Otkako je u većini gradova i općina u Hrvatskoj uveden model odvojenog prikupljanja otpada, građani su imali velike dvojbe u vezi s tim u koji spremnik ide koja vrsta otpada. Komunalna poduzeća nastojala su u većoj ili manjoj mjeri uspješnim edukacijskim kampanjama osvijestiti potrebu odvojenog prikupljanja različitih otpadnih materijala, ali i objasniti kamo koji otpad ide.
Dok su građani to u većoj mjeri uspjeli usvojiti, pojavila se nova dilema – gdje završava odvojeno prikupljeni otpad? Novinske stupce i televizijske emisije punili su incidenti kad je otkriveno da su komunalci ubacivali različite vrste otpada u isti kamion, a potom ih odlagali na istome mjestu.
Skepticima prema odvojenom prikupljanju otpada u Hrvatskoj idu u prilog podaci kako se tijekom 2022. godine u nas recikliralo samo 34 posto otpada, dok 46 posto sveg otpada bačenog na odlagališta zapravo može biti reciklirano i ponovno oporabljeno. Razlog je to što je otpadni materijal koji bi se mogao reciklirati i ponovno oporabiti često kontaminiran, najčešće drugim materijalima, kemikalijama ili organskim otpadom, napose ostacima hrane.
Iako je stanje bolje nego prije desetak godina, s obzirom na to da nemamo drugih načina zbrinjavanja, miješani komunalni otpad zajedno s potencijalno iskoristivim materijalima i dalje završava na odlagalištima ili u nekom od tri trenutno aktivna centra za gospodarenje otpadom.
Znate li što je ‘prirodni plin’: ‘Riječ je o podlom komunikacijskom triku’
Pozitivna iskustva
U Osijeku je uveden sustav prikupljanja otpada na kućnom pragu koji podrazumijeva odvojeno prikupljanje miješanog komunalnog i biootpada, papira, plastike, stakla i metala. Potonje četiri frakcije otpada komunalno poduzeće Unikom predaje ovlaštenim skupljačima otpada, koji ih kasnije predaju ovlaštenim oporabiteljima.
Miješani komunalni otpad završava na odlagalištu, a biootpad u kompostani iz koje nakon obrade izlazi kompost koji služi za uređenje zelenih površina u gradu ili se prodaje građanima. To je rezultiralo s 52 posto odvojeno prikupljenog otpada i činjenicom da su u tome trenutno najbolji u Hrvatskoj. Sličan princip rada ima i riječka Čistoća.
Reciklabilni materijali i biootpad završavaju u postrojenjima ovlaštenih skupljača i oporabitelja otpada, no za razliku od Osijeka, miješani se komunalni otpad zbrinjava u CGO-u Marišćina, gdje se pretvara u gorivo koje može poslužiti kao supstrat za izradu cementa ili kao pogonska tvar u energanama koje proizvode toplinsku i električnu energiju.
@zagrebinfo Kao mjesto zločina: Svjetska organizacija za zaštitu prirode performansom na problem krivolova! #zagrebinfo #zagreb #cvjetnitrg ♬ original sound – zagreb.info
Oslanjanje na vlastite resurse
Iako smo objasnili prvu fazu gospodarenja otpadom u Hrvatskoj, i dalje nismo odgovorili na pitanje kamo ide otpad koji se može reciklirati. Ako ne završi na 80 aktivnih odlagališta ili 197 reciklažnih dvorišta, onda je vjerojatnost da će se naći kod 772 posrednika u gospodarenju otpadom, 568 trgovaca otpadom, 477 izvoznika ili 233 uvoznika otpada, koliko ih je bilo do lipnja 2021. godine prema podacima Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.
Među najvećim oporabiteljima otpada u Hrvatskoj je C.I.O.S. grupa u sklopu koje posluje devet tvrtki koje se bave recikliranjem, oporabom, uvozom i izvozom čak 18 vrsta otpada. Tijekom 2022. godine prikupili su 1.125.362 tone uglavnom metalnog otpada. No među rijetkim su privatnim tvrtkama u Hrvatskoj koje posjeduju vlastite kompostane, sortirnice, pa čak i postrojenje za mehaničko-biološku obradu otpada i talionicu aluminija.
“Društva grupacije organizirana su prema načelima kružnoga gospodarstva kojim se kontinuirano osigurava ciklus pretvaranja otpada u resurse. U praksi provode odvojeno sakupljanje otpada i materijalnu oporabu, uz korištenje učinkovitih tehnologija za recikliranje i povećanje stope izdvajanja kvalitetnih sekundarnih sirovina, čime se smanjuju ukupne količine odloženog otpada.
Uz proizvodnju sirovina koje se plasiraju na relevantna tržišta radi ponovnog korištenja, kao i proizvodnju energije iz otpada, grupacija svojim kontinuiranim aktivnostima i u punome smislu ‘zaokružuje’ upravo sustav kružnoga gospodarstva. Zalaže se za iskorištavanje daljnjeg potencijala materijalnih resursa i energije iz otpada koji se ne može reciklirati, promičući takav koncept kao alternativno rješenje za postupke odlaganja i spaljivanja reciklabilnog otpada”, poručuju iz C.I.O.S.-a.
Opasni plinovi tamo gdje ih ne očekujemo: Jedan od njih je i u vašem hladnjaku
Zatvaranje kruga
Dakle, za oporabu otpadnog materijala treba podosta resursa. No oni su u kružnoj ekonomiji isplativi ako kao konačni rezultat daju dodanu vrijednost. Tvrtka DS Smith posluje u SAD-u, ali i brojnim europskim zemljama, među kojima je i Hrvatska. Ovdje je koncipirana u tri segmenta: recikliranje, papir i pakiranje. Kažu kako u 14 dana od zaprimanja otpadnog papira i kartona mogu proizvesti novi proizvod.
Nakon što preuzmu otpadni papir, najprije ga izvažu, sortiraju po vrstama i uklone nečistoće. Potom ga baliraju, skladište i dostavljaju tvornicama papira, koje ga potom koriste kao sirovinu za izradu novih proizvoda. Nakon toga se papir ili karton distribuiraju kupcima u zemlji i inozemstvu, koji ga dalje koriste za svoje proizvode, a papir koji se ne može reciklirati predaje se ovlaštenim oporabiteljima otpada.
“DS Smith Belišće Croatia d.o.o. i Bilokalnik d.d. u svojim pogonima proizvode kutije od isporučenih rola papira prema zahtjevima, koje se zatim dostavljaju klijentima u Hrvatskoj i inozemstvu. Klijenti pakiraju svoje proizvode u te kartonske kutije, koje zatim završavaju na policama trgovina. Odbačenu kartonsku ambalažu ponovno prikuplja DS Smith Unijapapir Croatia, čime se zatvara krug”, objasnili su iz DS Smitha.
Iako pri odlaganju otpada na kućnom pragu djeluje nemoguće, postoji šansa da će u nečijim rukama ponovno završiti proizvod od materijala koji su odbacili. Upravo je to ključ uspješne kružne ekonomije i kvalitetnog gospodarenja otpadom s naglaskom na njegovu odvojenom prikupljanju.
