Klimatske promjene predstavljaju rastuću prijetnju u 21. stoljeću, ali i izazov za cijelo čovječanstvo jer utječu na sve aspekte okoliša i gospodarstva te ugrožavaju održivi razvoj društva. Postoji neupitan znanstveni i politički konsenzus da se klimatske promjene u značajnoj mjeri već događaju, a potvrđen je usvajanjem niza međunarodnih rezolucija i sporazuma.
Sve je više dokaza da je i Hrvatska pod utjecajem klimatskih promjena, a s obzirom na to da velikim dijelom spada u sredozemnu regiju, on će rasti te se ranjivost na klimatske promjene ocjenjuje kao velika. Prema izvješću Europske agencije za okoliš (EEA), Republika Hrvatska spada u skupinu od tri europske zemlje s najvećim kumulativnim udjelom šteta od ekstremnih vremenskih i klimatskih događaja u odnosu na bruto nacionalni proizvod (BNP).
Računa se da su ti gubici u proteklih tridesetak godina bili veći od 2 milijarde eura. O klimatskim promjenama i njihovu utjecaju na sve aspekte našeg života razgovarali smo s vodećim hrvatskim stručnjakom za to područje, klimatologom doc. dr. sc. Krešom Pandžićem, koji nam je objasnio kakva je trenutačno situacija s klimom te što nas očekuje u budućnosti ako nastavimo putem kojim smo krenuli.
Kada kažemo klimatske promjene, na što se to konkretno odnosi? Što sve obuhvaća pojam klima u tom smislu?
Za razliku od vremena koje je stanje atmosfere na nekom mjestu u kraćem razdoblju, ne duljem od mjesec dana, klima je kolektivno stanje atmosfere u duljem razdoblju, barem desetak godina, a standardno 30 godina. Vrijeme i klima opisuju se klimatskim varijablama ili elementima kao što su temperatura zraka, tlak i vlažnost zraka, smjer i brzina vjetra, naoblaka i atmosferske pojave kao što su kiša, snijeg, tuča, grmljavina, rosa, mraz i druge. Za opis klime koriste se prosječne i ekstremne vrijednosti klimatskih elemenata i pojava. Ako se prosječne i ekstremne vrijednosti klimatskih elemenata mijenjaju u nizu standardnih klimatskih razdoblja, primjerice u razdobljima 1931. – 1960., 1961. – 1990., 1991. – 2020., kažemo da je nastala klimatska promjena.
Takvih je promjena, obično globalnog karaktera, bilo i u dalekoj geološkoj prošlosti pa su se smjenjivala ledena i međuledena doba. U novije doba zapažen je trend porasta srednje globalne površinske temperature na Zemlji koji nazivamo globalno zatopljenje. Osim temperature zraka, istražuju se i količine oborina, moguće promjene atmosferskih strujanja, procesi u oceanima (morima), promjena čestine i intenziteta atmosferskih elemenata i pojava, osobito s aspekta djelovanja klimatskih promjena na okoliš i život ljudi.
Pretpostavlja se da su klimatske promjene u geološkim vremenskim razmjerima, tisućama godina unazad, bile uzrokovane prirodnim utjecajima kao što je promjena ozračenja Zemlje od Sunca, tzv. astronomska teorija klimatskih promjena. Recentne klimatske promjene događaju se u kraćem razdoblju s mogućim početkom industrijskog razvoja koje je vezano uz povećano sagorijevanje fosilnih goriva i emisiju stakleničkih plinova u atmosferu koji svojim djelovanjem zadržavaju dio topline u atmosferi koja bi se inače dugovalnim zračenjem Zemljina sustava vratila u svemir.
Koje se konkretno pojave događaju kada je riječ o klimi?
U praćenju recentnog globalnog zatopljenja najviše se pozornosti poklanja srednjoj globalnoj površinskoj temperaturi zraka koja je primjeren pokazatelj recentnog globalnog zatopljenja. Dosad je srednja globalna površinska temperatura porasla za oko 1,2 °C u odnosu na prosječnu temperaturu za predindustrijsko razdoblje 1850. – 1900. Treba spomenuti da je porast površinske temperature najizraženiji na sjevernim rubovima euroazijskog kontinenta, dok je slabije naglašen na južnoj Zemljinoj hemisferi. Promjena površinske temperature na Zemlji utječe na gotovo sve druge meteorološke elemente i pojave, uključujući i vremenske i klimatske ekstreme: jake oborine, olujni vjetar, jake poplave, suše, a time izravno i na okoliš i život ljudi. Ako bi se zanemarili postojeći trendovi, do kraja 21. stoljeća došlo bi do daljnjeg globalnog zatopljenja čak do 5 °C s nesagledivim posljedicama, na što ukazuju klimatski modeli.
Kakva je situacija s ledenjacima i podizanjem razine mora?
U posljednjih nekoliko desetljeća došlo je do otapanja ledenjaka na planinskim visovima širom svijeta, kao i ledenih “kapa”, osobito one oko Sjevernog pola. Praćenje razine mora na više stotina mareografskih postaja širom svijeta pokazuje da je srednja razina mora globalno porasla više od 10 cm od 1990. godine, iako taj porast nije svagdje isti. Uzrok je ponajviše topljenje kopnenih ledenjaka te termička ekspanzija oceanske vode zbog globalnog zatopljenja. Posljedica tog porasta morske razine je poplavljivanje najnižih priobalnih područja, uz sve češće i izraženije poplave mora koje su uzrokovane stanjem atmosfere, osobito tlakom zraka i djelovanjem vjetra u kombinaciji s plimom i osekom. Klimatski modeli pokazuju da će zbog globalnog zatopljenja, ovisno o scenariju emisije stakleničkih plinova, doći do daljnjeg porasta razine mora od 50 do 100 cm do kraja 21. stoljeća, što stvara ugrozu za niska priobalna područja. U Hrvatskoj je primjer niskog područja ušće doline Neretve, čija nadmorska visina ne prelazi 1 metar, kao i područje Krapnja kraj Šibenika.
Koji su uzroci tih promjena?
Znanstveni pokazatelji upućuju na to da je uzrok recentnog globalnog zatopljenja porast koncentracije stakleničkih plinova u atmosferi, najviše emisijom ugljikova dioksida koji nastaje sagorijevanjem fosilnih goriva u industriji, prometu i energetici. Nije zanemariv utjecaj koji nastaje gospodarenjem šumama i u poljodjelstvu, gdje se osim ugljikova dioksida stvaraju i amonijak i dušični oksid. Najveći su proizvođači stakleničkih plinova, gledano u duljem razdoblju, najrazvijenije zemlje kao što su Sjedinjene Američke Države, europske zemlje, Japan i Rusija, premda danas primat preuzimaju Kina i Indija, uz ostalo i zbog lošije tehnologije u odnosu na, primjerice, SAD i Europsku uniju. Postoji niz aktivnosti s ciljem ublažavanja klimatskih promjena. Tako je Pariškim sporazumom o ublažavanju klimatskih promjena dogovoreno da se globalno zatopljenje ograniči od 1,5 °C do 2 °C do kraja 21. stoljeća na način da se dostigne neto-nulta razina emisija stakleničkih plinova po mogućnosti do sredine 21. stoljeća. Neto-nulta razina znači da se u optjecaju može zadržati 20-30 % fosilnih goriva jer se taj iznos može pohraniti u šumama i oceanima. Ostali dio postojećih potreba za fosilnim gorivima nadoknadio bi se obnovljivim izvorima.
Osjete li se i kako posljedice klimatskih promjena na vremenskim prilikama i godišnjim dobima?
Treba naglasiti da, osim klimatskih promjena koje se vežu za više klimatskih razdoblja, postoje i klimatska kolebanja unutar pojedinog klimatskog razdoblja ili klimatske anomalije koje su odstupanja klimatskih elemenata od njihovih prosječnih vrijednosti za pojedino klimatsko razdoblje. Tako se kaže da je vrijeme hladnije ili toplije od prosjeka, sušnije ili vlažnije od prosjeka itd. Ta odstupanja mogu se svrstati u određene klase, na primjer, uključujući kategorije ekstremno toplo ili ekstremno hladno, odnosno ekstremno sušno i ekstremno vlažno. Katkad klimatske anomalije, osobito u prijelaznim godišnjim dobima u proljeće i jesen, mogu “zasjeniti” uobičajene postupne trendove promjene vremena u tim prijelaznim godišnjim dobima. U kreiranju klimatskih anomalija bitnu ulogu igraju makro-atmosferska strujanja, premda i sama pod mogućim utjecajem globalnog zatopljenja koji nije tako očit. Treba spomenuti da su klimatska kolebanja bila prisutna i prije globalnog zatopljenja, ali vrlo vjerojatno manje “hirovita” nego danas kada su vremenski ekstremi sve češći i izraženiji, primjerice, suše, poplave, toplinski valovi, proljetni mraz i drugi.
Koje su izravne posljedice tih promjena u ljudskoj svakodnevici? Spadaju li tu toplinski valovi i na koje sve načine to čovjek izravno osjeti?
Toplinski valovi svakako su dobar primjer utjecaja recentnog globalnog zatopljenja (engl. climate change impact) na okoliš i ljude. Istraživanja pokazuju da, primjerice, sve više temperatura zraka prelazi određeni temperaturni prag koji odvaja 5 posto najviših vrijednosti zabilježenih u prošlosti. S obzirom na to da ljudsko tijelo i druga živa bića, pa i biljke imaju optimalnu “radnu” temperaturu, povišena temperatura se doživljava kao toplinski stres. Da bi se efekti klimatskog utjecaja ublažili, postoje razrađeni programi prilagodbe na klimatske promjene kako bi štete od tog utjecaja bile što manje. Kako uz temperaturu zraka na osjet čovjeka utječu i vjetar, vlažnost zraka i izloženost suncu, za te se potrebe izračunava “indeks ugodnosti” koji može biti orijentir za izbor odjeće ili uređenje mjesta boravka s ciljem smanjenja utjecaja potencijalnog stresa.
Koje su sve posljedice za prirodu – za biljni i životinjski svijet?
Biljne i životinjske vrste stoljećima su se prilagođavale klimatskim karakteristikama. Primjerice, masline, pa i vinova loza, najčešće obitavaju u područjima blage sredozemne klime i osjetljive su na pojavu mraza, a istodobno su prilično otporne na nedostatak vlage i na vrućine. Ta izdržljivost ima svoje granice pa je potrebno biljni i životinjski svijet adekvatno zaštititi od ekstremnih uvjeta, primjerice navodnjavanjem biljaka ili primjenom odgovarajućih zaštitnih mjera za životinje. Na razini Hrvatske nadležno ministarstvo za okoliš razradilo je akcijski plan prilagodbe na klimatske promjene za sve sektore gospodarstva.
Kako utječu na poljoprivredu?
Poljoprivreda je među najosjetljivijim granama gospodarstva jer se većina djelatnosti obavlja na otvorenome. Na razini Hrvatske osigurana su određena sredstva za istraživanje posvećeno prilagodbi na klimatske promjene u poljoprivredi. Osobno sam sudjelovao na dvogodišnjem (2017. – 2019.) projektu Hrvatske zaklade za znanost pod nazivom “Procjena adaptabilnosti hrvatskog sortimenta kukuruza i soje u funkciji oplemenjivanja za tolerantnost na sušu” voditelja prof. Ivana Pejića s Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Projekt je uspješno proveden. Kao njegov rezultat razdvojeni su hibridi kukuruza koji su razmjerno otporni na sušu, a daju razmjerno visok urod pa se mogu preporučiti proizvođačima.
Kakva je situacija s ozonskim omotačem?
Zaštita ozonskog omotača regulirana je Montrealskim protokolom o tvarima koje oštećuju ozonski omotač, koji je dogovoren 1987., a na snagu je stupio 1989. godine. Izgleda da je Montrealski protokol uspješno proveden jer se u posljednjih desetak godina ozonske rupe više ne pojavljuju nakon njegove provedbe u nizu godina.
Ima li kakvih pomaka naprijed kada je riječ o utjecaju čovjeka i svim onim raznim sporazumima i dogovorima?
Kao predstavnik Republike Hrvatske na Međuvladinu panelu o klimatskim promjenama od 2011. do 2022., prilično dobro sam informiran o aktivnostima na tom polju, osobito u Europskoj uniji koja je predvodnica tog procesa, a koju Hrvatska slijedi u potpunosti. Sjećam se razdoblja kada su stvari teško išle. Ipak, pod utjecajem procesa u Europskoj uniji, 2007. godine donesen je Zakon o tržištu električne energije koji je bio velika prekretnica u instaliranju obnovljivih izvora energije u Republici Hrvatskoj, najprije vjetroelektrana, a kasnije i solarnih elektrana. Moj je dojam da zemlje Dalekog istoka kao što su Kina i Indija također žele slijediti Europu jer uz ostalo imaju problema sa zagađenjem zraka u svojim velikim gradovima zbog klimatskih karakteristika suptropskog tipa s puno anticiklonalnih stanja koja traju mjesecima.
U kojem smjeru idu klimatske promjene, što će biti za 30 godina?
Prema raspoloživim dokumentima, Europska unija je najbliža realizaciji klimatski neutralnog gospodarstva do 2050. godine, što uključuje i Hrvatsku. Usprkos nepovoljnim zbivanjima, izgleda da europski entuzijazam nije oslabio. Već su sada Europska unija i SAD neko vrijeme u silaznoj putanji s emisijama stakleničkih plinova, a nekada su bili najveći proizvođači stakleničkih plinova, iako su još među većima.
