Glazbena legenda Zdenka Kovačiček za Zagreb.info je velikom intervjuu otvoreno pričala o svojoj karijeri, životnim usponima i padovima, ljubavnim izazovima. U velikom intevjuu koji donosimo Zdenka nam otkriva kako je došlo do pisanja memoara koje će javnost imati priliku pročitati te kako joj ide pisanje.
“Ne smijem vam otkriti, ali to neće biti romantizirana biografija, već zapravo neka vrsta memoara i svega što se ja prisjećam iz tog našeg glazbenog života koji je interesantan kod svakog čovjeka, a sad, nije svatko to spreman ni objaviti. Na pisanje me je nagovorila moja kćer, kad je čula što se sve u mojem životu događalo, što sam ja sve doživljavala, gdje sam sve putovala, rekla mi je da ja to moram zabilježiti.
Moram priznati da sam dosta lijena u tome, ja to pišem sad već dvije godine. Počela sam od kraja zato što su se upravo u te dvije zadnje godine događale mnoge interesantne stvari u mom životu, baš kao da mi karijera ide uzlaznom putanjom, što se možda trebalo dogoditi puno prije, ali eto, kod mene je to sve nekako dolazilo s nekim zakašnjenjem, pa sam odmah bilježila te interesantne stvari. To uključuje i novi album koji izašao 2021. godine, a nominiran je za Porin, za rock album godine. Nekako mi se čini da je to neka vrsta fenomena, jer se događa u mojim godinama”, kaže nam Zdenka.
Žena za sva vremena
Pitali smo Zdenku i koja je poruka pjesme ‘Žena za sva vremena’ te misli li da je žena za današnje vrijeme. “Pjesma ‘Žena za sva vremena’ izašla je prije skoro 25 godina, napisao ju je Marko Tomasović i došao mi ju je ponuditi na vrata, tada je bio klinac od 20 godina.
Tada sam mu rekla: ‘Ma fantastično, ali ne bih ja tu pjesmu prisvojila da ona bude moja, da govori o meni, ne moram ja biti tu toliko važna, ima puno žena koje zaslužuju da im se posveti pjesma’. Zahtijevala sam da ta pjesma bude posvećena svim ženama”, rekla je Zdenka.
“Ako će me, kao što ja kažem na koncertima, pamtiti po toj pjesmi, onda neka ona bude neka simbolika. Neka bude simbol svih žena koje su prihvatile te životne situacije kroz koje su se izborile, koje su hrabre, snažne, prave žene. Takve bi trebale biti sve žene. Ja tom pjesmom šaljem poruku svim ženama – budite jake, nemojte posustati, nemojte se predati nikada. To su žene za sva vremena”, poručila je Zdenka.
Niz izazova
Osvrnula se i na pjesmu “Frka” koja u Jugoslaviji nije baš bila prihvaćena. “U tadašnje doba to nije bilo prepoznato ni prihvaćeno. To je jednostavno bio jedan od tih izazova kojima nisam mogla odoljeti. U to sam vrijeme surađivala s pokojnom Slavicom Maras koja je pisala te tekstove, ona je izdala četiri knjige takve off poezije, a ja sam uvijek bila off.
Ona je imala i Off Theater Bagatella, teatar u kojem sam ja i nastupala i glumila i pjevala. Nekako me to navelo da probamo uglazbiti te njene šašave, totalno šašave tekstove koji su tada, naravno, bili ispred vremena.
Svi su se tome čudili, a onda smo uspjeli na Zagrebačkom festivalu to izvesti, ali smo promijenili tekst u ‘bluzica‘. I opet su se svi pitali kakve to ima veze, a nije imalo nikakve veze s ostalim dijelom teksta”, nasmiješeno će Zdenka Kovačiček.
Prilagodljiva glazbenica
Zdenka je ostala relevantna i uspješna u glazbenoj industriji koja se tijekom godina stalno mijenjala. “S obzirom na to da je moja jedina želja bila biti na sceni, ja sam se jednostavno prilagođavala vremenu. Pratila sam i glazbenu industriju, iako nikad nisam htjela biti komercijalna, to je meni bilo previše, ne duhovno. Ja sam istraživala, prihvaćala sam sve izazove, htjela snimati ono što nitko drugi nije snimao. Ipak sam preživjela, zahvaljujući glazbi i sceni i tom poslu, koji je koji put bio dosta težak”, kaže Zdenka.
“Jednostavno sam, prilagođavajući se svakom vremenu, ostala u toku vremena jer glazbena industrija i glazba kao umjetnost su jedan širok pojam, jedan svemir. Glazba je toliko široka, glazba je beskrajna i u glazbi možeš smišljati svašta, sve što želiš.
Zato mene interesira i jazz, jer jazz dozvoljava te improvizacije, dozvoljava slobodu. Tražila sam tu jednu umjetničku slobodu u glazbi i zahvaljujući tome, uspjela sam svako to vrijeme nekako prepoznati, biti prisutna”, kazuje nam.
Zdenka Kovačiček otkrila detalj o sebi koji nitko nije znao: ‘Teško je da tu postoji neki recept’
Budućnost glazbe u Hrvatskoj
Osvrnula se i na budućnost glazbe u Hrvatskoj. “Hrvatska je mala zemlja, može se reći da kaskamo za svijetom, ali i to je na neki način možda i dobro jer želimo biti autentični. Ove je godine Baby Lasagna predstavio Hrvatsku prekrasno i autentično.
On je unio nekakve istarske – i glazbe, prirode, života u Istri, istarskog mentaliteta. To je lijepo.
A mi u Hrvatskoj, daj Bože da to još potraje dok sam ja živa, njegujemo kvalitetnu glazbu, tražimo kvalitetne pjevače, pjevanje uživo, istražujemo. Sad smo osvojili svijet i tako trebamo nastaviti i dalje”, zaključila je Kovačiček.
Zdenka Kovačiček za Zagreb.info otkriva: ‘Sve me veže za Zagreb!’
O muškarcima
Zanimljivo je tako naš razgovor kada smo ju pitali je li zadovoljna svojim odabirom kada su muškarci u pitanju. “Pa to je jedno jako interesantno pitanje, jer, vjerojatno ste vi mlada generacija u situaciji da odabirete, a ja sam, zato što sam malo starija generacija, jednostavno prihvaćala one koji su mene odabrali, jer bar je tako tekao moj život.
Smatrala sam da muškarac mora dati inicijativu, a dokaz da baš to i nije bio dobar odabir, je taj što sam sad sama bez životnog partnera, što sam bila samohrana majka, ali sam, to mogu reći, bila sretna. U životu sam imala i ljubavi i lijepe veze, međutim, eto, te veze nisu potrajale i očito da to nije bio odabir koji bi mi dao partnera za cijeli život.
Teško koji muškarac je mogao pratiti, prvo moj način života i moju profesiju, često sam bila na putu, stalno sam brijala na glazbu, stalno sam bila u nekim životnim situacijama, mogu reći i izazovnijim i riskantnim. A ja sam živjela dosta ludo. Voljela sam sve pratiti, putovati, mijenjati gradove, države, jednostavno nisam našla srodnu dušu koja bi to pratila. Jedino me je u tome pratio moj suprug, to je bio moj jedini brak. I zato se više nije dogodilo da ja ulazim u brak”, priznala je Zdenka.
Bivši suprug Rudi
“On je bio muzičar, on je bio iz jedne umjetničke obitelji. Njegov otac, koji se isto tako zvao Rudy Kampersky, je bio jedan od najpopularnijih pjevača za vrijeme rata i poslije Drugog svjetskog rata, tako da smo se, eto, tu prepoznali.
Ja sam bila na gaži u Beču na turneji još kao mlada, kao duo Hani. Imala sam tada 19 godina i on je dolazio u taj klub gdje smo nastupali i naravno, kliknuli smo. Jednostavno smo se našli kao dvije srodne duše i moj brak je potrajao osam godina, mogu reći da smo bili vrlo srodni.
Imali smo turneju po Europi, imali smo svoj bend. Međutim, vjerojatno je došlo do naše različitosti, mene je vuklo natrag u Zagreb, a on je bio Europljanin. On je živio u Beču, odrastao u Berlinu i želio je živjeti i dalje u Europi, a mene je vukao taj moj dragi Zagreb, koji tada još nije bio u Europi. Jednostavno, tu smo se razdvajali u mišljenjima i željama, ali smo i dalje nakon razvoda još bili u kontaktu nekih petnaest godina”, prisjetila se Kovačiček.
Uzdržavala partnere
Zdenka je svojevremeno izjavila kako je većinom ona financijski uzdržavala svoje muškarce, a to je znalo stvoriti i poteškoće u njihovom odnosu. “Kod muškaraca postoji ego. Naravno, nikom nije lijepo čuti da te žena uzdržava ili da je žena u boljoj financijskoj situaciji.
Ali jednostavno je to bila takva situacija, ja sam više zarađivala, ja sam postajala poznata osoba, bila sam javna osoba, a muškarci vole biti oni koji drže taj prioritet, koji su važniji i oko kojih se publika skuplja, tako da je dolazilo tu do tih nekih problema. I vjerojatno te veze zato nisu potrajale”, otvoreno je rekla Zdenka Kovačiček.
Pitali smo ju i kako se nosi s godinama s obzirom da ima 80 godina.
“Ne, ja imam dva puta po četrdeset, to ljepše zvuči”, veselo je rekla Zdenka, pa nastavila: “Nije lako biti svjestan toga, svojih godina, jer, brisati ih ne možeš, vratiti ih ne možeš, možeš samo ići naprijed, možeš si nekako uljepšati život. Ja volim biti u društvu mladih, ima ih. Imam također lijepo društvo, imam krasne prijatelje koji su, evo, sad nedavno isto proslavili 80. Ali samo ja priznajem dvaput po četrdeset!”
