Nakon što su ratna zbivanja u Ukrajini unijela nervozu u cijeli svijet, pogotovo kada se u cijeloj priči stalo spominjati i nuklearno oružje (a ni ovotjedni napad na nuklearnu elektranu nije puno pomogao), Zagreb.info u srijedu je posjetio jedno od zagrebačkih nuklearnih skloništa.
Opremljeno je raznim spremnicima, poput onih za vodu, hranu ali i sanitarni otpad, gradivnim materijalom, lopatama, filtratorom zraka, kutijama prve pomoći, te metalnim ležajevima, ali bivši pročelnik, sada već bivšeg gradskog ureda za upravljanje hitnim situacijama, Pavle Kalinić, dan ranije upozorio je kako situacija nije zadovoljavajuća.
Dok poslijeratna generacija, budimo iskreni, nema pojma čemu većina tih stvari služi, a tamošnji izvodnik civilne zaštite navodi kako time rukovodi obučeni pripadnik snaga za civilnu zaštitu, poslali smo upit stožeru o tome što se sve može (treba) naći u jednom atomskom skloništu.
Zakonske zavrzlame
Međutim, upozorili su nas na svojevrsne promjene u Zakonu o sustavu civilne zaštite. Tako je od 2015. godine prestala obveza planiranja, projektiranja i gradnje novih skloništa, a postojeća javna i blokovska skloništa na svojem području preuzele su jedinice lokalne samouprave.
“Skloništa u stambenim zgradama, kao zajednički dio stambene zgrade, preuzeli su na upravljanje i korištenje vlasnici zgrade, a u skladu sa Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i Uredbom o održavanju zgrada, upravitelji stambenih zgrada trebaju iste održavati u graditeljskom i funkcionalnom stanju nužnom za normalno korištenje, a što se financira sredstvima zajedničke pričuve utvrđene međuvlasničkim ugovorom suvlasnika stambene zgrade. Prema tome, ključ od skloništa, kao zajedničkog dijela zgrade, treba imati predstavnik stanara, a sklonište mora biti dostupno svim stanarima”, poručili su za Zagreb.info iz civilne zaštite.
Dodali su i kako se u slučaju bombardiranja mogu koristiti i podrumske prostorije, podzemne garaže u stambenim zgradama, javne garaže i slični, prigodni objekti.
Beton ili cigla najbolji
Međutim, nisu odgovorili što bi jedno nuklearno sklonište trebalo imati, no srećom, postoje i drugi izvori informacija.
Tako su na stranicama američke vlade dostupne upute što napraviti u slučaju radijacije.
“Trebale bi biti vode u boci, zapakirana hrana, lijekovi za hitne situacije, radio na baterije ili na ručni pogon (da, toga je prije bilo), kako bi dobili informacije u slučaju da nema struje, svjetiljka i ekstra baterije za neophodne predmete. Ako je moguće, potrepštine trebaju biti sakupljene za tri ili četiri dana”, stoji na stranicama američke vlade.
Dodaju i kako, u slučaju nedostatka skloništa, treba ući u najbližu zgradu (idealno betonsku ili ciglenu), ukloniti kontaminiranu odjeću i oprati nezaštićenu kožu uz izbjegavanje diranja očiju, nosa i ako je moguće (također treba oprati i kućne ljubimce ako su bili vani tijekom radijacije).
Jednom unutar zgrade, treba poći ili u podrum ili što dublje unutar zgrade, dalje od prozora, krova i balkona.
Ako je moguće, treba nositi i masku te ostati minimalno 24 sata unutra, osim ako vlasti i stručne službe ne kažu drukčije.
Sve u svemu, skloništa postoje, a postoje i metode kako izbjeći pad interneta i ostvariti komunikaciju. Skloništa, njih 1062 u zagrebu, kako je u utorak rekao gradonačelnik Tomašević, periodički se provjeravaju, no kao što vidimo po zakonu, briga o njima, kada je riječ o onima u stambenim zgradama, obveza su suvlasnika. Poučeni primjerom nefunkcioniranja obnove, za što dijelom snose i sami suvlasnici i njihovi međusobni loši odnosi i nebriga, nije baš utješno da se po novom Zakonu za dobro funkcioniranje skloništa odgovornost stavlja upravo na suvlasnike.
