Bio je to dan žalosti za cijelu Hrvatsku, tragedija u kojoj je 12 vatrogasaca izgubilo živote i danas je u našim srcima i mislima.
Kornatska tragedija dogodila se 30. kolovoza 2007. godine kada je skupina vatrogasaca postala žrtvom požara na otoku Velikom Kornatu. Od ukupno 13 vatrogasaca u skupini zahvaćenoj požarom, 12 ih je poginulo na licu mjesta ili preminulo u bolnicama, a jedini je preživio 23-godišnji Frane Lučić iz Tisnog.
U spomen na taj događaj i žrtve koje su izgubile živote u vatrenoj stihiji obratili smo se upravo onima koji se svakodnevno suočavaju sa situacijama opasnima po život. Siniša Jembrih iz Javne Vatrogasne postrojbe Grada Zagreba ispričao nam je sve o opasnosti ovog posla i zbog čega se bavi upravo njime.
U Javnoj vatrogasnoj postrojbi Grada Zagreba zaposlen je 381 djelatnik, od čega su oko 350 operativci, a među njima je 335 s liječničkim pregledom, spremnih za sve vrste požara i intervencije. Vozni park čini oko 60-tak vatrogasnih vozila raznih namjena smještenih u središnjoj postaji na Savskoj 1 – te ispostavama strateški razmještenih kako bi se pokrilo cijelo područje grada: Žitnjaku, Jankomiru, Dubravi i Novom Zagrebu. Javna vatrogasna postrojba godišnje odrađuje između 3200 i 3500 intervencija. Lani su obavili 2.967 hitnih intervencija.
Siniša Jembrih o strahovima koje proživljavaju : “Bojao sam se hoćemo li stići na vrijeme i kako će završiti”
Posao vatrogasca je donekle sličan poslu kirurga, onaj dio koji je oštećen se ne može spasiti već se koncentriramo na sprečavanje širenja i spašavanje neoštećenog. Požar se, ukoliko se uvjeti poklope može širiti nevjerojatnom brzinom pa tako cijeli stan ili kuća može biti zahvaćen požarom u nekoliko minuta. Ti uvjeti su naravno: idealno mjesto početka požara, dovoljna količina gorive tvari te dovoljna količina zraka.
Ovaj posao nije glamurozan holivudski film u kojem uletavate u zapaljene zgrade i spašavate dame u nevolji, to je težak fizički posao koji ima svoja pravila i u kojem nema mjesta za individualno isticanje. Timski rad je od presudne, doslovno životne važnosti.
Vatrogasci rade u smjeni od 12 sati. Jedan dan radimo u „jutarnjoj smjeni“ (od 07-19) nakon čega slijedi odmor od 24 sata te „noćna smjena“ (od 19-07) nakon koje slijedi 48 –satni odmor. To je klasičan rad u smjenama za mnoge službe (policiju, u medicini) pa tako i za nas.
Radni dan: “U roku od 60 sekundi moramo biti spremni na intervenciju”
Suprotno uvaženom mišljenju vatrogasci ne sjede i čekaju intervencije. Njihov dan je ispunjen drugim obavezama koji su slične onima u vojski: pregled opreme, tjelovježba, čišćenje prostora i vozila ali prije svega nastavom i obukom. Nastava je naravno i teoretska i praktična a obuhvaća cijeli niza tema koje proizlaze iz opreme koju postrojba posjeduje, a radi se o doslovno stotinama vrsta alata, uređaja, načina gašenja, vrsta vozila i mogućih opasnosti na mjestu intervencije.
Naravno, u svakom trenutku, po dojavi građana mi moramo biti spremni izaći na intervenciju u roku od samo 60 sekundi. Da bi se to postiglo u svakoj prostoriji u vatrogasnoj postaji nalaze se alarmi: svjetiljke sa crvenim svjetlom, i mali semafori sa brojevima koji svaki predstavljaju određeno vozilo te zvučni alarm. Nakon davanja alarma vatrogasci trče do garaža sa vozilima gdje im se nalazi oprema.
I da odmah odgovorimo na najčešće pitanje, vatrogasci imaju onu cijev po kojoj se spuštaju. Mi je zovemo spusnica i ona predstavlja najbrži put sa gornjeg kata vatrogasne postaje do garaža sa vozilima. Još jedno često pitanje je zašto su hlače navučene preko čizama. To je upravo zbog toga da se dobije na brzini jer se na taj način hlače samo povuku na sebe. Mnogim vatrogascima je upravo taj postupak odlaska na intervenciju i alarmiranja najstresniji. Veliki dio vremena odlazi i na tjelovježbu koja je obavezan dio vatrogasnog posla. Osim redovne vježbe glavni sport u vatrogasnim postajama je odbojka koja se igra u svakom slobodnom trenutku. Vatrogasci postrojbe su i u slobodno vrijeme vrlo aktivni pa se bave sportovima od kojih u najpopularniji nogomet, odbojka na pijesku, ronjenja, planinarenja a i sve su popularniji ekstremni sportovi poput alpinizma ili speleologije.
Specijalnosti su:
Gašenje požara otvorenih prostora: Postrojba svake godine šalje određeni broj djelatnika u ispomoć u Dalmaciju. Ti ljudi su posebno opremljeni i obučeni za rad u tim uvjetima, od rada sa helikopterima do taktika i specifičnosti gašenja požara na krškim područjima RH.
Spašavanje iz ruševina: Kao dio integralnog sustava razvoja spašavanja iz ruševina Grada Zagreba postrojba ima ključnu ulogu u pripremi, obuci ali i intervencijama spašavanja iz ruševina.
Ronioci: Najnovija specijalnost u JVP Zagreb koje se razvija u suradnji sa ostalim službama u RH sa posebnim naglaskom na radove u brzim i mutnim vodama i spašavanja iz voda.
Spašavanje sa visina i dubina. Iako u Zagrebu djeluje odlično organizirana i ekipirana stanica HGSS-a dio djelatnika postrojbe specijaliziran je i za urbana spašavanja sa visina i iz dubina.
Lista najneobičnijih intervencija:
– Čovjeku smo vadili ruku iz šahta gdje je gurnuo ruku jer mu je pao dio sa kosilice, kad je uhvatio dio zapela mu je i ruka
– Čovjeku je zapela ruka u peći koju je čistio
– Mala curica je pala na spomenik i uglavila se između betonskih blokova
– Vadili smo ljude iz prometne nesreće i čudili se kako osoba tako teško ozlijeđena razgovara s nama, (imala je ranu na prsima), auto je bio na krovu., u jednom trenutku ta rana padne! Onda smo skužili da se radi o jetricama od svinje jer su ljudi išli sa kolinja
– Jednom smo upali u kancelarije gdje se vodio live Sex chat sa Njemačkom
– Padali smo u šaht, u auto grabu
– Striptiz: jednom smo upali u restoran na dojavu požara a tamo djevojačka večer, cure su počele vikati: Došli su striperi!!! Znaju nas zamijeniti i sa maškarama..
– Kamin: imali smo par intervencija kad ljudi “vide” vatru u stanu u zgradi preko puta, a kad tamo, kamin na TV-u-, ono snimka..
– Jednom sam u dimu naletio na skulpturu dobermana u prirodnoj veličini, ni ja, ni on se nismo jako dugo micali
– Jednom smo spašavali čovjeka kojem je pri padu s motora lanac zapeo u nogu
– Pri gašenju požara naišli smo na ogromno skladište marihuane
– Policija nas je jednom pozvala da otvorimo vrata stana jer se osoba cijeli vikend nije javljala a boluje od MS-a, njegov bratić je zvao, kad smo ušli, našli smo ga kako spava zajedno sa vrećicom trave…Ubrzo je pozvan je odjel za drogu.
[box type=”shadow” align=”” class=”” width=””]Zagreb je dobio svoju prvu vatrogasnu organizaciju već 1869. godine. U to vrijeme su zagrebački zidari, dimnjačari, stolari, bravari i drugi počeli pristupati u prvo Dobrovoljno vatrogasno društvo.Te godine bilo je oko 100 vatrogasnih dobrovoljaca. Društvo osnovano 1869. obavljalo je punih 40 godina odgovornu službu u obrani građana Zagreba od požara te drugih, raznih vatrogasnih intervencija. Već prije 124 godine postojale su na raznim važnim mjestima gradskog područja specijalne kontrolne stanice koje su se zvale vatrodojavne postaje.[/box]
Prosječna starost operativaca iznosi oko 35 godina, a posljednji veliki prijem novih vatrogasaca, njih 30-tak vatrogasaca, bio je u vrijeme proslave stoljeća profesionalnog vatrogastva Grada Zagreba, 2010. godine.
U ovom trenutku vatrogasci djeluju na oko 640 km² područja Grada Zagreba, na kojem se nalazi oko 6.500 ulica u kojima je više od 600 visokih objekata, viših od 8 katova. Uz to, u hrvatskoj metropoli, uz brojne značajne državne ustanove i kulturne institucije te obrazovne prostore, nalaze se i industrijski objekti te izuzetno frekventne prometnice.
Broj telefona
Iako je u funkciji broj telefona 112 ako ste sigurni da trebate vatrogasce onda je bolje nazvati nas direktno na broj telefona 193. 112 se u pravilu zove kad niste sigurno koju službu trebate ili u slučaju većih katastrofa.