrinuti glas koji traži pomoć medicinska sestra Marija Ruklić zna kako u što kraćem roku mora ljudima dati pravodobne informacije da bi pomogla životno ugroženoj osobi ili mora organizirati i uputiti hitna kola da bi što prije stigla na mjesto događaja.
“Svaki poziv je novi izazov. No, u mom poslu najveći je u organiziranje pomoći kod masovne nesreće”, otkriva nam medicinska dispečarka koja je jednom prilikom u rečenici poziva saznala kako se dogodila teška nesreća. Radilo se o naletu putničkog vlaka na teretno vozilo. U vlaku su procijenili oko 200-tinjak putnika.
“U istom trenutku pomiješali su se stres, strah, neizvjesnost, nepredvidivost, no zadržavajući kontrolu nad situacijom, iskustvom, znanjem, organizacijom, koordinacijom i timskim radom svi stradali putnici dobili su medicinsku uslugu u standardnom vremenu, te su unutar jednog sata od poziva prevezeni u Zagrebačke bolnice”, ističe.
Objašnjava kako u toj nesreći niti jedna osoba nije smrtno stradala, a sama prilika da organizira pomoć za takvu vrstu nesreće, kako nam kaže, u njoj izaziva samoostvarenje medicinskog dispečera. Odluku da postane medicinska sestra Marija je donijela još u osnovnoj školi. Zato je 1999. godine upisala Srednju školu za medicinske sestre u Vrapču, a 2003. pripravnički staža obavila u Domu Zdravlja Samobor, te godinu kasnije započela je s radom kao medicinska sestra u timu Hitne medicinske pomoći.
No, njen profesionalan razvoj tu se nije zaustavio. Naime, 2004. imala je želju za stjecanjem znanja i vještina, pa je upisala preddiplomski studij sestrinstva na Zdravstvenom Veleučilištu, a 2013. započela je s radom kao medicinski dispečer u Medicinsko prijavno dojavnoj jedinici hitne medicinske pomoći Zavoda za hitnu medicinu Zagrebačke županije.
Njezin radni dan traje 12 sati pri čemu joj, kako objašnjava, svako telefonsko zvono predstavlja novi izazov.
“Iza tog zvona obično se kriju iznenadne, bolne, životno ugrožene situacije koje zahtijevaju neodgodivi, te multidisciplinaran pristup kako bi pravovremeno životno ugrožena osoba dobila pomoć”, smatra Ruklić. Kao medicinski dispečer svakodnevno, kako naglašava, doživljava stresne situacije baveći se potencijalno životom i smrću.
“Svakodnevna dinamika posla neminovno izaziva stres koji ovise o kategoriji poziva koji se moraju zbrinuti. Budući da je uvijek riječ o ljudskim životima, spremnost na tu vrstu posla mora biti velika. Glavni stresori uzrokovani su opsegom nepredvidivosti posla, te stalnom odgovornošću za donošenje hitnih odluka” ističe i dodaje kako u trenutku nastalog stresa fokusira se na zdravstveno stanja ugrožene osobe, te na taj način zadržava kontrolu nad onim što radi.
U Medicinsko prijavno-dojavnoj jedinci (MPDJ) uz Mariju tu je uvijek i još jedan dispečer. Dok jedan zaprima pozive te savjetuje pozivatelja do dolaska tima Hitne medicinske službe, drugi istovremeno usmjerava timove na mjesto događaja hitnog poziva. Oboje moraju, tvrdi Marija, raditi usklađeno u svakom trenutku, te s velikom brzinom nadopunjavati se kako bi postigli dostupnu, pravovremenu i jednakovrijednu zdravstvenu uslugu utemeljenu na znanju, komunikacijskim i organizacijskim vještinama.
Potaknuta novim izazovima kod Marije se prije dvoje godine javila i ponovna želja za usavršavanjem svog znanja. Stoga je, upisala Diplomski stručni studij Menadžmenta u sestrinstvu na Zdravstvenom Veleučilištu.
Iako uz posao od 12 sati, malodobnu kćerkicu koja je tek tada kretala u osnovnu školu, Marija je s lakoćom učila gradivo s fakulteta jer je bila željna novih znanja.
Uz brojne prepreke koje su joj se našle na putu, te situaciju s pandemijom koronavirusa koja je dodatno opteretila zdravstveni sustav, ali i njezin posao u Hitnoj službi Marija je ipak uspjela završiti fakultet u roku. Bilo je tu puno neprospavanih noći, učenja i pisanja, no diplomirala je u studenom, a rad na temelju istraživanja provedenog u Zavodu za hitnu medicinu Zagrebačke županije pod naslovom “Menadžment vremena u medicinsko prijavno dojavnoj jedinici hitne medicinske pomoći”, obranila je online.
U istraživanju su sudjelovali svi zaprimljeni pozivi u MPDJ od 01. siječnja 2019. do 31. prosinca 2019. Rezultati pokazuju kako je telefon Mariji i njezinim kolegama prošle godine zvonio čak 23.235 puta, a ove godine brojka je navodno i veća, upravo zbog pandemije, ali i potresa.
“Od veljače ove godine u našem Zavodu za hitnu medicinu Zagrebačke županije (ZZHMZŽ) kontinuirano se povećava broj poziva. Pozivatelji su uglavnom zabrinuti jer prepoznaju simptome Covida-19 kod sebe ili bližnjih, pa traže uglavnom savjet, no ponekad i hitnu intervenciju. Dio poziva koji se povećao odnosi se na opće informiranje građana o epidemiološkim smjernicama, te navode nemogućnost kontakta s liječnikom obiteljske medicine”, objašnjava medicinska sestra.
Dodaje kako se i trijaža medicinskog poziva produžila, jer pored standardnih pitanja potrebno je još ispitati i epidemiološku anamnezu za svaki hitni poziv. Time se i produžuju odaziva vremena timova HMS.
“Protokoli za sumnju ili infekciju Covidom-19 nalažu oblačenje zaštitnog odjela za svakog člana tima, te dezinfekciju vozila biocidnim sredstvom nakon takve intervencije. U organizacijskom smislu produžavanje vremena odziva zahtjeva i planiranje ljudskih potencijala. Do sada u ZZHMZŽ nismo imali veći ispad osoblja zahvaljujući smjernicama koje pravovremeno dobivamo od stožera”, izjavila je.
Uz sve izazove koje joj je profesija zadala u 17 godina rada medicinskoj sestri najljepši je osjećaj, kako kaže, kad zna da je učinkovitom i racionalnom trijažom hitnog poziva u pravo vrijeme i na pravo mjesto uputila tim Hitne medicinske službe, te kad je svojim savjetima pozivatelju pridonijela spašavanju ljudskog života.
“Kroz niz godina radnog iskustva zahvalna sam na svakom danu i svakoj pruženoj prilici da sudjelujem u spašavanju života. Najveću vrijednost u svom život pridajem vremenu kojeg provodim sa svojom kćeri, a opuštam se uz knjigu i šalicu vruće kave”, zaključuje medicinska sestra.
