Pušenje u bolnicama općenito je problematično, pogotovo u prisustvu rodilja, a jedna čitateljica portala Zagreb.info otkrila nam je užasna iskustva iz zagrebačke bolnice u kojoj je prije pet godina rodila svoje prvo dijete.
“Čim se približite WC-u osjeti se smrad cigareta. Po cičoj zimi prozori u WC-u su otvoreni jer žene tamo konstantno puše. Bilo je nekoliko jasno vidljivih znakova o zabrani pušenja, ali nikog nje bilo briga. Sjećam se kad sam se prvi puta išla samostalno tuširati nakon sekcije. Ušla sam u prostoriju i bilo je ledeno. U zadnjem WC-u koji ima prozor nagurale su se tri žene i pušile. Došla sam do njih i zamolila ih da zatvore prozor jer se idem tuširati. Nasmijale su mi se u lice i rekle da ne mogu jer one tu piju kavu i puše. Nisam imala snage niti sam se željela obračunavati s nekim tko razmišlja na takav način”, prepričala nam je.
Nakon objave ovog članka, brojni čitatelji portala Zagreb.info prokomentirali su ovaj incident.
Sve su bolnice iste?
Osude pušačica u bolnici nije nedostajalo.
“I onda se mi čudimo kakvo je zdravstvo, država. Kakav je narod i dobro je to još”, “Tako je u svim bolnicama. Uđeš u kupaonicu, ne vidiš prst pred nosom od dima. Izađem istuširana i smrdim po dimu”, neki su od komentara.
Jedna čitateljica smatra da se po tom pitanju treba voditi popriličnom strogoćom.
“Tko bi u bolnici pušio duhan, da sam ja šef, išao ili išla bi isti čas doma. Taj se svjesno truje i liječi na trošak države”, ustvrdila je.
Odraz kulture pojedinca
Žena iz našeg članka nije bila jedina koja je doživjela takvo iskustvo.
“Prije 9 godina sam rodila i dok sam bila u rađaoni, sestre i doktorica su pile kavu i pušile. U rađaoni, kao da je to nešto normalno”, prisjetila se jedna naša čitateljica.
“Pušenje trudnica i mama u rodilištu su mi fakat dno dna. A to da službene osobe ne poduzimaju ništa da se barem spriječi pušenje u ustanovi je neopisivo loše. Čak i da se ne radi o zajedničkoj prostoriji u kojoj se netko mora tuširati po zimi s otvorenim prozorom. Ne mogu zamisliti da netko iz zapušenog wc-a uzima novorođenče u ruke”, komentirala je jedna od naših čitateljica.
Drugi su korili same pušače.
“Većina pušača misle isključivo na sebe i kako da zadovolje svoju ovisnost. Neće imati razumijevanja za ikoga ako im je kriza, pa ćak ni za vlastito netom rođeno dijete”, upozorio je jedan od komentara.
Neki priznaju kako su i same ovisnice o ovom poruku, ali ovako nešto im nikad nije palo na pamet.
“Ja sam pušač dugogodišnji, ali cijelo vrijeme trudnoće i dojenja nisam zapalila cigaretu. Ako želiš to dijete i voliš ga, onda se suzdrži”, “U Petrovoj sam četiri puta rodila i išla pušiti vani ispred bolnice. Nije mi palo napamet zapaliti u sobi, a bila sam solo. Svašta, odraz kulture pojedinaca”, neki su od komentara naših čitateljica.
Obrana pušača: ‘Živite svoj život’
Neki međutim, u ovom događaju nisu vidjele neki veliki problem.
“Pa što, neka puše. Ne puše u sobi, puše na prozoru, van sobe”, “Ja mislila kuga i kolera, ajde živite svoj život, je**lo vas pušenje”, komentirali su neki.
Jedna čitateljica ima razumijevanja za sestre.
“Rade po 12 ili 24-satnu smjenu. Dokle god brinu o pacijentima, valjda smiju popiti kavu i zašto ne, zapaliti cigaretu. Nemojte baš biti nezahvalne pacijentice”, poručila je.
Neki smatraju kako je potreban kompromis.
“Trebalo bi svim pušačima omogućiti prostor za pušenje a svako o sebi odlučuje jel’ mu to treba ili ne”, poručio je jedan komentar.
Međutim, neki smatraju da je problem nedostatak borbe za sebe.
“Treba se izboriti za sebe. Ako šutite, nikom ništa. Ja se sigurno ne bih tuširala u hladnom. Ako pušače nije briga za druge, zašto bi druge bilo briga za njih? Čuo bi me najmanje cijeli kat. Digla bih galamu i dobila bih barem 10 minuta za sebe. Poslije, neka puše koliko hoće. Ali nekog kompromisa mora biti”, zaključila je jedna naša čitateljica.
