Mnogima omiljeni četveronožni krzneni prijatelji danas slave svoj dan. Naime, 26. kolovoza obilježava se Međunarodni dan pasa, kada se brojni vlasnici prisjećaju koliko im radosti njihovi kućni ljubimci unose u život.
Ipak, osim velike ljubavi, važno je da vlasnici pasa budu odgovorni i znaju kako se ponašati prema svom ljubimcu. Upravo o stvarima kojih vlasnici pasa u velikom gradu poput Zagreba moraju biti svjesni te na što sve trebaju obratiti pažnju, razgovarali smo s Karlom Nikolićem iz škole za pse ‘Snoopy’ u Zagrebu.
“Više je stvari važno. Pas u gradu mora mnogo toga znati i na mnogo toga biti naviknut. Mislim da je možda najvažnije da ljudi, kada uzimaju psa, biraju psa koji je u skladu s njihovim karakterom, mogućnostima i načinom života. Ako nije tako onda ni mi treneri ne možemo puno napraviti. Primjerice, ako čovjek koji živi u malom stanu, ima obitelj i manjak slobodnog vremena, nabavi velikog oštrog pastirskog psa, uzgojenog za život u planini”, naveo je Nikolić na početku.
Važnost socijalizacije
Nadalje, Nikolić je objasnio i važnost socijalizacije pasa. “Također je važna socijalizacija. Naime, psa bi od malena trebalo navikavati na sve pojave koje može doživjeti tijekom života. Mi ljudi koji živimo u gradu često toga nismo svjesni, ali psi imaju jača osjetila i, pogotovo u centru, svaki su dan izvrgnuti buci, neugodnim mirisima, prometu i gomili nepoznatih ljudi. Gradski pas stoga mora biti socijaliziran ali i, barem temeljno, utreniran”, objasnio je.
“Važne su, dakako, osnovne naredbe poput sjedi, dođi, stani, pravilno hodanje na uzici i dolazak na poziv, što svi psi, svih pasmina mogu bez većih problema savladati, a veoma je važno za kretanje gradskim prostorima”, pojašnjava Nikolić te dodaje i druga pravila kojih vlasnici pasa moraju biti svjesni.
“Svakako treba poštovati i zakonske okvire i paziti na higijenu svojih pasa te obaveze u smislu zdravlja. Važno je i poštovati kinološki bonton. Primjerice, kujice se obično tjeraju dva puta godišnje što traje po tri tjedna i u tom razdoblju privlače mužjake. Važno je da vlasnici to razumiju i tada ih ne izlažu kontaktu s muškim psima jer to može dovesti do problema i za druge pse i za njih, a i do sukoba među ljudima”, navodi Nikolić.
Važan je i karakter
Također, ističe i kada je idealno krenuti sa socijalizacijom pasa. “Kaže se da je ključno razdoblje socijalizacije između dva i četiri mjeseca starosti šteneta. Tu bih dodao, na osnovu vlastitog iskustva, da se to može i kasnije nadoknaditi, što također ovisi i o karakteru psa. Ima pasa koji su stabilnijeg karaktera pa mogu doći i iz okruženja u kome nisu bili socijalizirani te doživjeti neugodna iskustva no svejedno se prilagoditi novim okolnostima i bez velikog truda vlasnika. Ima, pak, i onih labilnijih s kojima je potrebno više raditi”.
Nikolić napominje da socijalizacija nije isto što i dresura psa. “Socijalizacija je naprosto navikavanje psa na šetnje gradom, kontakte sa psima i ljudima, izlaganje različitim iskustvima uz podršku i oprez kako ne bi doživio određenu traumu. Pri tome je mnogo toga na vlasniku, ali dio je i na karakteru psa”, zaključio je.
Nadalje, Nikolića smo upitali o važnosti držanja pasa na povodcu i korištenja brnjice kada je to potrebno. “Zakonski okvir nalaže da psi u gradu, osim gdje je dopušteno budu vezani. Konačno, logično je da na javnim mjestima poput kafića ili na gradskim trgovima i ulicama naši ljubimci budu na uzici. Nažalost, to u praksi nije uvijek tako, što može biti nezgodno, i za psa i za okolinu. Naime, i ne uzlazeći u zakonski okvir, ma kako dobroćudan naš pas bio, moramo prihvatiti da ga ne moraju svi voljeti kao mi, te da ima i ljudi s velikim strahovima, a i takve djece. Također, i pas nam tako može stradati. Brnjica je ipak i srećom, koliko znam, obavezna samo za opasne pse te tijekom vožnji u sredstvima javnog prometa”, naveo je.
Kontakt s vlasnikom
“U školi je temeljni program osnovna poslušnost, a radi se već sa štencima od 3,5 mjeseca, no najviše s mladim odraslim psima. Katkad se javljaju i vlasnici starijih pasa te i tu bude dobrih iskustava i rezultata.. Od specifičnih problema česti su lajanje na povodniku na druge pse, pa i ljude, problemi s hodanjem na uzici, a ima i pasa koji imaju snažne strahove, boje se glasnih zvukova, prometa i slično. Također se javlja i separacijska anksioznost, odnosno strah od odvajanja. Takav pas, naime, ne zna ostati sam, pa zbog uznemirenosti često zavija i pravi nered”, objasnio je Nikolić program koji provode u školi za pse.
“Važno je napomenuti i da psu jedina zabava ne bi trebala biti druženje s drugim psima i natjeravanje u psećim parkovima. Dosta vlasnika nema dovoljan kontakt sa svojim psom, što se inače postiže kvalitetnim treninzima, a i šetnjama u prirodi bez društva drugih pasa. Gradski psi često mogu biti iznimno zainteresirani za druge pse, a mnogo manje za druženje s vlasnikom”, objasnio je.
Zaključno, Nikolića smo upitali za mišljenje o zelenim površinama u Zagrebu i parkovima za pse. “Zelenih površina u Zagrebu ima dovoljno, rekao bih. Imamo i lijepih i dosta prostranih park šuma gdje je većinom dozvoljeno dovoditi pse. Parkovi za pse i nisu namijenjeni za treniranje ni šetanje, već ponajprije za druženje pasa, a i ljudi. Konačno, da bi pas bio dobro utreniram za urbani život, važno je da funkcionira u realnim okolnostima”, zaključio je Nikolić.
