Izlasci, fakultetske obveze, druženja i uživanje u životu – to su uglavnom preokupacije koje vežemo uz prosječnog dvadesetogodišnjaka. No ne i uz Gloriu Malin. Ona je 2016., kada joj je bilo samo 18 godina, postala “Ponos Hrvatske”. Danas vodi Udrugu za zaštitu životinja “S-pas” u kojoj se, uz volonterke, brine o 36 životinja.
“Ne postoji baš trenutak kada je to krenulo, odrasla sam na selu uz životinje i ta je ljubav samo rasla. Kada su me na 5. rođendan pitali što želim biti u životu, ja sam odgovorila veterinarka”, kaže Gloria.
Ova mlada veterinarska tehničarka smatra kako se mijenja percepcija javnosti oko posvajanja životinja. Različite udruge organiziraju događaje i edukacije za građane, no to još uvijek nije dovoljno.
“Manjak edukacije je najveći problem u Hrvatskoj, veliki dio javnosti do prije dvije godine nije uopće znao što je sterilizacija i zašto je ona važna. Imamo veliki broj napuštenih pasa što je apsurdno jer imamo dobro napisane zakone koje nitko ne provodi” objašnjava Malin.
Udruga S-pas je manja udruga, imaju “samo” 36 pasa na brizi. Teško je jednoj osobi brinuti za tolike životinje i u isto vrijeme tražiti pravdu za njih. Prvi pas kojeg je Goria spasila bila je mješanka Kira. Kada je došla u Udrugu bila je “kostur” prekriven krznom, a pronašli su je kraj Zapadnog kolodvora u centru Zagreb. Nažalost Kira nije preživjela, iako je imala stalnu skrb. Najgori su slučajevi psihičkog zlostavljanja koje Malin posebno ističe.
“Slučajevi pothranjenih pasa su svakodnevni i riješe se uz malo ljubavi te redovitim hranjenjem.
Psihički maltretiranog psa treba “distancirati” od drugih pasa dok ne stekne povjerenje u vodiča. Takvog psa treba voditi među ljude kako bi se socijalizirao. Isto tako, izbjegava se da pas bude vezan samo uz jednu osobu. Kako ja sama brinem o ostalim psima, takve slučajeve pošaljemo kod “teta čuvalica” kod kojih su jedan ili najviše tri psa”, objašnjava Gloria.
Ona kao veterinarski tehničar naglašava koliko joj je osnivanje udruge i briga za pse pomogla u praksi. Ističe kako se u školi dobije puno teorije, ali praksa je potpuno drugačija i najvažnija je.
Dojave o napuštenim životinjama Udruga dobiva preko facebooka, instagrama, twittera i službenog telefona. Nažalost, većina ljudi smatra kako nakon predaje psa u Udrugu, sva briga i pada na Udrugu. Rijetko će tko nazvati i pitati kako je pas kojeg su doveli, treba li mu hrana ili odlazak veterinaru. Javnost često zaboravlja na činjenicu kako u udrugama rade volonteri koji odvajaju svoje slobodno vrijeme kako bi pomogli životinjama.
“Moj dan počinje u 6 ili 7 sati ujutro kada puštam pse u dvorište kako bih očistila i pospremila njihove krevetiće. Nakon toga slijedi doručak, pa dok oni jedu, ja očistim dvorište. Nakon toga, u slučaju potrebe, odlazi se veterinaru ili se rješava birokracija oko udomljavanja. Mi smo specifična udruga jer su svi psi u mojoj kući. Odlučili smo se na to jer im se bolje mogu posvetiti. Nažalost, ljudi su se polakomili za privremenim čuvanjem, jer to smatraju lakim načinom zarade. Psi su kod njih smješteni u neadekvatnim uvjetima.
Svi vlasnici pasa znaju kolika je briga o jednom psu, a kamoli o više njih. Ja sam osobno protiv takvih smještaja gdje su oni samo brojka”, rekla je Gloria.
Malin ističe kako zbog stalne brige zna sve osobnosti svojih štićenika, čak ih može razlikovati prema lavežu. Ako želite posvojiti psa, ne trebate znati kojeg točno želite. Slobodno posjetite udrugu S-pas i upoznajte svog “odgovarajućeg” četvoronožnog prijatelja. Nažalost, Udruga je imala slučajeve u kojima su udomitelji vraćali posvojene pse. Udruga tada inzistira na vraćanje životinje baš njima.
Ovaj posao, koji je i više od toga, naporniji je psihički nego fizički. Treba proživjeti sve priče s kojima psi, kao na uzici, dođu u Udrugu. Gloria kaže kako ima malo vremena za sebe, a kada bi ga i imala, to bi bilo najbolje za pse jer bi im se kvalitetnije posvetila.
Ako kupujete psa, Gloria savjetuje da ga potražite isključivo u provjerenim uzgajivačnicama. Naravno, poziva na usvajanje pasa, jer su skloništa prepuna. Samo trebate znati kako je to ljubav i obaveza koja traje 10 do 15 godina.
Inače, velika promjena u životu ove iznimne dvadesetogodišnjakinje bilo je “odbacivanje” negativnih ljudi iz njezinog života i stvaranje okoline koja je puni pozitivnom energijom.
