Serija “Novine” za čiji je scenarij zadužen Ivica Đikić, a režirao Dalibor Matanić, jučer je zatvorila svoju drugu sezonu.
Treba podsjetiti kako je ovo prva naša serija koju se može pogledati na Netflixu.
Sezona je završila i bolje nego što sam mislio. Pitanja koja smo si postavljali početkom druge sezone dobila su svoj odgovor, dok je sam kraj dovoljno jak da želim i treću sezonu. Ono što je poznato, treća i posljednja sezona bavit će se sudstvom i korupcijom u njemu.
Ono što nam je pokazala ova sezona je da zbilja nema poštenih političara, niti lijevih niti desnih. Sviđa mi se kako serija općenito ne daje osjećaj nade kako će biti bolje, već je surovo realna. Odnosi u novinskoj redakciji i međuljudski odnosi zbilja su stavljeni pod povećalo, a poneki svijetli trenuci pokazuju nam da život ipak nije toliko siv.
Sam način pričanje priče, osim u glumi, najviše se odvija kroz “oko” kamere. Kadrovi s detaljima trulog lišća ili glista služe kao pljesnivi akcent surovoj realnosti u kojoj žive likovi u seriji.
Nekoliko puta sam se kroz seriju upitao “Hoće li zbilja to napraviti?” i nisam ostao iznenađen kada bi lik to i zbilja napravio. Nemoguće je nepovezivanje s pričom i ne upitati se ima li društvo katkad uopće smisla.
Nažalost, nisu svi gledatelji bili zadovoljni jučerašnjim krajem. Vjerojatno ga nisu shvatili ili su očekivali da neće ostati s gorkim okusom nedovršenosti u ustima. Upravo zato je serija briljantna jer nam na kraju da mali prst umjesto cijele ruke. Iskreno se nadam kako će biti treće sezone, jer ovakva serija zaslužuje završetak u velikom trijumfu.
