Proizvodnja i upotreba plastike izrazito negativno utječu na okoliš, a samim time i na nas. Plastično onečišćenje utječe na različita staništa i dovodi do negativnih posljedica za životinje i ljude.
Svjetski dan zaštite okoliša obilježio se 5. lipnja, a ove se godine željelo potaknuti države na snažnije aktivnosti u borbi protiv onečišćenja plastikom i na prijelaz na kružno gospodarstvo jer plastični proizvodi onečišćuju naš planet alarmantnim tempom. Većina plastike proizvodi se iz nafte, što doprinosi povećanju emisija stakleničkih plinova.
Samo u oceanima svake godine završi 14 milijuna tona plastičnog otpada (580.000 kamiona), a 85 posto ga potječe s kopna.
Plastika čini između 80 i 85 posto otpada pronađenog u moru i na obali. Nalazi mikroplastike su u svim oceanima i brojnim organizmima te je više zabilježenih pojava ugradnje plastike u stijene pri čemu nastaju plastiglomerati.
Šteta za morski okoliš osam milijardi dolara godišnje
Procjenjuje se da šteta za morski okoliš na globalnoj razini iznosi najmanje osam milijardi USD godišnje. U Ministarstvu upozoravaju da je naše zdravlje neraskidivo povezano sa stanjem okoliša, pa tako plastiku iz okoliša unosimo u tijelo u obliku mikro i nanoplastike udisanjem zraka, kroz hranu i vodu pa čak i kroz kožu.
Komadići plastike prisutni su u plućima, jetri, slezeni i bubrezima ljudi, a nedavnim istraživanjem potvrđena su i u posteljici novorođenčadi.
Puni opseg utjecaja na zdravlje još uvijek nije poznat, međutim, brojna znanstvena istraživanja ukazuju da neki od aditiva sadržanih u plastici uzrokuju zdravstvene probleme, primjerice endokrine i razvojne poremećaje, poremećaje u reprodukciji i karcinome.
Na području Europe sakupi se oko 29 milijuna tona otpadne plastike, od čega se 32 posto uputi na recikliranje, 43 posto na spaljivanje/suspaljivanje, a 25 posto se odloži na odlagališta.
Stope recikliranja plastike i dalje niske
Globalno, stope recikliranja plastike i dalje su niske. Prema podacima Eurostata, između 2010. i 2020., količina ambalažnog otpada od plastike po stanovniku povećala se za čak 23 posto. Stanovnik EU-a je u 2020. proizveo 34,6 kilograma ambalažnog otpada od plastike, od čega se reciklira 38 posto.
Ministarstvo ističe da je u Hrvatskoj u 2021. ukupna količina nastalog otpada od plastike procijenjena na 306.030 tona (79 kilograma po stanovniku). Najveći udio čini otpadna plastika koja je dio miješanog komunalnog otpada – 54 posto, a preostalih 46 posto je odvojeno sakupljena, u kojoj je najviše otpada od plastične ambalaže.
U Hrvatskoj je čak 47 posto otpada od plastike odloženo na odlagališta, energetski je oporabljeno pet posto, reciklira se 21 posto, dok drugi postupci uporabe čine udio od 24 posto.
Otpad u morima uzrokuje i ekonomske gubitke za sektore i zajednice koje ovise o morima, ali i za proizvođače: samo 5 posto vrijednosti plastičnih pakiranja ostaje u ekonomiji, dok je ostatak bačen. Ovaj podatak ukazuje na potrebu za cirkularnijim pristupom.
Zabrana jednokratne plastike u EU-u
Najefektivniji način suočavanja s problemom jest spriječiti dospijeće plastike u mora. Plastični predmeti za jednokratnu upotrebu čine najveću skupinu otpada na morskim obalama, a skoro polovica cjelokupnog otpada u morima su proizvodi poput plastičnog pribora za jelo, plastičnih boca, filtra za duhanske proizvode ili štapića za uši, objavio je Europski parlament u svojem dokumentu.
Natalija Dunić iz Instituta za oceanografiju i ribarstvo iz Splita upozorava na to da sve ono što ona i svi ostali znanstvenici smatraju posebno vezano za klimatske promjene i prilagodbe na klimatske promjene je očuvanje te bioraznolikosti u moru i očuvanje ekosustava kojeg poznajemo, a sve u svrhu da ljudima bude dobro.
“Nama je potrebna ta bioraznolikost i da mi imamo toliku bioraznolikost tako da se ne naruši sustav u moru kakvog danas poznajemo i tu je cijela suština toga” ističe znanstvenica.
Dalje smo je upitali o tome na što čovjek i svaki pojedinac mora paziti i što napraviti kako bi se sačuvalo naše Jadransko more.
“Ili pričamo u globalu, pa onda ćemo pričati o smanjenju stakleničkih plinova što je i više nego nužno danas, ili možemo pričati o pojedincu kao takvom”.
“Pojedinac će se naravno prilagoditi u ovom današnjem vremenu, a ja bih rekla zapravo dvije stvari. Prvo bih rekla da ove postojeće udruge i agencije koje su već tu i bave se takvim stvarima trebaju osmisliti programe koji će olakšati ljudima da lakše dođu do nečega, poticaje i solane, električna vozila i kako da te poticaje što lakše iskoriste. Jer nije baš jednostavno da kažem nekom susjedu ‘idi sad i uzmi taj poticaj’, a on uopće ne zna otkud bi počeo i što da uopće napiše. A kao drugo što bih napomenula, čovjek kao čovjek može se brinuti o svom okolišu, jednako kao što se brine i o svom vlastitom domu. Prvo što je vidljivo je otpad. Ako vidimo i znamo da taj otpad onečišćuje, nemojmo ga ostavljati iza sebe, a to se posebno odnosi na plastiku”, ističe znanstvenica s Instituta u Splitu.
Kazuje također da će se organski otpad raspasti u moru i to je sasvim u redu, jer to je dapače i potrebno moru jer je to hrana. No naravno da je problem u već spomenutoj plastici. “Plastika, limenka i čikovi to se nikako ne smije bacati u more. Ti čikovi od cigareta nemojte misliti zato što su napravljeni od papira da će se razgraditi, ne potpuno ste u krivu”.
To je malo pobliže objasnila. “U tom čiku od cigarete ima plastike, a i piše na proizvodu da taj isti proizvod sadrži plastiku”, kazuje Natalija.
“Svaki poremećaj koji dođe u more, narušava taj morski sustav na bilo koji način. Evo da se opet vratimo na plastiku. Bacite vrećicu u more, ona će plivati i plutati, možda i potone i raspast će se na više komadića, more će obraditi tu vrećicu i razoriti, pa će u svemu tome doći i neka riba koja će to sve čvaknuti i unijeti komad vrećice u sebe, i to će se raspadati ali se zapravo nikad u potpunosti neće raspasti nego će biti samo sve sitnije i sitnije. I tu mi zapravo dolazimo do nečega što se zove mikroplastika, a koju više ne vidimo”, ističe Natalija.
“I sad kako ta mikroplastika u moru postoji i pliva, more isparava, a mikroplastika se nalazi u atmosferi radi toga jer je već tolika količina raspadnute plastike u moru, jer kad more isparava onda jednako tako isparavaju i te čestice koje se nalazei u atmosferi, a mi udišemo zrak. Uzmimo ribu, školjke, mekušce, mi jedemo tu mikroplastiku, a ovo što vam govorim je isključivo iz perspektive čovjeka. A kako je to tek iz perspektive životinja i ostalih organizama koji se nalaze u moru i koliko to utječe na njih, a utječe jako puno”, dodaje znanstvenica Dunić.
Što je zapravo mikroplastika?
Mikroplastika su sitni komadići plastike veličine od milimetra do nanometra. To znači da su tako mali da ih golim okom ne možemo vidjeti, ali upravo ta nevidljiva prisutnost predstavlja ozbiljan problem. Ovi komadići plastike dolaze iz različitih izvora, uključujući plastične boce, vrećice i ostali otpad koji se vremenom razgrađuje na manje dijelove. Ti dijelovi završavaju u našim vodama i tamo ostaju dugo vremena, predstavljajući opasnost za biljni i životinjski svijet, ali i za nas ljude.
Kaže također da razumije ljude koji samo žele sebi olakšati i prilagoditi stvari da im u životu bude dobro i to je sasvim razumljivo, ali kazuje nam Natalija ono što je naš problem je taj što mi razmišljamo o toj ugodnosti života za vrlo kratko razdoblje i samo iz svoje perspektive.
Za kraj je sumirala svoja razmišljanja.
“Možda sam malo sklona tome da vjerujem u utopiju, ali nekako se nadam društvu u kojem ljudi brinu jedni o drugima. Nismo svi toliko odvojeni jedni od drugih, ipak smo ista vrsta na kraju krajeva”, završila je Natalija Dunić iz Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu.
*Tekst je nastao u okviru projekta ”Zelenim koracima do zaštite okoliša” kojeg je financijski podržala Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
