Bolesna Vedrana Rudan potražila pomoć: ‘Ne daj nikome da ti živi u glavi ako ne plaća rentu’

Vedrana Rudan otkrila u kakvom je odnosu sa svojim djetetom (Foto: Vojko Basic / CROPIX)

Početkom svibnja ove godine, spisateljica i kolumnistica Vedrana Rudan šokirala je javnost objavivši kako joj je dijagnosticiran karcinom. Podrobnije o ovoj dijagnozi progovorila je tada u tekstu naziva “Rak i ja” na svojem blogu, a sad je otkrila s kakvim se mislima bori u posljednje vrijeme.

“Kad imate rak samo vam se on mota po glavi. Znam! Znam! ZNAM! Moram misliti pozitivno, ne misliti na rak nego na lijepe stvari. Što su lijepe stvari?

Mirovina od 460 eura, a lijekovi su ti 100 eura, a pregled 640 eura? Biti sretna jer imaš muža koji oko tebe skače i koji ne bi smio znati da ti se po glavi mota samo jedno? Danas sam preko interneta naručila jaknu za 32 eura, L, imam deset kila manje, to je lijepa stvar? A što ako…”, započela je Vedrana pa se potom osvrnula na odnos koji trenutno ima sa svojim djetetom.

Vedrana Rudan (Foto: Srdjan Vrancic / CROPIX)

“I telefon je susret”

“Nedavno sam pročitala kako naš poznati novinar razdragano izjavljuje, djeca su naša najveća sreća i smisao života. A da mislim na svoje dijete? Mislim, mislim. Je li mi ikad bilo smisao života? Nije. Jesam li čitav život činila sve da bih mu pomogla u svakom trenutku? Jesam.

Pa ipak, to moje dijete koje volim u četiri mjeseca moje bolesti ne može naći petnaest minuta vremena za mene i posjetiti me?! Ruku na srce, bit ću sasvim iskrena, da li me to žalosti? Iskreno, najiskrenije, ne. I telefon je susret”, nastavila je spisateljica otkrivši kako je zbog misli koje ju muče, na nagovor prijateljice, odlučila posjetiti psihijatra.

Kako je dalje navela, liječnik joj je pojasnio da nije depresivna, ali da iz glave treba izbaciti “policajce koji diktiraju na koji način moramo biti ‘dobri'”.


Vedrana Rudan o borbi s rakom: ‘Nisam sigurna da ću dočekati rođendan koji je za mjesec dana’

“Ne daj nikome da ti živi u glavi”

“I rak mi je stalno u glavi. ‘Zašto?’ Koje pitanje. ‘Zato jer je opak, zato jer je preživljavanje zanemarivo, zato jer mi se živi…’ ‘Bili biste sretniji da imate neki ‘bolji’ rak, neki gdje je postotak izlječenja 95%?’ ‘Da, bila bih sretnija.’ ‘A ne bi vam palo na pamet da biste se baš vi mogli naći u onih 5%?’

Jutros sam ležala na fotelji i gledala seriju o dvojici braće koji su ubili svoje grozne roditelje, još robijaju, htjela bih da ih puste, iz limene kutije izvlačila sam slatkiše u obliku badema, poklon od prijatelja iz Pariza, mačak me gledao i tražio keksiće. Oko mene kaos, u duši mir.

Možda ću ipak ući u onih 0,00001%? Javila mi se moja zlobna mama. ‘Kćeri moja, uvijek si bila glupa.’ ‘Od*ebi, policajko’, rekla sam i sjetila se što mi je rekao prijatelj psiholog. Ne daj nikome da ti živi u glavi ako ne plaća rentu”, poručila je za kraj Vedrana.


Komentari