Iako nije osvojio Eurosong, Baby Lasagna, odnosno, Marko Purišić, osvojio je srca publike. Zavoljeli su ga Hrvati, zavoljeli su ga Eurosong fanovi, a zavoljeli su ga i brojni drugi koji su u njemu prepoznali toliko normalnog, a istovremeno talentiranog mladog čovjeka.
Skroman, pristojan i nenametljiv, ukratko su ga opisivali svi oni koji su proteklih mjeseci imali priliku upoznati Baby Lasagnu.
A činjenici da i dalje, unatoč ogromnoj popularnosti, čvrsti stoji na zemlji, zasigurno pridonosi i vjera za koju Marko ističe da mu je najvažnija stvar u životu.
“To je ultimativno nešto i nema ništa iznad toga”
Tako je u razgovoru za InMagazin otkrio što je vjeru dovelo na tako važno mjesto u njegovom životu, ali i kada se dogodio ključni trenutak u kojem je spoznao vjeru o kojoj danas otvoreno govori u medijima i javnosti.
“Mislim da je to nekako normalna stvar. Vjera je svakom vjerniku, ja se nadam, najvažnija stvar u životu. To je ultimativno nešto i nema ništa iznad toga. U biti sam samo rekao nešto što mi leži na srcu, ne postoji ništa specifično što je dovelo do toga, ajmo reć”, objasnio je 28-godišnji Istrijan koji je putem vjere kročio na poticaj svojeg oca.
“On me je savjetovao, rekao je da ima tog prijatelja svećenika, ako želim ići na razgovor, nije me silio, otišao sam, prihvatio sam jer sam počeo tražiti pomoć svuda”, iskreno je priznao.
Fanovi se sjetili tko je od poznatih kritizirao Baby Lasagnu: ‘Demonizam, fuj’
“Išao sam u crkvu, a ponašao se kako sam htio”
“Bio sam u to vrijeme i kod psihologa i slično, što i dalje idem, isto kako i na razgovore sa svećenikom. U tom trenutku sam upoznao korak po korak sve više o čemu je tu riječ, iako sam ja odrastao u katoličkoj obitelji, ali to je bilo samo onako nekako usput s moje strane”, ispričao je Baby Lasagna koji je ranije otkrio kako je patio od depresije, a iz iste ga je izvukla upravo vjera.
“Išao sam u crkvu, a ponašao se kako sam htio. I kad bih molio to je uvijek bilo podređeno mojim trenutnim željama i potrebama. Nakon razgovora sa svećenikom prvi put u crkvi sam htio slušati, a ne pričati. Što mi, Bože, želiš reći? Kako mi možeš pomoći? I primio sam odgovor. Nije to bio audio upućen ušima, već više osjećaj u srcu kojim mi je Bog poručio: ‘Moj si.‘
Bog je za mene tada postao živa osoba. Čim se sjetim tih riječi, zaplačem…Ništa nisam izgubio, a dobio sam sve. S Bogom sam natrag dobio samog sebe”, priznao je.
