Mnogi roditelji muku muče s prehranom svoje djece. Mnogi mališani odbijaju jesti povrće ili probati novu hranu, a najdraže im je jesti slatkiše. Roditelji u očaju često popuste tvrdoglavoj djeci jer im je draže da djeca pojedu nešto nego ništa.
Međutim jedan slučaj ekstremno loše prehrane gotovo je rezultirao smrću djevojčice. Malena Bella iz Velike Britanije ima tip autizma, a njeni roditelji bili su zabrinuti jer jede samo čips i pomfrit. Međutim bila je normalne težine i liječnici su ih uvjeravali da je u redu, prenosi Mirror.
Bella ne komunicira verbalno, pa roditeljima nije rekla da se ne osjeća dobro. Inače je bila prilično spretno dijete, no s 12 godina počela se zabijati u stvari. Jednog dana majka ju je kod kuće pronašla u nesvijesti.
Što je AFRID?
Roditelji su Bellu hitno odvezli u bolnicu, a ondje su im rekli potresne vijesti, da je njihova kćerka oslijepila. Budući da je njihova kći jela visokokaloričnu hranu, a bila je normalne težine, roditelji nisu bili odviše zabrinuti. Bella je imala poremećaj prehrane poznat kao AFRID, a riječ je o poremećaju kad ljudi unose samo neke vrste hrane.
Dobrotvorna udruga BEAT zabilježila je sedmerostruki porast poziva vezanih za ovaj poremećaj u samo pet godina, iako je mali broj liječnika upoznat s njim. Mildonovi sad su raspisali peticiju kojoj je cilj promijeniti smjernice o testiranju autistične djece na nutritivne nedostatke kako bi se otkrile moguće opasnosti poremećaja prehrane.
Slična je priča i obitelji Read čija kći Ethel jede samo pileće medaljone. Kao i Mildonovi, Jo i Mark Read morali su se boriti za dijagnozu poremećaja prehrane svoje kćeri Ethel. “Čak smo je pokušali podmititi naljepnicama, različitim tanjurima, rezanjem hrane u zabavne oblike, ali ništa nije uspjelo. Na kraju sam naišla na ARFID na internetu, ali naš liječnik rekao je da nikad nije čuo za to”, ispričala je njena majka.
‘Teško je dobiti pomoć od sustava’
Psihologinja i stručnjakinja za ARFID Mona Hansen kaže da je teško dobiti dijagnozu ili pomoć kroz zdravstveni sustav.”Iako je ARFID prepoznat kao mentalni poremećaj od 2013. godine, još uvijek ima mnogo medicinskih stručnjaka koji za njega nisu čuli”, komentirala je.
Neki bolesnici imaju senzorne probleme vezane uz hranu, što može biti povezano s autizmom, ili nedostatak interesa za jedenje, što je prilično često kod pacijenata s ADHD-om, kaže ona. Drugi mogu razviti ARFID nakon nečega poput bliskog iskustva gušenja u vrlo ranoj dobi, što uzrokuje da mozak povezuje određene namirnice s opasnošću.
“Obično preferiraju hranu koja je blaga i lagana, pa im stvari poput tjestenine, tosta i žitarica često djeluju kao sigurna hrana”, objasnila je psihologinja. Poremećaj može biti štetan za tjelesno i mentalno zdravlje djece, dodaje: “Imala sam 11-godišnjaka koji se morao školovati kod kuće jer su ga morali hraniti sondom”, ispričala je i otkrila da je stanje posve izlječivo ali da zahtjeva upornost i trud.
Liječnici mu rekli da ima upalu i poslali ga kući s antibiotikom: Umro je nekoliko dana kasnije
‘Jedna pacijentica je i u 70-ima tako živjela’
“Neki su ljudi živjeli s tim poremećajem cijeli život“, dodaje. “Imala sam pacijenticu u 70-ima koja je većinu svog života jela samo dvije ili tri vrste hrane”, ispričala je.
Bilo koji plan liječenja mora biti prilagođen pacijentu, jer ARFID varira od osobe do osobe, pojasnila je i dodala da postoje različiti oblici terapije te da ovisno o pacijenti treba donjeti odluke hoće li prepisati dodatke prehrani.
